12.–18. kolovoza 1991. – JRM otvara vatru s Dunava: Vukovar i Borovo Naselje pod paljbom
Dok su brodovi JNA s Dunava granatirali Vukovar i Borovo Naselje, od 12. do 18. kolovoza 1991. širili su se napadi na Osijek, Beli Manastir, Sunju, Komarevo, Gornji Viduševac i Okučane, dok je opkoljenom Kijevu upućen ultimatum pred glavni napad

Sredinom kolovoza 1991. oružani sukob u Hrvatskoj ubrzano je prerastao u otvoreni rat. Dok je Jugoslavenska narodna armija još formalno tvrdila da razdvaja sukobljene strane, njezine su postrojbe, vojarne, oklopne snage i ratni brodovi sve otvorenije djelovali protiv hrvatske policije, Zbora narodne garde i naseljenih mjesta.
Jedan od najupečatljivijih primjera bilo je djelovanje Jugoslavenske ratne mornarice, odnosno Riječne ratne flotile JNA, s Dunava prema Vukovaru i Borovu Naselju.
Važna napomena o datumima
U pojedinim popularnim kronologijama svi događaji navedeni su pod 12. kolovoza, uz formulaciju da su toga dana napadani Vukovar, Borovo Naselje, Osijek, Beli Manastir, Sunja, Okučani, Kijevo, Komarevo i Viduševac.
Detaljniji izvori pokazuju da je riječ o zbirnom zapisu za razdoblje od 12. do 18. kolovoza 1991., a ne o napadima koji su se svi dogodili istoga dana. Posebno je važno razlikovati političku i vojnu eskalaciju u Okučanima od 12. kolovoza te blokadu i ultimatum Kijevu od glavnih napada koji su uslijedili poslije 18. kolovoza.
Vukovar – topnička paljba s Dunava
Pojačano kretanje snaga JNA na vukovarskom području zabilježeno je 13. kolovoza. Istoga dana Vukovar je bio izložen snažnoj minobacačkoj i topničkoj vatri, uključujući djelovanje s vojnog broda na Dunavu.
U noći s 13. na 14. kolovoza u izvještajima se navodi približno 130 ispaljenih minobacačkih projektila s položaja u Borovu Selu i s plovila JRM-a. Ranjena su četvorica hrvatskih gardista i troje civila. Dio projektila ispaljenih s područja Srbije navodno je pogodio i vojarnu JNA u Vukovaru.
Napad je bio važan jer je pokazao da se protiv Vukovara više ne djeluje samo iz okolnih pobunjeničkih uporišta. U napad su uključena i sredstva JNA, dok je Dunav postao vatreni položaj s kojeg se moglo djelovati po gradu i hrvatskim obrambenim položajima.
U dostupnim izvorima nije pouzdano identificirano točno plovilo koje je otvorilo vatru. Stoga nije opravdano navoditi ime ili tip broda bez dodatne arhivske potvrde.
Izvor: Josipa Maras Kraljević i dr., „Rat, ljudi, brojevi – Vukovar 1991. i danas“.
Borovo Naselje – civilno naselje pod istom vatrom
Borovo Naselje bilo je zasebna meta, iako je napad u izvještajima uglavnom prikazivan zajedno s napadom na Vukovar. Naselje je i prije 13. kolovoza bilo izloženo napadima iz smjera Borova Sela i Trpinje. U njemu se tada nalazio velik broj civila, radnika Borova i prognanika iz okolnih sela.
Snažna minobacačka i brodska paljba 13. kolovoza označila je novu razinu ugroženosti. Projektili su padali po naseljenim dijelovima, oko položaja hrvatske policije i ZNG-a te uz industrijski kompleks Borova.
Objavljeni izvori ne daju pouzdanu odvojenu raspodjelu projektila i ranjenih između Vukovara i Borova Naselja. Zbog toga ukupan broj od približno 130 projektila ne treba pripisivati samo jednom od ta dva mjesta.
Sarvaš – pucano na liječnički tim
Na osječkom području 12. kolovoza zabilježen je napad na medicinsko osoblje u Sarvašu. Srpske paravojne snage otvorile su vatru na liječnički tim, čime je ugroženo osoblje koje je pokušavalo pružiti pomoć stanovništvu i braniteljima.
Sarvaš se nalazio na osjetljivom istočnom prilazu Osijeku. Napadi na selo i prometnicu prema Osijeku bili su dio nastojanja da se hrvatska obrana potisne prema gradu i oteža kretanje policije, sanitetskih vozila i opskrbe.
Osijek – višednevni napadi iz Tenje, Bijelog Brda i vojnog poligona
Napadi na Osijek nisu bili jedan izdvojeni događaj 12. kolovoza, nego višednevni val paljbe:
13. kolovoza na grad je otvorena minobacačka vatra.
14. kolovoza pojedini dijelovi Osijeka granatirani su iz smjera Tenje i s vojnog poligona JNA poznatog kao Poligon C.
15. kolovoza nastavljeno je djelovanje iz smjera Tenje, Bijelog Brda i drugih uporišta, uz potporu JNA.
16. kolovoza srpske snage predvođene Željkom Ražnatovićem Arkanom učvrstile su nadzor nad Starom Tenjom, koja je postala jedno od polazišta napada.
18. kolovoza iz Stare Tenje minobacačima je gađana Nova Tenja, dok je približno 30 projektila palo na osječku periferiju. Granate su izazvale i požar na poljoprivrednim površinama kod Poljoprivrednog fakulteta.
Napadi su pokazivali obrazac okruživanja Osijeka. Grad je gađan iz prigradskih naselja, pobunjeničkih uporišta i objekata pod nadzorom JNA.
Izvori: Franko Gabrić, „Osijek i okolica tijekom Domovinskoga rata“ i „Bitka za Osijek“ – kronologija borbi.
Beli Manastir – napad na policijsku postaju
Prvi veći napad u Belom Manastiru zabilježen je 12. kolovoza oko 22.40 sati. S položaja na Banskom brdu minobacačima je gađana Policijska postaja Beli Manastir.
Već sljedeće noći, kod Švajcarnice, podignuta je barikada na kojoj je došlo do sukoba s hrvatskom policijskom ophodnjom. Jedan policajac je poginuo, a trojica su ranjena.
Napadi su nastavljeni, pa je 18. kolovoza na policijsku postaju ispaljeno još približno 30 minobacačkih projektila. Cilj je bio slomiti preostalu hrvatsku policijsku strukturu u Baranji i pripremiti potpuno preuzimanje Belog Manastira i okolnih mjesta.
Izvor: „Domovinski rat na prostoru istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema“.
Sunja – novi pokušaji proboja hrvatske obrane
Sunja je tijekom ljeta 1991. bila gotovo okružena. Kopnene veze prema Sisku bile su presječene ili izložene napadima, pa je važnu ulogu u opskrbi i evakuaciji imala skela preko Save.
Dana 13. kolovoza Sunja je ponovno napadnuta teškim oružjem. Napad se nastavio tijekom noći i sljedećeg dana, ali hrvatska obrana nije probijena. HINA je 14. kolovoza izvijestila o razbijanju napadačkih snaga na sunjskom području.
Novi napadi na Sunju zabilježeni su 18. kolovoza, istodobno s djelovanjem prema Komarevu i Gornjem Viduševcu. Time se pokušavalo rastegnuti hrvatsku obranu na više odvojenih položaja i presjeći komunikacije između Siska, Sunje i naselja na glinskom području.
Izvori: HINA, „Razbijene terorističke snage na području Sunje“, 14. kolovoza 1991. i Hrvatski vojnik, „U sjećanju – Sunja“.
Komarevo – paljba iz smjera Petrinje
Komarevo, smješteno na prilazu Sisku iz smjera Petrinje, imalo je veliko prometno i obrambeno značenje. Napadi na selo započeli su još u srpnju, a 18. kolovoza zabilježeno je novo djelovanje prema hrvatskim položajima.
U isto vrijeme iz objekata JNA u Petrinji učestalo se pucalo prema Komarevu i drugim hrvatskim položajima. Tijekom noći sa 17. na 18. kolovoza iz petrinjskih vojarni otvarana je vatra svjetlećim i bojevim streljivom.
Djelovanje JNA iz vojarni nije se više moglo uvjerljivo prikazivati kao neutralno razdvajanje sukobljenih strana. Vojni objekti postajali su vatrena potpora napadima srpskih snaga na hrvatska sela.
Izvor: „Ratni put 2. gardijske brigade Hrvatske vojske Gromovi“.
Gornji Viduševac – napad na glinskom području
Dana 18. kolovoza napadnut je i Gornji Viduševac kod Gline. U kronologijama se mjesto ponekad navodi samo kao Viduševac, što može izazvati zamjenu s istoimenim predjelom kod Mirkovaca u istočnoj Slavoniji. U ovom slučaju riječ je o naselju na Banovini.
Napad na Gornji Viduševac bio je povezan s istodobnim djelovanjem prema Sunji i Komarevu. Cilj je bio potisnuti hrvatsku obranu na širem području između Petrinje, Siska, Sunje i Gline te omogućiti spajanje pobunjeničkih uporišta.
Zbirni zapis za 18. kolovoza navodi učestalu paljbu iz vojarni JNA u Petrinji prema Komarevu i Viduševcu.
Izvor: Hrvatski informativni centar, kronologija 18. kolovoza 1991..
Okučani – glavni sukob počeo je 15. i 16. kolovoza
Tvrdnju da su Okučani napadnuti 12. kolovoza potrebno je precizirati. Toga dana proglašena je takozvana SAO Zapadna Slavonija, čime je politički i vojno ubrzana pobuna. Opći napad na hrvatske snage u Okučanima ipak nije počeo 12., nego u noći s 15. na 16. kolovoza.
Hrvatske snage prethodno su pokušale uspostaviti nadzor nad policijskom postajom, poštom, željezničkom postajom i drugim ključnim objektima. Pobunjeničke snage odgovorile su pješačkim, minobacačkim i oklopnim napadom.
Dana 17. kolovoza u Okučane je ušla borbena skupina 265. mehanizirane brigade JNA iz Bjelovara, predvođena Milanom Čeleketićem. Skupina je brojila oko 350 vojnika i raspolagala s približno 25 borbenih vozila. JNA je napala hrvatske položaje i omogućila srpskim snagama preuzimanje mjesta.
Istodobno je 329. oklopna brigada JNA iz Banje Luke tenkovskom i zračnom potporom djelovala prema hrvatskim položajima kod Stare Gradiške te preko Save ušla na hrvatski teritorij.
Izvor: Ivan Zvonimir Ivančić, „Borbe za Okučane u kolovozu i rujnu 1991. godine“.
Kijevo – blokada i ultimatum prije glavnog napada
Ni u slučaju Kijeva 12. kolovoza nije potvrđen glavni napad na selo. Kijevo je mjesecima bilo blokirano i okruženo srpskim snagama, ali se presudna eskalacija dogodila nekoliko dana poslije.
Dana 17. kolovoza obnovljene su barikade i potpuna blokada prilaza Kijevu. Sljedećeg dana, 18. kolovoza u 11 sati, takozvani MUP SAO Krajine uputio je ultimatum hrvatskoj policiji i stanovnicima. Za povlačenje policijske postaje ostavljen je rok od 48 sati, uz prijetnju napadom na selo.
Glavni združeni napad snaga JNA i pobunjenih Srba uslijedio je izvan promatranog razdoblja, 25. i 26. kolovoza. Nakon snažnog topničkog, oklopnog i zračnog djelovanja hrvatski branitelji morali su se povući, a Kijevo je zauzeto i razoreno.
Dokument s ultimatumom objavljen je kao dokument broj 119 u zbirci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Izvori: HMDCDR – „Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995., Dokumenti“, knjiga 1 i Općina Kijevo – povijest Kijeva.
Tjedan u kojem je rat postao otvoren
Događaji od 12. do 18. kolovoza 1991. nisu bili jedna koordinirana operacija niti su se svi zbili 12. kolovoza. Međutim, zajedno pokazuju isti proces: prerastanje oružane pobune u otvoreni rat uz sve izravnije sudjelovanje JNA.
Na Dunavu su djelovala plovila Ratne mornarice, iz vojarni u Petrinji otvarana je vatra prema hrvatskim položajima, oklopne brigade prelazile su Savu, a gradovi i sela gađani su minobacačima i topništvom.
Vukovar, Borovo Naselje, Osijek, Beli Manastir, Sunja, Komarevo, Gornji Viduševac, Okučani i Kijevo nisu bili izolirani incidenti. Bili su dijelovi ratne slike koja će se tijekom druge polovice kolovoza 1991. pretvoriti u velike operacije na istoku Hrvatske, u zapadnoj Slavoniji, na Banovini i u Dalmatinskoj zagori.
Izvori i provjera kronologije
Izvor:PHB
Autor: Dražen Šemovčan Šeki




