EKSKLUZIVNO: Veljko Džakula otkrio trag iz 1997. – zna ime čovjeka koji je mogao rasvijetliti sudbinu Ivana Šretera, ali ga ne želi reći

Veljko Džakula o Šreteru: „Za njegovo odvođenje čuo sam dva dana poslije. Hrvatskim vlastima 1997. predložio sam čovjeka koji je mogao dati odgovore“

Trideset pet godina nakon otmice dr. Ivana Šretera Portal hrvatskih branitelja razgovarao je s Veljkom Džakulom, jednim od ključnih političkih predstavnika pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji 1991. godine. Džakula tvrdi da nije znao gdje je Šreter nakon otmice zatočen ni što mu se dogodilo, ali otkriva da je još 1997. hrvatskim vlastima predložio osobu za koju kaže da je mogla dati važne odgovore. Ime te osobe danas odbija otkriti.

Na današnji dan, 18. kolovoza 1991., na srpskoj barikadi u Kukunjevcu zaustavljen je i odveden dr. Ivan Šreter. Hrvatska ga 35 godina poslije i dalje službeno vodi među nestalim osobama; datum njegova nestanka u evidenciji MUP-a ostaje 18. kolovoza 1991.

Samo šest dana prije Šreterove otmice, 12. kolovoza 1991., proglašena je tzv. SAO Zapadna Slavonija. Sam Veljko Džakula pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju potvrdio je da je bio njezin predsjednik u trenutku osnivanja.

Upravo zato Džakulino svjedočenje o onome što je znao nakon Šreterove otmice ima posebnu težinu.

U ekskluzivnom razgovoru za Portal hrvatskih branitelja kaže da je za Šreterovo hapšenje doznao tek dva dana poslije, da nije imao nadzor nad Teritorijalnom obranom niti informacije gdje je liječnik odveden.

No tijekom razgovora otvara i nekoliko novih pitanja.

Govoreći o samoj otmici, Džakula spominje vozilo koje se nalazilo iza Šretera te osobe koje su, prema onome što je „kasnije čuo“, navodno znale što Šretera čeka. Kada smo ga zatražili da kaže o kome se radi, odbio je navesti imena.

Još je zanimljivija njegova tvrdnja da je 1997. godine hrvatskim vlastima ponudio čovjeka koji je mogao dati odgovore o Šreterovoj sudbini.

Tko je taj čovjek?

Džakula njegovo ime danas ne želi otkriti.

Razgovor smo vodili i o Bučju, mjestu nekadašnjeg srpskog logora s kojim hrvatske institucije i svjedočanstva povezuju potragu za Šreterom. Ministarstvo hrvatskih branitelja na toj lokaciji danas službeno obilježava prostor bivšeg srpskog koncentracijskog logora Bučje.

Džakula kaže da je dolazio u blizinu Bučja, ali tvrdi da nije znao da se ondje nalazi Šreter.

Na pitanje o navodnom činu majora također kategorički odgovara: „To je čista laž.“

Donosimo razgovor.

„Čuo sam nakon dva dana da je zaustavljen na barikadi“

D.Š.: Jeste li 18. kolovoza 1991. znali za otmicu dr. Ivana Šretera u Kukunjevcu?

V.D.: Nekoliko dana kasnije čuo sam da je uhićen, odnosno da je zaustavljen na barikadi i odveden prema zapovjedništvu Teritorijalne obrane. Što se tiče samog događaja, nisam bio ni blizu niti sam mu prisustvovao. Za to sam čuo nakon dva dana.

D.Š.: U to ste vrijeme bili jedan od vodećih predstavnika SAO Zapadne Slavonije?

V.D.: Da.

D.Š.: Ako imam točan podatak, otmica dr. Šretera dogodila se svega nekoliko kilometara od kuće zapovjednika, odnosno komandira Teritorijalne obrane.

V.D.: Ne znam točno mjesto, ali ako imate takvu informaciju, neću u nju sumnjati.

D.Š.: Dakle, nakon nekoliko dana doznali ste da su ga odveli pripadnici Teritorijalne obrane?

V.D.: Da, tako sam čuo.

Džakula otvara pitanje vozila koje je bilo iza Šretera

D.Š.: Imate li informaciju tko je bio s dr. Šreterom ili tko se nalazio iza njega neposredno prije nego što je zaustavljen?

V.D.: Mislite prije hapšenja?

D.Š.: Da, odnosno prije otmice.

V.D.: Sada dolazimo do terminologije – uhićenje, hapšenje ili otmica...

D.Š.: Dobro, nazovimo to otmicom. Vi kažete da je dr. Ivan Šreter uhićen. Zašto? Što je učini da bi ga hapsili?

V.D.: Hapšenje znači da je netko nešto počinio. Neko kazneno djelo ili nešto slično. To nije bila moja domena, ja nisam policajac. Ali kada govorite o otmici, vi krećete od trenutka kada je on otet, a ne govorite o tome tko je bio u vozilu iza njega. Prema onome što se poslije pričalo, oni su znali što ga čeka, nisu mu to javili, a mogao je izbjeći tu situaciju.

D.Š.: Maloprije ste kazali da ste za njegovu otmicu doznali naknadno, a sada govorite o tome tko je bio u vozilu iza njega. To znači da ste ipak prilično dobro upoznati sa slučajem?

V.D.: Govorim vam ono što se pričalo kasnije. Ne govorim o onome što sam znao u tom trenutku. Prošlo je 35 godina, ne govorimo o nečemu što se dogodilo jučer.

D.Š.: Dobro. Onda recite tko je bio iza njega i tko je, prema vašim saznanjima, mogao znati što će se dogoditi.

V.D.: To pitajte hrvatske branitelje. Nije tajna tko je bio.

D.Š.: Ali ja pitam vas.

V.D.: Ja se ne želim baviti pričama „rekla-kazala“.

„Bio sam predsjednik SAO Zapadne Slavonije“

D.Š.: Ipak govorimo o događaju koji se dogodio na području na kojem ste vi bili predsjednik SAO Zapadne Slavonije.

V.D.: Da. Bio sam predsjednik SAO Zapadne Slavonije.

D.Š.: Kakav su tada odnos civilne vlasti imale prema Teritorijalnoj obrani?

V.D.: Teritorijalna obrana u tom je razdoblju funkcionirala samostalno. Nije bila pod mojom osobnom kontrolom niti pod kontrolom politike na način na koji vi to pokušavate prikazati.

D.Š.: Ali govorimo o odvođenju dr. Ivana Šretera. Zbog čega bi on uopće bio uhićen?

V.D.: Ne znam što želite da vam kažem. Nemojte mene pitati zašto je uhićen. Nisam ga ja uhitio. Naišao je vozilom, zaustavili su ga i odveli. Kako bih ja mogao odgovoriti na pitanje zbog čega?

Gdje je nakon otmice završio Ivan Šreter?

D.Š.: Dobro. Gdje je nakon toga završio?

V.D.: To ne znam. Čuo sam različite priče, kao i vi, ali ne želim sada davati interpretacije o nečemu što osobno ne znam.

D.Š.: Znači, tvrdite da niste imali nikakav utjecaj na to niti ste znali gdje bi se mogao nalaziti?

V.D.: Ne.

D.Š.: Niste znali ni da bi mogao biti povezan s logorom Bučje?

V.D.: Ne.

„Bio sam blizu Bučja, dolazio sam i odlazio“

D.Š.: Jeste li ikada bili u Bučju?

V.D.: Bio sam u blizini. Dolazio sam i odlazio.

D.Š.: Ja imam podatak da ste bili na Bučju, odnosno da ste ondje viđeni.

V.D.: Dobro, i što sada? Što bi to trebalo dokazivati?

D.Š.: Ako ste dolazili na područje Bučja, postavlja se pitanje jeste li mogli znati da je tamo bio dr. Ivan Šreter.

V.D.: Nisam znao. Nisam čuo.

A što se tiče Šretera, ja sam vašim vlastima još 1997. godine predložio s kim bi trebali razgovarati kako bi dobili odgovore koji ih zanimaju.

Do toga nikada nije došlo.

Ja sam to napravio 1997. godine. Od tada je prošlo gotovo 30 godina, a vi me sada ponovno pitate o tome.

Ekskluzivno: „1997. sam predložio čovjeka koji je mogao dati odgovore“

D.Š.: Koga ste predložili hrvatskim vlastima?

V.D.: To vam neću reći. Pitajte hrvatsku policiju.

D.Š.: Zašto danas ne želite reći njegovo ime?

V.D.: Taj je čovjek nakon svega imao mnogo problema. Zašto bih mu sada ponovno stvarao probleme? Predložio sam ga kao osobu s kojom bi trebalo razgovarati i koja bi mogla dati informacije.

D.Š.: Je li ta osoba pristala razgovarati?

V.D.: Kada sam ga pitao, rekao je da hoće. Ja sam ga predložio hrvatskim vlastima.

D.Š.: Tvrdite, dakle, da hrvatska policija zna o kome govorite?

V.D.: Pitajte hrvatsku policiju. Ja vam njegovo ime neću reći.

Civilna vlast, Teritorijalna obrana i četničke postrojbe

D.Š.: Civilne vlasti SAO Zapadne Slavonije imale su kontakte s vojskom, Teritorijalnom obranom i četničkim postrojbama.

V.D.: Slušajte, to su vaša saznanja i informacije koje ja ne dijelim. Netko je možda imao takve kontakte. Ja nisam.

D.Š.: Vi niste?

V.D.: Ne. Ja sam u određenim strukturama bio praktički persona non grata.

„Nisam nosio ni pištolj“

D.Š.: Jeste li tijekom rata nosili oružje?

V.D.: Ne.

D.Š.: Nikada?

V.D.: Ne.

D.Š.: Ni pištolj?

V.D.: Ni pištolj.

D.Š.: A što je s podatkom da ste imali vojni čin majora?

V.D.: Ne. To je čista laž, tko god vam je to rekao.

D.Š.: U redu. To je vaš odgovor.

V.D.: Da. Nije istina.

Ponovno o čovjeku koji je, prema Džakuli, mogao znati više

D.Š.: Vratimo se na ono što ste rekli. Tvrdite da ste hrvatskim vlastima pokušali pomoći da dođu do informacija o Šreterovoj sudbini?

V.D.: Jesam. Predložio sam čovjeka za razgovor. Pitao sam ga bi li razgovarao i rekao je da hoće.

Na kraju od toga nije bilo ništa. Taj je čovjek poslije imao problema i zato danas ne želim govoriti njegovo ime.

D.Š.: Ali ako taj čovjek ima informacije koje bi nakon 35 godina mogle pomoći u pronalasku posmrtnih ostataka dr. Šretera, nije li važno da se zna o kome je riječ?

V.D.: Hrvatska policija zna što sam im tada predložio. Njih pitajte.

„S vaše strane“ – podjela koja je ostala i 35 godina poslije?

Pred kraj razgovora Džakula je više puta upotrijebio izraz „s vaše strane“.

D.Š.: Zanimljivo mi je da govorite „s vaše strane“. Znači li to da i danas, 35 godina poslije, na sve gledamo kao na „vašu“ i „našu“ stranu?

V.D.: Ako ćete tako voditi razgovor, onda nemamo o čemu razgovarati.

D.Š.: Ne. Ovaj razgovor vodimo kako bismo možda došli do informacije koja bi mogla pomoći da se utvrdi sudbina dr. Ivana Šretera. A vi proturate tezu razdiobe (jedva je čekao da prekine razgovor).

Danas je 35 godina od njegove otmice. Još uvijek nema njegovih posmrtnih ostataka.

Vi ste bili na čelu SAO Zapadne Slavonije, za otmicu ste, kako kažete, doznali nakon dva dana, znate da je bio zaustavljen na barikadi i odveden prema Teritorijalnoj obrani, govorite o ljudima koji su bili u vozilu iza njega i tvrdite da ste 1997. hrvatskim vlastima ponudili čovjeka koji je mogao dati odgovore.

Zato vas i pitam.

Pitanje koje nakon ovog razgovora ostaje otvoreno

Razgovor s Veljkom Džakulom nije dao odgovor na najvažnije pitanje – gdje su posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera?

Ali otvorio je drugo.

Ako je točna Džakulina tvrdnja da je 1997. hrvatskim vlastima ponudio osobu koja je mogla dati odgovore o Šreterovoj sudbini, onda je legitimno pitati:

Tko je taj čovjek?

Je li s njim hrvatska policija ikada razgovarala?

Koje je informacije imao?

Jesu li provjerene?

I može li taj trag, gotovo tri desetljeća poslije, još uvijek dovesti do mjesta na kojem počivaju posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera?

Džakula danas njegovo ime ne želi izgovoriti.

Dr. Ivan Šreter, s druge strane, i 18. kolovoza 2026. službeno se vodi kao nestala osoba.

Nakon 35 godina to više nije samo pitanje povijesti.

To je pitanje koje još uvijek čeka odgovor.