11. studenoga 1991. - Branitelji Vukovara odbili nove napade
U potpuno opkoljenom Vukovaru hrvatski branitelji nastavili su 11. studenoga 1991. pružati otpor snažnijim snagama JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Obrana grada bila je sve više rascjepkana, a posebno teško stanje vladalo je na područjima Sajmišta, Mitnice i sjevernih prilaza gradu.
Dana 11. studenoga 1991. Vukovar se nalazio u završnoj i najtežoj fazi gotovo tromjesečne bitke. Grad je bio potpuno okružen, a nakon pada Bogdanovaca prethodnoga dana gotovo su nestale mogućnosti kopnenog povezivanja hrvatskih snaga izvan obruča s braniteljima u gradu.
Hrvatski vojnik u prikazu završne faze Bitke za Vukovar navodi da su početkom studenoga neprijateljski napadi dodatno pojačani te da su hrvatski branitelji još danima uspijevali zadržavati napadače. Najžešće borbe na Trpinjskoj cesti počele su 5. studenoga, a obrana je ondje još tri dana uspijevala zaustavljati neprijateljsko napredovanje.
U nastavku borbi snage JNA i srpskih paravojnih postrojbi počele su postupno zauzimati pojedine dijelove grada. Kako navodi Hrvatski vojnik, neprijateljske snage ovladale su i strateški važnim Milovim brdom, čime je Mitnica odvojena od središta Vukovara. Obrana grada tada je bila sužena na tri odvojene cjeline: Mitnicu, središte Vukovara i Borovo naselje.
Posebno teške borbe tijekom cijele jeseni vodile su se i na Sajmištu. Hrvatski vojnik navodi da su hrvatski branitelji ondje držali položaje u kućama, ulicama i na raskrižjima, često djelujući protiv neprijateljskih oklopnih vozila s vrlo malih udaljenosti. Nakon svakog neprijateljskog prodora crta obrane ponovno se uspostavljala raspoloživim ljudstvom i pregrupiranjem branitelja.
Dan prije, 10. studenoga, neprijateljske snage zauzele su Bogdanovce, posljednje hrvatsko uporište na pravcu od Nuštra prema Vukovaru. Hrvatski vojnik navodi da su time nestale posljednje ozbiljne mogućnosti za proboj prema opkoljenim braniteljima, dok su gubici unutar grada iz dana u dan rasli.
Unatoč takvom stanju, obrana Vukovara nastavila je pružati otpor. Prema službenoj povjesnici Bitke za Vukovar Ministarstva obrane, u gradu se tijekom opsade nalazilo oko 1800 hrvatskih branitelja i više od 15.000 civila. Vukovar je početkom listopada već bio potpuno okružen i izložen neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju.
MORH navodi i da je na grad dnevno padalo i do 7000 različitih projektila, dok su desetci neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera tijekom bitke zaustavljeni upravo na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga dobila naziv „Groblje tenkova“.
U sljedećim danima obruč oko grada dodatno se stezao. Hrvatski vojnik bilježi da je 14. studenoga neprijatelj prodro prema središtu grada i odsjekao Borovo naselje od Vukovara. Mitnica je još 15. studenoga ostala pod hrvatskim nadzorom, dok su se neprijateljske snage već približile na svega nekoliko stotina metara od vukovarske bolnice.
Organizirana obrana Vukovara slomljena je 18. studenoga 1991., nakon gotovo tri mjeseca borbi. Branitelji su do posljednjih dana nastavili pružati otpor u uvjetima potpune opsade, nestašice streljiva, hrane, vode i lijekova.
Izvor:PHB
