Počela organizirana izobrazba hrvatskih časnika

Dana 11. studenoga 1991. započela je organizirana izobrazba časnika Zbora narodne garde, iz koje će se poslije razviti sustav časničkog školovanja Hrvatske vojske. Upravo se zbog toga 11. studenoga danas obilježava kao Dan Časničke škole „Andrija Matijaš Pauk“ Hrvatskog vojnog učilišta. To potvrđuje i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koje navodi da se izobrazba časnika ZNG-a provodi upravo od 11. studenoga 1991.

Početak školovanja bio je neposredno povezan s ratnim potrebama. Hrvatska vojska ubrzano se ustrojavala i širila, a novim postrojbama nedostajali su školovani zapovjednici vodova, satnija i bojni. Zbog toga prvi tečajevi nisu bili zamišljeni kao dugotrajno vojno školovanje, nego kao kratka i intenzivna obuka ljudi koji su što prije trebali preuzeti zapovjedne dužnosti na bojištu.

Povjesničar Ante Nazor u stručnom radu Počeci izobrazbe dočasnika HV-a u Domovinskom ratu navodi da je načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Anton Tus 29. listopada 1991. izdao zapovijed o osnivanju Centra za obuku časnika u Varaždinu. Zadaća Centra bila je osposobljavanje zapovjednika voda, satnija odnosno baterija te bojni i diviziona za ratne postrojbe Hrvatske vojske.

Za rad Centra određena je bivša vojarna JNA „Kalnički partizani“ u Varaždinu, a general Tus je 4. studenoga za zapovjednika postavio brigadira Stjepana Totha. Prema istom istraživanju, Toth i djelatnici određeni za rad u Centru morali su se 8. studenoga javiti u objekt Ribnica, a već 11. studenoga počeo je rad s prvim polaznicima. Time je započela organizirana ratna izobrazba pripadnika Hrvatske vojske.

Izobrazba se nije provodila samo u Varaždinu. Prema Nazorovu istraživanju, u Varaždinu su organizirani tečajevi za pješaštvo i topništvo, dok su u vojarni na Borongaju u Zagrebu provođeni tečajevi za inženjeriju i protuzračnu obranu. U Samoboru su se osposobljavali pripadnici veze.

Tečajevi su trajali približno jedan do dva tjedna, odnosno najviše petnaestak dana. Takav način rada bio je posljedica ratnih okolnosti i potrebe da se polaznici što prije vrate u postrojbe. Hrvatski vojnik u povijesnom prikazu Časničke škole navodi da je svrha prvih tečajeva bila u što kraćem vremenu osposobiti časnike i gardiste te ih uputiti na prve crte bojišta.

Prva izobrazba zato je više nalikovala ubrzanoj ratnoj obuci nego klasičnom vojnom školovanju. Kako navodi Ante Nazor, tako kratki tečajevi nisu mogli biti trajno rješenje, pa se već tijekom prosinca 1991. počelo raditi na sustavnijem modelu školovanja hrvatskih časnika i dočasnika.

Potkraj prosinca 1991. sustav je dodatno uređen osnivanjem Centra za obuku časnika, a poslije su slijedili novi preustroji. Hrvatski vojnik navodi da je Centar u kolovozu 1992. preimenovan u Časnički centar, a nakon ustrojavanja Hrvatskog vojnog učilišta u ožujku 1993. dobio je naziv Časnička škola.

Današnji naziv Časnička škola „Andrija Matijaš Pauk“ nosi od listopada 2015. godine. Ministarstvo obrane potvrđuje da se njezin dan i danas obilježava upravo 11. studenoga, u spomen na početak izobrazbe časnika Zbora narodne garde 1991. godine.

Početak tečajeva u Varaždinu, na Borongaju i u Samoboru 11. studenoga 1991. bio je odgovor na neposredne potrebe hrvatskih postrojbi u ratu. U vrlo kratkom vremenu trebalo je osposobiti ljude koji su mogli preuzeti zapovijedanje na bojištima, dok se istodobno tek stvarao sustav vojnog školstva Republike Hrvatske.