Na današnji dan rođen Žarko Manjkas Crvenkapa, dragovoljac HOS-a i branitelj Bogdanovaca

Na današnji dan, 10. kolovoza 1967. godine, u Zagrebu je rođen Žarko Manjkas, hrvatski branitelj poznat po nadimku Crvenkapa. Da je preživio Domovinski rat, danas bi navršio 59 godina. Živio je u zagrebačkoj Dubravi, a u rat je otišao kao dragovoljac Hrvatskih obrambenih snaga.

Kada je 1991. krenula otvorena agresija na Hrvatsku, Manjkas je imao 24 godine. Prema svjedočenju njegova ratnog zapovjednika Damira Radnića, objavljenom 2020. godine, HOS-u se priključio tijekom rujna u Zagrebu, a prvo ratno iskustvo stekao je tijekom blokade vojarne Borongaj. Prema istom svjedočenju, 26. rujna krenuo je prema Vukovaru s dragovoljcima HOS-a koji su na vukovarsko bojište dolazili u nekoliko skupina.

Podatak da je u obrani Vukovara sudjelovalo ukupno 58 pripadnika HOS-a potvrđuje i časopis Hrvatski vojnik u svojem pregledu Bitke za Vukovar. Uz njih su grad i okolna mjesta branili pripadnici ZNG-a, policije, 204. brigade HV-a te brojne druge skupine hrvatskih branitelja.

Iz Vukovara prema Bogdanovcima

Nakon nekoliko dana provedenih na položajima na Sajmištu, Manjkas je s još sedmoricom pripadnika HOS-a upućen u Bogdanovce. Prema Radnićevu svjedočenju, u selo su stigli u ranim satima 1. listopada 1991. Već sljedećeg dana uslijedio je snažan oklopno-pješački napad JNA i pridruženih snaga.

Upravo se uz borbe 2. listopada veže jedan od najpoznatijih ratnih događaja iz Manjkasova puta. Hrvatski vojnik navodi da je toga dana uništio tenk M-84 u Bogdanovcima. Fotografija tog tenka, čiji je autor Damir Radnić, također je objavljena uz vojno-povijesni prikaz obrane Kukuruznog puta i Bogdanovaca.

Posljednji proboj iz Bogdanovaca

Bogdanovci su nakon pada Marinaca ostali odsječeni i izloženi stalnim napadima. Obrana sela slomljena je 10. studenoga 1991., osam dana prije završetka organizirane obrane Vukovara. Dio preostalih branitelja i civila tada je pokušao doći do hrvatskih položaja kod Nuštra.

Jedna od skupina, sastavljena od pripadnika HOS-a, ZNG-a, MUP-a i civila, kretala se kroz područje prema Marincima. Taj je pokušaj proboja poslije ostao poznat pod nazivom „štafeta smrti“. Prema prikazu Hrvatskog vojnika, skupina je u mraku i pod neprijateljskom vatrom ušla u minsko polje. Žarko Manjkas i Stjepan Katić poginuli su nakon aktiviranja protupješačkih mina PROM-1, dok je više njihovih suboraca teško ranjeno.

Manjkas je imao 24 godine.

Njegovo tijelo nakon rata nije bilo pronađeno, pa se gotovo tri desetljeća vodio među nestalima. Posmrtni ostaci pronađeni su 18. siječnja 2020. u masovnoj grobnici na području Marinaca, zajedno s ostacima drugih hrvatskih branitelja. Identifikacija je obavljena mjesec dana poslije na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu. Uz Manjkasa identificirani su Stjepan Katić, Antun Petričić i Marko Knežević.

Nakon identifikacije Žarko Manjkas pokopan je u Brodskom Stupniku, uz svoju majku koja je umrla 2012. godine i nije dočekala pronalazak posmrtnih ostataka svoga sina.

Spomen u zagrebačkoj Dubravi

U Dubravi, iz koje je otišao u rat, podignuto mu je spomen-obilježje s bistom akademskog kipara Zvonimira Orčića. Službena dokumentacija Grada Zagreba potvrđuje da je projekt spomenika pokrenut na zahtjev braniteljskih udruga, uz financiranje Udruge HVIDR-a Dubrava i Ministarstva hrvatskih branitelja. Bista je otkrivena 10. studenoga 2017., na 26. obljetnicu njegove pogibije.

Žarko Manjkas Crvenkapa tako je od mladića iz zagrebačke Dubrave, koji je u rujnu 1991. otišao na istočnoslavonsko bojište, postao jedno od poznatijih imena obrane Bogdanovaca. Njegov ratni put završio je 10. studenoga 1991. u pokušaju proboja prema slobodnom teritoriju, samo tri mjeseca nakon njegova 24. rođendana.