18. kolovoza 1991. – Otet Ivan Šreter: zaustavili ga na barikadi u Kukunjevcu, posljednji put viđen živ 11 dana poslije

Danas, 18. kolovoza 2026., navršava se točno 35 godina od otmice dr. Ivana Šretera. Nacionalna evidencija nestalih osoba Ministarstva unutarnjih poslova i dalje uz njegovo ime navodi datum nestanka 18. kolovoza 1991. godine. Posmrtni ostaci nisu pronađeni, a mjesto njegova posljednjeg počivališta ostaje jednom od velikih neriješenih tajni Domovinskog rata.

Kukunjevac – mjesto na kojem je počela 35-godišnja potraga

Dana 18. kolovoza 1991. dr. Ivan Šreter naišao je na barikadu pobunjenih Srba u Kukunjevcu, nedaleko od Pakraca. Hrvatski vojnik navodi da su ga presreli i nasilno odveli srpski pobunjenici u odorama pričuvnog sastava JNA. Na mjestu otmice danas stoji spomen-obilježje.

To je posljednji trenutak Šreterova života koji se može vezati uz javno mjesto i sam čin nestanka. Ali nije, kako se ponekad pogrešno piše, posljednje mjesto na kojem je viđen živ.

Nakon Kukunjevca trag vodi prema Branešcima i sustavu zatočenja povezanom s logorom Bučje. Upravo ondje počinje najvažnije svjedočanstvo u cijelom slučaju.

Dokument JNA: šest dana poslije otmice znalo se da je u rukama „teritorijalaca“

Možda najvažniji dokument za razumijevanje Šreterove sudbine datiran je 24. kolovoza 1991., samo šest dana nakon otmice.

U dokumentu sigurnosnog organa 32. korpusa JNA zabilježena je informacija da pripadnici Teritorijalne obrane drže Šretera, kojega su oteli prvoga dana sukoba. U dokumentu je podatak označen kao neprovjeren, ali je bit činjenice iznimno važna: vojno-sigurnosna struktura JNA već je 24. kolovoza raspolagala informacijom da Šreter nije jednostavno „nestao“, nego da ga drže teritorijalci.

Drugim riječima, već dok je Šreter po svemu sudeći bio živ, unutar sustava JNA postojala je informacija o tome tko ga je zarobio.

Taj dokument ne dokazuje tko je poslije naredio njegovo ubojstvo, tko ga je izvršio niti gdje je pokopan. Ali ruši mogućnost da se slučaj svede na neobjašnjiv nestanak čovjeka u ratnom kaosu. Postojao je zarobljenik, postojali su njegovi čuvari i postojala je informacija o njegovu zatočenju.

Branešci – čovjek koji ga je vidio živog

Najvažniji neposredni svjedok Šreterovih posljednjih dana bio je dr. Vladimir Solar, tadašnji ravnatelj pakračke bolnice, koji je također završio u srpskom zatočeništvu.

Solarovo svjedočanstvo daje strašnu sliku Šreterova stanja. Govorio je o prijelomu lijeve podlaktice i lopatice te teškim podljevima po cijelom tijelu. Njegov ključni podatak glasi: Šretera je posljednji put vidio živog 29. kolovoza 1991.

Prema dosadašnjim rekonstrukcijama, Šreter je nakon otmice držan u kući u Branešcima, na području neposredno povezanom sa zatočeničkim sustavom Bučja. I raniji tekst Portala hrvatskih branitelja upravo Branešce navodi kao mjesto njegova zatočenja prije nego što mu se gubi trag.

Solar je kasnije svjedočio i da mu je 6. listopada 1991. u zatočeništvu rečeno da je Šreter ubijen. To nije isto što i službeno utvrđen datum smrti: Solar nije svjedočio samom ubojstvu. Ali njegova izjava ostaje jedno od najvažnijih neposrednih svjedočanstava o tome što se s otetim liječnikom događalo nakon 18. kolovoza.

Branešci ili Bučje? Važno je biti precizan

U brojnim tekstovima godinama se navodi da je Šreter „odveden u logor Bučje“. Ministarstvo hrvatskih branitelja također njegovu neriješenu sudbinu izravno povezuje s logorom Bučje te ga navodi među najmanje 23 osobe čija je sudbina ostala neriješena u vezi s tim logorom.

Ipak, kada se rekonstrukcija temelji na Solarovu svjedočanstvu, preciznije je govoriti o zatočeničkom sustavu Branešci–Bučje. Šreter je držan u kući na području Branešaca, dok se Bučje u službenim i memorijalnim izvorima pojavljuje kao središnje mjesto zatočenja na tom području.

Ta razlika nije sitnica. U slučaju u kojemu se 35 godina pokušava utvrditi gdje je čovjek posljednji put bio živ, svaki kilometar i svaki datum mogu biti važni.

Što su znali čelnici pobunjenih Srba?

To je pitanje oko kojega se desetljećima gomilaju tvrdnje, političke optužbe i pretpostavke. Dokumente i svjedočanstva zato treba odvojiti od onoga što nije dokazano.

Veljko Džakula bio je jedan od najistaknutijih političkih vođa pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, a SAO Zapadna Slavonija bila je proglašena samo nekoliko dana prije Šreterove otmice. U dokumentarnom filmu Časnik mirotvorac Džakula je poslije tvrdio da ne zna tko je ubio Šretera niti gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.

U javno dostupnoj građi koju smo pregledali nema dokumenta koji bi dokazivao da je Džakula osobno naredio Šreterovu otmicu ili ubojstvo. Takvu tvrdnju stoga ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu.

Ali postoji nešto konkretnije od naknadnih političkih optužbi: dokument sigurnosnog organa 32. korpusa JNA od 24. kolovoza. On pokazuje da je u vojno-sigurnosnom sustavu već tada postojala informacija da Šretera drže teritorijalci. Pitanje tko je tu informaciju dalje primao, što je po njoj poduzeto i tko je u konačnici donosio odluke o Šreteru ostaje jedno od ključnih neodgovorenih pitanja slučaja.

Tragovi, karte i iskapanja – potraga koja se stalno vraćala na početak

Marijan Bušić, Šreterov prijatelj i bliski suradnik, u razgovoru objavljenom u sklopu projekta Agencije za elektroničke medije opisao je koliko je tragova tijekom godina provjeravano.

Još tijekom rata dobivao je crteže i karte s mogućim lokacijama Šreterova groba, a poslije su provođena i brojna iskapanja. Prema njegovu svjedočenju, informacije su se redom pokazivale pogrešnima.

To možda najbolje pokazuje problem cijele istrage: gotovo sve ozbiljne potrage na kraju ovise o čovjeku s druge strane koji je vidio, sudjelovao ili znao – i koji je spreman reći istinu.

U javno dostupnim bazama Državnog odvjetništva i hrvatskih sudova koje smo pretražili nismo pronašli pravomoćnu presudu koja bi utvrdila tko je naredio, tko je izvršio i gdje je počinjeno Šreterovo ubojstvo. Službeno je i danas prije svega riječ o neriješenoj sudbini nestale osobe.

Banja Luka – trag koji nikada nije službeno potvrđen

Jedan od najozbiljnijih novijih tragova pojavio se 2021. godine. Tada je bivši pakrački gradonačelnik i saborski zastupnik Damir Špančić javno iznio informaciju prema kojoj bi Šreterovi posmrtni ostaci mogli biti pokopani kao NN osoba na groblju u Banjoj Luci.

Tvrdnja se temeljila na informacijama prema kojima su 1. studenoga 1991. iz pravca zapadne Slavonije u Banju Luku navodno dovezeni posmrtni ostaci nekoliko osoba. U potragu se tada uključila i Šreterova obitelj te je uziman uzorak krvi radi moguće DNK usporedbe.

Međutim, taj trag do danas nije potvrđen identifikacijom. Najčvršći dokaz tome jest aktualna službena evidencija MUP-a: Ivan Šreter i 18. kolovoza 2026. još se vodi kao nestala osoba.

Zbog toga tvrdnju o Banjoj Luci treba tretirati upravo onako kako danas stoji – kao provjeravani, ali nepotvrđeni trag, a ne kao otkriveno mjesto njegova groba.

Što nakon 35 godina možemo tvrditi bez nagađanja?

Rekonstrukcija koja se može braniti dokumentima i neposrednim svjedočanstvima ostaje bolno kratka.

18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi oteli su dr. Ivana Šretera na barikadi u Kukunjevcu. 24. kolovoza sigurnosni organ 32. korpusa JNA zabilježio je informaciju da ga drže pripadnici Teritorijalne obrane. 29. kolovoza dr. Vladimir Solar posljednji ga je put vidio živog, teško pretučenog. 6. listopada Solaru je u zatočeništvu rečeno da je Šreter ubijen. Gdje je, kada i po čijoj odluci ubijen te kamo su odneseni njegovi posmrtni ostaci – nije utvrđeno.

Upravo zbog Šreterove sudbine Hrvatski sabor odredio je 18. kolovoza kao Nacionalni dan mirotvorstva. U saborskoj raspravi 2018. Vlada je upravo datum njegove otmice navela kao razlog odabira 18. kolovoza, ističući da o njegovoj daljnjoj sudbini nema pouzdanih podataka.

Danas ponovno u Kukunjevcu

Na 35. obljetnicu otmice počast Šreteru danas će ponovno biti odana upravo na mjestu na kojem je 18. kolovoza 1991. nasilno odveden. Program u Kukunjevcu počinje u 17 sati, a u Pakracu će potom povjesničar dr. Natko Martinić Jerčić iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata održati predavanje o zapadnoj Slavoniji i okolnostima Šreterove otmice.

Trideset pet godina poslije spomenik u Kukunjevcu tako nije samo mjesto sjećanja. On je i podsjetnik na pitanje na koje Hrvatska još nema odgovor:

Tko je nakon 29. kolovoza 1991. posljednji vidio dr. Ivana Šretera – i tko zna gdje je pokopan?

Dok god njegovi posmrtni ostaci ne budu pronađeni, priča o otmici u Kukunjevcu nije završena.