Na današnji dan, 14. kolovoza 1991. godine, u obrani Topuskog poginuli su Zdravko Palisak i Zvonko Turković
Policajac Policijske postaje Ozalj Zdravko Palisak i pripadnik 3. pješačke bojne 2. gardijske brigade „Gromovi“ Zvonko Turković poginuli su istoga dana u obrani Topuskog. Na 35. obljetnicu njihove pogibije prisjećamo se branitelja i postrojbi koje su držale obranu.
Topusko je 14. kolovoza 1991. izgubilo dvojicu hrvatskih branitelja. Policajac Zdravko Palisak iz Ozlja i pripadnik „Gromova“ Zvonko Turković iz Ogulina poginuli su dok je mjesto bilo izloženo neprijateljskim napadima. Obojica su imala samo 26 godina.
Palisak je u Ministarstvo unutarnjih poslova primljen 8. listopada 1990. godine i raspoređen u Policijsku upravu karlovačku, odnosno Policijsku postaju Ozalj. Službeni policijski zapis navodi da je smrtno stradao tijekom neprijateljskog napada na položaje policijskih snaga u Topuskom. (PU karlovačka)
Zvonko Turković rođen je 16. kolovoza 1964. u Ogulinu. Prema podacima Udruge 2. gardijske brigade „Gromovi“, u Topusko je otišao na svoju prvu borbenu zadaću te je ondje poginuo 14. kolovoza 1991., dva dana prije 27. rođendana. (Udruga 2. gbr „Gromovi“)
Policija i gardisti na obrani Topuskog
Obrana Topuskog nije započela toga dana. Prema kronologiji Milana Maleša, još 4. srpnja obrana Topuskog i Viduševca povjerena je 3. bojni 2. gardijske brigade. Dvadesetoga srpnja pristigla su dva voda policajaca PU Karlovac pod zapovijedanjem Franje Družaka, a početkom kolovoza obranu su pojačali pripadnici PU Rijeka i 110. brigade ZNG-a. (Milan Maleš, Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu)
Pobunjene srpske snage 7. kolovoza napale su Topusko minobacačkom vatrom, sljedećeg dana djelovale su automatskim oružjem, a napadi su nastavljeni i 9. kolovoza unatoč dogovorenom primirju. Ista kronologija pod 14. kolovoza bilježi pogibiju Turkovića i Palisaka, ali ne navodi točan tijek napada ni naziv neprijateljske postrojbe. Zato te pojedinosti ne treba nadomještati pretpostavkama.
Dva imena u zajedničkoj obrani
Maleševa kronologija obojicu poginulih navodi kao pripadnike ZNG-a. Taj podatak za Palisaka nije točan jer ga službena evidencija MUP-a potvrđuje kao policijskog službenika PP Ozalj. Razlika nije nevažna, pokazuje da su Topusko zajedno branili policajci i gardisti.
Na Palisaka podsjeća spomen-ploča u Policijskoj postaji Ozalj, a njegova se pogibija obilježava i odlaskom na mjesto stradanja u Topuskom. (PU karlovačka, obilježavanje 2025.) Turkovićevo ime uklesano je na spomen-ploči u središtu Topuskog, zajedno s imenima Damira Pintara, Miroslava Žgele i Antuna Porubića, pripadnika 3. bojne „Gromova“ poginulih u obrani toga područja. (Vojni ordinarijat)
Trideset i pet godina poslije, ovu pogibiju nije ispravno svesti na jedno ime. Palisak i Turković nisu stradali u neodređenim „sukobima“, nego kao hrvatski branitelji na položajima izloženima oružanoj agresiji. Točno navođenje obojice najmanje je što odgovorno novinarstvo duguje njima i povijesti.
