Dan kad su htjeli prekrojiti Hrvatsku: Uvod u agresiju, okupaciju i progon hrvatskog stanovništva

Dana 12. kolovoza 1991. godine, samoproglašena "Velika narodna skupština srpskog naroda Zapadne Slavonije" donijela je odluku o osnivanju takozvane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadna Slavonija. Taj jednostrani i protustavni čin bio je jasna najava agresije, progona hrvatskog stanovništva i pokušaja komadanja teritorija Republike Hrvatske.

Odluka donesena u Pakracu nije bila izoliran incident, već pažljivo planiran korak vojno-političkog vrha u Beogradu i lokalnih ekstremista. Njezin je primarni cilj bio pravno i  politički opravdati oružanu pobunu te osigurati spajanje okupiranih područja sa srbijanskom maticom i ostatkom paradržavnih tvorevina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U službenim dokumentima samoproglašene skupštine naglašeno je da takozvana SAO Zapadna Slavonija postaje "integralni dio SAO Krajine". Donesena odluka izravno se pozivala na rezultate nelegalnih referenduma održanih ranije te godine. Prvenstveno se to odnosilo na referendum o tzv. srpskoj autonomiji, ali i na sporni referendum od 12. svibnja 1991. godine o priključenju SAO Krajine Republici Srbiji i "svima onima kojima je stalo do očuvanja Jugoslavije".

Pakrac kao žarište pobune i uvod u krvavi rat

Time je otvoreno pogažen suverenitet Republike Hrvatske, koja je samo dva mjeseca ranije, u svibnju 1991. godine, na svenarodnom referendumu s više od 94 posto glasova donijela povijesnu odluku o samostalnosti i neovisnosti. Odabir Pakraca za mjesto donošenja ove odluke imao je snažnu simboličku i stratešku težinu.

Područje Pakraca još je od ožujka 1991. godine bilo jedno od glavnih žarišta velikosrpske pobune, kada je izveden prvi otvoreni napad na lokalnu policijsku postaju, što mnogi povjesničari smatraju stvarnim početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Nakon 12. kolovoza, situacija na terenu eskalirala je brzinom svjetlosti.

Formirane su paravojne postrojbe, uspostavljene seoske straže i blokirani putni pravci, dok je Jugoslavenska narodna armija (JNA) otvoreno stala na stranu pobunjenika, stavljajući im na raspolaganje cjelokupno naoružanje, tenkove i topništvo. Uslijedila su mjeseci pakla za stanovnike Pakraca, Lipika, Daruvara, Grubišnog Polja i Slatine, uslijedili su masovni zločini, osnivanje logora (poput zloglasnog Bučja) te protjerivanje desetaka tisuća Hrvata i pripadnika drugih manjina s njihovih stoljetnih ognjišta.

Od SAO Zapadne Slavonije do vojnog sloma u 'Bljesku'

Paradržavna tvorevina sa sjedištem u Pakracu (kasnije Okučanima) funkcionirala je na temelju terora, pljačke i vojne pomoći iz Beograda i Banje Luke. Međutim, san o pripajanju "Velikoj Srbiji" počeo se urušavati već krajem 1991. godine, kada su hrvatske snage u veličanstvenim oslobodilačkim operacijama "Orkan 91", "Otkos 10" i "Papuk 91" oslobodile veliku većinu zapadnoslavonskog teritorija i spasile Daruvar, Slatinu i Grubišno Polje.

Konačni slom ideje koja je uobličena tog 12. kolovoza 1991. godine dogodio se u svibnju 1995. godine. U munjevitoj vojno-redarstvenoj operaciji "Bljesak", Hrvatska vojska i policija su za manje od 31 sat u potpunosti oslobodile preostali okupirani dio Zapadne Slavonije, uništile 18. korpus tzv. SVK i trajno vratile ustavno-pravni poredak na to područje.

Odluka od 12. kolovoza 1991. godine ostaje tako u povijesnoj memoriji zapamćena kao spomenik jednoj agresorskoj politici koja je području Zapadne Slavonije donijela samo stradanje, razaranje i nesreću, ali i kao podsjetnik na odlučnost hrvatskih branitelja koji su ubrzo zaustavili komadanje vlastite domovine.