14. kolovoza 1991. – Petnaestorica policajaca i jedan civil iz Gline dočekali slobodu u Tepljuhu

Za šesnaestoricu zarobljenika iz Gline 14. kolovoza 1991. nije bio samo datum razmjene. Bio je to dan povratka među žive.

Njihove obitelji tjednima nisu pouzdano znale gdje se nalaze ni jesu li uopće živi. Oni su za to vrijeme prošli put od Gline preko Pogledića, Hajtića, Dragotine i Šamaričkih Brđana do Golubića i Knina. U Staroj bolnici u Kninu, pretvorenoj u mjesto zatočenja, bili su izloženi premlaćivanju, ponižavanju, ispitivanjima, prijetnjama i lažnim strijeljanjima.

Slobodu su dočekali u Tepljuhu, na tadašnjoj crti između Knina i Drniša. U istoj skupnoj razmjeni oslobođena su ukupno 54 hrvatska zatočenika s kninskog područja.

Nisu bila šesnaestorica policajaca

U obljetničkim izvještajima često se ponavlja izraz „šesnaest glinskih policajaca“. Međutim, službeni popis koji je objavio Grad Glina pokazuje da je među 16 zarobljenih bilo 15 djelatnih i pričuvnih policajaca te jedan civil.

Zarobljeni pripadnici MUP-a bili su:

• zapovjednik Policijske postaje Ivan Kvakić

• Darko Kaurić

• Milan Špoljarić

• Nikola Škrljac

• Slavko Mihalić

• Željko Lipak

• Marijan Marović

• Ivan Horvatić

• Slavko Crnković

• Zvonko Cvetković

• Mato Lisac

• Ivan Prajdić

• Josip Janković

• Ivan Šantek, sin Ivana

• Ivan Šantek, sin Stjepana

Šesnaesti zarobljenik bio je civil Ivan Lipak. On je tijekom borbe došao do postaje želeći pomoći sinu Željku, koji je odbio napustiti suborce. U dvorištu je zatekao teško ranjenog pričuvnog policajca Tomislava Roma i pokušao mu pomoći. Nakon prijevoza u glinsku bolnicu i sam je zatočen te pridružen zarobljenim policajcima na Poglediću. Popis i okolnosti zarobljavanja potvrđuju Grad Glina i znanstvena rekonstrukcija povjesničara Jakše Raguža.

Postaja je pala nakon gotovo četiri sata otpora

Napad na Policijsku postaju Glina počeo je u rano jutro 26. lipnja 1991., samo dan nakon saborske odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Napali su je pripadnici pobunjeničke „Milicije SAO Krajine“, poznati kao „martićevci“, uz lokalne naoružane pobunjenike.

Prema arhivskoj rekonstrukciji Jakše Raguža iz Hrvatskog instituta za povijest, zapovjednik Ivan Kvakić u 4.30 sati javio je Policijskoj upravi Sisak da je otvorena vatra na ophodnju i da se policajci brane. Branitelji postaje ostali su bez pravodobne pomoći, a u 8.12 sati zabilježeno je da su svi policajci napustili zgradu i da je postaja pala. Ragužev rad temelji se na hrvatskoj, srpskoj i dokumentaciji JNA, policijskim evidencijama te razgovorima sa sudionicima.

U borbi je smrtno ranjen 20-godišnji pričuvni policajac Tomislav Rom, koji je preminuo istoga dana. Ranjeni su policajci Marko Pavlović i Zvonko Plemenčić, a pri pokušaju dolaska u pomoć ranjena su i trojica pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko: Vlastelinko Mihaljčuk, Ivo Galić i Anto Ćorić.

Pojedini policajci zarobljeni su u napadnutim ophodnjama, a ostali nakon izlaska iz postaje. Napadači su ih razoružali, postrojili i proveli kroz grad. Time nije završila njihova borba; počelo je zatočeništvo koje će potrajati pedesetak dana.

Napad na Policijsku postaju Glina

Od Pogledića do Knina: put kroz više mjesta zatočenja

Svjedočanstvo Slavka Crnkovića, objavljeno u knjizi Ivana Lipaka Svjedočanstva glinskih logoraša, opisuje put skupine nakon zarobljavanja.

Najprije su odvedeni na Pogledić, zatim šumom i poljima preko Šibina do Hajtića. Potom su prevezeni u Dragotinu, gdje su zatvoreni u nedovršenu kuću i premlaćivani. Slijedila je lovačka kuća u Šamaričkim Brđanima, a zatim Golubić kod Knina, tadašnje središte za obuku srpskih specijalnih postrojbi.

U Golubiću su zatočenici bili nagurani u garažu bez odgovarajuće hrane, vode i sanitarnih uvjeta. Kako su pristizali novi zarobljenici, u skučenom prostoru našlo se gotovo pedeset ljudi. Nakon nekoliko dana prebačeni su u Knin.

U Kninu su završili u Staroj bolnici, čiji su prozori bili osigurani rešetkama, a sobe pretvorene u ćelije.

Stara bolnica: glad, batine i lažna strijeljanja

Sačuvana svjedočanstva glinskih zatočenika međusobno se podudaraju u opisu postupanja u Kninu. Navode učestala premlaćivanja, mučenje električnom strujom, udarce po već ozlijeđenim dijelovima tijela, uskraćivanje sna, hrane, vode i odlaska na zahod, višekratna dnevna i noćna ispitivanja te prisiljavanje na potpisivanje neistinitih izjava.

Zatočenike su izvodili na lažne razmjene i lažna strijeljanja, prijetili im smrću te ih uvjeravali da ih Hrvatska ne želi preuzeti. Slavko Crnković posvjedočio je da se tijekom pedesetak dana mogao okupati samo jednom, da je hrana bila povremena i nedostatna te da su zatočenici do zahoda morali prolaziti hodnikom u kojemu su ih ponovno tukli.

Darko Kaurić poslije je sažeo njihovo iskustvo riječima: „Prvi kninski zatočenici najviše su ponižavani i mučeni u staroj kninskoj bolnici cijeloga srpnja 1991.“ Njegovo svjedočanstvo prenosi Hrvatska katolička mreža.

U Staroj bolnici od posljedica teškog premlaćivanja umro je Ivica Knez iz Benkovca. Nije dočekao razmjenu koju će preživjeli poslije nazivati svojim drugim rođendanom.

Tepljuh, noć s 13. na 14. kolovoza: „svi za sve“

Razmjena je provedena u noći s 13. na 14. kolovoza 1991. u Tepljuhu, između Knina i Drniša. U svjedočanstvima se opisuje kao prva organizirana skupna razmjena po načelu „svi za sve“. Dio glinskih logoraša navodi da su razmijenjeni za pripadnike srpskih pobunjeničkih snaga zarobljene tijekom sukoba na Plitvicama na Krvavi Uskrs 1991., koji su bili držani u Remetincu.

Prema Hrvatskoj radioteleviziji, te je noći slobodu dočekalo ukupno 54 hrvatskih zatočenika držanih na kninskom području. Među njima su bili petnaestorica policajaca i civil iz Gline.

VIDEO: Prve velike razmjene zarobljenika 1991. godine

Za njih nije završio samo jedan zatočenički dan. Završilo je pedesetak dana neizvjesnosti u kojima nisu znali hoće li sljedeće izvođenje iz ćelije značiti novo ispitivanje, novu lažnu razmjenu ili smrt.

Mnogi su nakon izlaska prošli liječničke preglede i rehabilitaciju. Svjedočanstva bilježe prijelome rebara, ozljede kralježnice, oštećenja sluha i vida, ozljede unutarnjih organa te dugotrajne psihičke posljedice. Dio razmijenjenih poslije se ponovno uključio u obranu Hrvatske.

Jesu li zločini kažnjeni?

Zlostavljanja u kninskim zatočeničkim objektima bila su predmet više kaznenih postupaka, ali nisu sva djela protiv ove skupine pojedinačno dobila sudski epilog.

Glinski logoraši svjedočili su i u postupku protiv Dragana Vasiljkovića, zvanog Kapetan Dragan, opisujući put od Gline do Golubića i Knina te pretrpljena zlostavljanja. Izvještaj sa svjedočenja objavljen je 2016. godine. Vasiljković je pravomoćno osuđen na 13 godina i šest mjeseci zatvora za ratne zločine: za mučenje i zlostavljanje zarobljenih hrvatskih vojnika i policajaca na kninskoj tvrđavi u lipnju i srpnju 1991. te za zapovjednu ulogu u drugom napadu na glinsko područje u srpnju 1991. Kaznu je izdržao i 2020. godine protjeran je iz Hrvatske. Sažetak pravomoćne presude i izvršenja kazne objavila je Hina.

Važno je ne spojiti dva različita događaja: zarobljavanje policajaca dogodilo se pri prvom napadu na postaju 26. lipnja, dok se dio presude Vasiljkoviću za zločine u Glini odnosi na napad izveden mjesec dana poslije. Pravomoćna presuda potvrđuje ratne zločine u kninskom sustavu zatočenja, ali ne znači da je sud pojedinačno raspravio svako zlostavljanje koje je preživjelo svih šesnaestero zarobljenika iz Gline.

Dan povratka koji je ostao drugi rođendan

Priča o glinskoj skupini ne završava padom policijske postaje. Njezin završni datum je 14. kolovoza 1991. – dan kada su se iz kninskog zatočeništva vratili ljudi za koje njihove obitelji tjednima nisu znale jesu li živi.

Na spomen-obilježju u Tepljuhu danas stoji podsjetnik na prve zatočenike kninskih logora i mjesto njihove razmjene. Taj kamen čuva jednostavnu, ali veliku činjenicu: petnaestorica policajaca i civil Ivan Lipak preživjeli su put koji je započeo predajom razoružanih branitelja u Glini, a završio prvim korakom na slobodnom teritoriju.

Zbog toga je 14. kolovoza za njih ostao drugi rođendan – dan kada su se vratili iz zarobljeništva, ali ne i dan kada su prestale njegove posljedice.