19. kolovoza 1991.: Daruvar nije pao – Hrvati i Česi zajedno obranili grad

Bio je to jedan od ključnih trenutaka početka Domovinskog rata na daruvarskom području. Danas se 19. kolovoza obilježava kao Spomen-dan početka Domovinskog rata u Daruvaru i Dan hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Daruvara, a događaj je uvršten i u službeni protokol Ministarstva unutarnjih poslova.

Grad na prvoj crti velikosrpske agresije

Daruvar je početkom devedesetih bio izrazito multietnički grad. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području tadašnje velike općine Daruvar živjelo je 30.092 stanovnika: 10.459 Hrvata (34,75 %), 10.074 Srba (33,47 %) i 5.572 Čeha (18,51 %), uz pripadnike drugih nacionalnosti. Sam Daruvar imao je 9.748 stanovnika, među kojima 3.587 Hrvata, 3.083 Srba i 2.238 pripadnika ostalih skupina.

U takvom je okruženju Daruvar, zajedno s drugim gradovima zapadne Slavonije, postao jedno od područja na kojima se velikosrpska politika pokušala ostvariti oružanom pobunom i povezivanjem pobunjenih područja s prostorima pod nadzorom JNA i srpskih snaga.

Prvi teški udarci stigli su još u srpnju. 20. srpnja 1991. u Daruvaru su ubijeni policajci Robert Žili, Miroslav Polak i Ivica Rončević, prve braniteljske žrtve s tog područja. Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska njihovu pogibiju navodi kao znak da je rat počeo i u daruvarskom kraju.

Noć koja je promijenila Daruvar

U noći 18./19. kolovoza pobunjeni pripadnici srpske nacionalnosti napustili su Policijsku postaju Daruvar i pridružili se napadu na grad. Pobunjeničke su snage pješačkim i minobacačkim oružjem napale područje oko autobusnog i željezničkog kolodvora te gradske tržnice, nastojeći ovladati policijskom postajom i središtem grada.

Malobrojni hrvatski policajci uspjeli su obraniti postaju i gradsku jezgru. U istoj su noći nasilno odvedeni Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki i Damir Rambousek, prvi dragovoljci koji su pristupili pričuvnom sastavu Policijske postaje Daruvar. Njihova tijela nikada nisu pronađena.

Njihova imena i danas podsjećaju na cijenu koju je Daruvar platio već u prvim danima rata. Za njihove obitelji potraga za istinom i posmrtnim ostacima traje više od tri desetljeća.

Hrvati i Česi zajedno u obrani grada

Posebnost daruvarske obrane bilo je zajedništvo Hrvata i češke nacionalne manjine. Česi, koji su bili najbrojnija nacionalna manjina u gradu i okolici, od samog su se početka uključili u obranu Daruvara. Prema podacima koji se navode u dostupnim zapisima o obrani grada, početkom rujna 1991. godine oko 75 posto evidentiranih policajaca u Policijskoj postaji Daruvar bili su pripadnici češke nacionalne manjine.

Upravo je to zajedništvo bilo jedna od važnih posebnosti obrane grada. Daruvar nisu branili samo pripadnici većinskog hrvatskog naroda, nego i pripadnici manjine koja je svoju budućnost vidjela u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.

Posebno su snažan odjek među daruvarskim Česima imali zločini počinjeni u okolnim selima, među kojima i Ivanovo Selo, u kojem je krajem kolovoza 1991. stradao veći broj stanovnika. U tom se kontekstu često ističe i stradanje članova hrvatsko-češke obitelji Ljutak.

Borbe za Daruvar

Napadi na Daruvar nisu završili 19. kolovoza. Već 20. kolovoza grad je ponovno bio izložen minobacačkoj paljbi, a borbe su se nastavile i tijekom sljedećih dana. U pomoć braniteljima pristigla su pojačanja iz drugih krajeva, među njima policajci iz Đurđevca i Koprivnice, a potom i pripadnici Specijalne jedinice policije „Omega“ iz Bjelovara.

Jedan od ključnih trenutaka obrane dogodio se 1. rujna 1991., kada su hrvatske snage krenule u akciju protiv pobunjenih Srba u području Doljana i južnog dijela daruvarske općine. U operaciji su sudjelovali pripadnici „Omege“, daruvarski policajci i druge policijske snage.

Početkom rujna u dvorištu Policijske postaje Daruvar ustrojen je i prvi vod ZNG-a od pričuvnog sastava policije, koji se postupno popunjavao dragovoljcima iz okolnih hrvatskih i čeških sela. Obrana je tako izrasla iz policijskih snaga u širi organizirani sustav obrane grada.

Na Daruvar je tijekom rata palo na stotine granata, a grad je bio izložen i napadima iz zraka. Jedno od važnih strateških uporišta pobunjenih snaga bila je Vezmarova kula, koju su hrvatski branitelji oslobodili 29. rujna 1991. godine.

Grad koji nije pao

Borbe su ostavile duboke posljedice. Brojni stanovnici Daruvara i okolnih mjesta izgubili su živote, mnogi su ranjeni, a kuće i infrastruktura bili su izloženi razaranju. Posebno bolna ostala je sudbina civila i policajaca koji su odvedeni u nepoznato ili ubijeni.

Oslobođenjem istočnih dijelova Daruvara krajem prosinca 1991. godine život u gradu postupno se normalizirao, uključujući ponovno uspostavljanje vodoopskrbe. Ipak, opasnost nije nestala. Sve do operacije „Bljesak“ 1995. godine zabilježeni su upadi pobunjenih srpskih snaga na oslobođeno područje.

Među najtežim slučajevima bio je upad u Vukovje i odvođenje civila prema Batinjskoj Rijeci, gdje su zarobljeni civili mučeni i ubijeni. O tim događajima postoje svjedočenja preživjelih, a pitanje procesuiranja svih počinitelja i danas ostaje dio šireg pitanja suočavanja s ratnim zločinima počinjenima na daruvarskom području.

Sjećanje koje ne smije nestati

Daruvar je u Domovinskom ratu obranjen zahvaljujući hrabrosti policajaca, dragovoljaca i branitelja koji su, bez obzira na nacionalnu pripadnost, stali u obranu svojega grada. Hrvati i Česi zajedno su branili Daruvar, a među njima su bili i ljudi koji su svoje živote položili za slobodu grada.

Zato 19. kolovoza nije samo datum u kalendaru. To je dan sjećanja na početak obrane Daruvara, na nestale policajce Marijana Petrovečkog, Darka Petrovickog i Damira Rambouseka, na poginule policajce i branitelje te na sve civile koji su stradali tijekom rata.

Daruvar nije pao. Obrana grada ostala je jedno od svjedočanstava zajedništva Hrvata i Čeha u Domovinskom ratu – zajedništva koje je pokazalo da sloboda nema nacionalnost i da se za svoj dom može stati zajedno.