14. kolovoza 1991. – Hrvatska pokušala presjeći srpsko povezivanje kod Okučana: počinjala je bitka za zapadnu Slavoniju

Dana 14. kolovoza 1991. pripadnici Zbora narodne garde i hrvatske policije dobili su zadaću staviti područje Okučana pod nadzor hrvatskih vlasti. Cilj nije bio samo osigurati jedno naselje, nego spriječiti stvaranje teritorijalnog i logističkog koridora između srpskih pobunjenika u zapadnoj Slavoniji i snaga Jugoslavenske narodne armije raspoređenih na području Bosanske Gradiške i Banje Luke.

U noći s 13. na 14. kolovoza pripadnici 3. novogradiške bojne 108. brigade ZNG-a već su zaposjeli vilu „Partizanku“, objekt nekadašnjeg Kazneno-popravnog doma Stara Gradiška nedaleko od Okučana. Bila je to prva hrvatska akcija u nizu događaja koji će tijekom sljedećih dana prerasti u otvorenu bitku za prometnice, željezničku prugu i prijelaze preko Save.

Zašto su Okučani bili toliko važni?

Okučani su se nalazili na jednom od najvažnijih prometnih čvorišta zapadne Slavonije. Kroz mjesto su prolazile željeznička pruga i autocesta Zagreb – Beograd, dok je pravac prema Staroj Gradiški i mostu preko Save vodio prema Bosanskoj Gradiški, Banjoj Luci i području odgovornosti 5. banjalučkog korpusa JNA.

Tko je nadzirao Okučane, mogao je utjecati na promet između Novske i Nove Gradiške, ali i na sjeverno-južni pravac kojim su iz Bosne mogle biti uvedene oklopne, topničke i pješačke snage JNA.

Opasnost je postala neposredna nakon što je 12. kolovoza 1991. proglašena takozvana Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija. Već 13. kolovoza predstavnici 329. oklopne brigade JNA, čije su snage bile razmještene oko Bosanske Gradiške, zatražili su od hrvatske policije uklanjanje prepreka s mosta na Savi prema Staroj Gradiški.

Hrvatska strana uvjetovala je otvaranje mosta povlačenjem snaga i borbene tehnike JNA od prijelaza. Bilo je jasno da bi slobodan prolaz preko Save omogućio brzo uvođenje postrojbi JNA i njihovo povezivanje s pobunjenicima oko Okučana.

Noćna akcija kod „Partizanke“

Zadaća hrvatskim snagama izdana je uz upozorenje da se, koliko god je moguće, izbjegne sukob s JNA i ne pruži povod za njezinu otvorenu intervenciju.

Prvi su djelovali pripadnici 3. novogradiške bojne 108. brigade, postrojbe ustrojene 28. lipnja 1991. od dragovoljaca s područja tadašnje općine Nova Gradiška. Bojnom je zapovijedao Željko Žgela, a njegov zamjenik bio je Ljuboslav Terzić. Mnogi njezini pripadnici tada su još ratovali u civilnoj odjeći, s nedovoljno oružja i opreme.

U noći s 13. na 14. kolovoza zaposjeli su vilu „Partizanku“ nadomak Okučana. Taj je objekt bio važan zbog položaja uz komunikaciju između Okučana, Stare Gradiške i Nove Gradiške.

Sljedećeg dana, 15. kolovoza, snage Policijske uprave Slavonski Brod i ZNG-a zaposjele su zgradu nekadašnje policijske ispostave u Okučanima te još nekoliko važnih objekata u mjestu i njegovoj okolici.

Zato je važno razlikovati datume: 14. kolovoza izdana je zadaća i zaposjednuta „Partizanka“, dok je glavnina objekata u samim Okučanima stavljena pod nadzor 15. kolovoza.

Napad u središtu Okučana

Hrvatske snage napadnute su već navečer 15. kolovoza u središtu Okučana. Sljedećeg dana sukob je prerastao u otvorenu borbu.

Srpski pobunjenici napali su hrvatske položaje pješačkim naoružanjem, minobacačima i vojnim transporterom. Posebno su bili ugroženi položaji oko željezničke postaje i komunikacije Zagreb – Beograd.

U pomoć braniteljima Okučana 16. kolovoza krenule su policijske i gardijske postrojbe iz smjera Novske. Trebale su probiti pobunjeničku barikadu u Lađevcu. Kod Rajića i Borovca hrvatske snage uspjele su svladati prve skupine pobunjenika, ali su kod Lađevca zaustavljene vatrom iz protuzračnog topa i ručnih bacača.

Nakon pretrpljenih gubitaka morale su se povući prema Novskoj. Time je obrana hrvatskih položaja u Okučanima ostala odsječena od pomoći sa zapadne strane.

JNA više nije skrivala na čijoj je strani

Presudan trenutak nastupio je 17. kolovoza, kada je u Okučane stigla borbena skupina 265. mehanizirane brigade JNA iz Bjelovara.

Prema stručnom radu objavljenom u časopisu Strategos, skupinu je činilo 235 vojnika, tri tenka T-55, devet oklopnih transportera, tri samohodne haubice „Gvozdika“ kalibra 122 milimetra, dva zapovjedna oklopna transportera, jedan BTR-50, tri samohodna protuzračna topa ZSU-57 i 15 motornih vozila.

Skupinu je vodio pukovnik Milan Čeleketić, tada zamjenik zapovjednika 265. mehanizirane brigade, a poslije zapovjednik 18. zapadnoslavonskog korpusa i Glavnog štaba takozvane Srpske vojske Krajine.

JNA je svoj dolazak prikazivala kao intervenciju radi smirivanja sukoba i osiguranja prolaska vojnih konvoja. Međutim, borbena skupina napala je hrvatske postrojbe, zaposjela željezničku postaju i omogućila pobunjenicima da zadrže Okučane. Hrvatske snage bile su prisiljene povući se iz mjesta.

Oklopna brigada prešla Savu

Istodobno se prema Staroj Gradiški pripremala 329. oklopna brigada 5. banjalučkog korpusa JNA. Prema Ratnom dnevniku 5. korpusa, u područje Bosanske Gradiške upućena je borbena skupina s 14 tenkova T-55, pet oklopnih transportera M-60 i šest haubica D-30 kalibra 122 milimetra.

U ranim satima 18. kolovoza JNA je uz potporu zrakoplovstva i tenkova napala hrvatske položaje u Staroj Gradiški. Zgrada hrvatske policije bila je teško pogođena, a branitelji su se morali povući prema Novoj Varoši.

Pri povlačenju je srušen most preko kanala Nova Sava, poznatog i kao kanal Strug. Time je barem privremeno spriječeno izravno spajanje snaga JNA koje su prelazile Savu sa skupinom raspoređenom u Okučanima.

Postrojbe 329. oklopne brigade ipak su prešle savski most i okupirale Staru Gradišku, Donju Varoš, Gornju Varoš i Uskoke. Na hrvatskom teritoriju stvoren je mostobran preko kojeg su u sljedećim danima dopremani vojnici, tenkovi, topništvo, streljivo i druga oprema.

Spajanje je odgođeno, ali ne i spriječeno

Akcija započeta 14. kolovoza nije dugoročno uspjela zadržati Okučane pod nadzorom hrvatskih vlasti, ali je usporila ostvarenje plana JNA i pobunjenih srpskih snaga.

Rušenjem mosta preko kanala Strug spriječeno je njihovo trenutačno spajanje. Potpuno teritorijalno i logističko povezivanje snaga 329. oklopne brigade iz smjera Stare Gradiške s borbenom skupinom 265. mehanizirane brigade u Okučanima ostvareno je tek 4. rujna 1991.

Okučani su nakon toga postali glavno vojno, političko i logističko središte srpske pobune u zapadnoj Slavoniji. Iz tog su područja pokretani napadi prema Novskoj, Novoj Gradiški, Lipiku, Pakracu i Daruvaru.

Prvi pokušaj zaustavljanja „noža“ usmjerenog prema Hrvatskoj

Zaposjedanje „Partizanke“ i pokušaj stavljanja Okučana pod nadzor nisu bili velika, unaprijed pripremljena vojna operacija. Bila je to preventivna akcija hrvatskih snaga koje su već sredinom kolovoza prepoznale opasnost stvaranja koridora između Bosanske krajine i pobunjeničkih područja u zapadnoj Slavoniji.

Kasniji plan 5. korpusa JNA potvrdio je opravdanost tih procjena. Glavni smjer njegova napada trebao je voditi od Gradiške preko Okučana, Pakraca i Daruvara prema Virovitici. Presijecanjem Hrvatske na tom pravcu Slavonija bi bila odvojena od Zagreba, a hrvatske snage na istoku zemlje ostale bi bez sigurne logističke povezanosti.

Zato 14. kolovoza 1991. nije samo datum jedne lokalne akcije. Bio je to početak borbe za prostor na kojem se odlučivalo hoće li se snage JNA i srpskih pobunjenika povezati u jedinstvenu operativnu cjelinu i presjeći Hrvatsku.

Hrvatske snage tada nisu uspjele zadržati Okučane, ali su se borbe nastavljale. Konačni odgovor stigao je gotovo četiri godine poslije, u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, kada je 1. svibnja 1995. oslobođeno područje koje je u kolovozu 1991. postalo mostobran agresije na zapadnu Slavoniju.