19. kolovoza 1991. nije bio niz slučajnih napada: tko je zapovijedao operacijom protiv Pakraca, Lipika i Daruvara?

Istoga jutra napadnuti su Daruvar, Pakrac i Lipik.

Samo dva dana ranije u Okučane je stigla borbena skupina 265. mehanizirane brigade JNA pod pukovnikom Milanom Čeleketićem, a 18. kolovoza preko Save je krenula i oklopna skupina 5. banjalučkog korpusa. Istodobno je već djelovao regionalni Štab Teritorijalne obrane Zapadne Slavonije. Dokumenti otkrivaju zapovjednike, lokalne štabove i povezanost pobunjeničkih snaga s JNA – ali i jednu važnu granicu: zasad nije pronađena jedinstvena operativna zapovijed kojom bi jedan čovjek naredio napad na sva tri grada.

U noći i rano jutro 19. kolovoza 1991. zapadna Slavonija ušla je u novu fazu rata.

Najprije je oko tri sata napadnut Daruvar. Pobunjene srpske snage otvorile su pješačku i minobacačku vatru prema užem gradskom području, autobusnom i željezničkom kolodvoru, tržnici i Policijskoj postaji.

Oko pet sati počeo je snažan minobacački napad na Pakrac, a potom i pješački prodor prema Policijskoj postaji, središtu grada i bolnici.

Istoga jutra granate padaju i na Lipik, Dobrovac i Prekopakru. Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac u svojoj zavičajnoj građi upravo 19. kolovoza označavaju kao početak rata na području tadašnje Općine Pakrac.

Kada se ta tri napada promatraju odvojeno, mogu izgledati kao lokalne akcije pobunjeničkih skupina.

Kada se, međutim, na istu kartu postave Daruvar – Pakrac – Lipik – Okučani, zajedno s onime što su prethodnih dana radili JNA i novoformirana Teritorijalna obrana SAO Zapadne Slavonije, slika postaje mnogo ozbiljnija.

VIDEO: Napad na Pakrac 19. kolovoza 1991.

Štab koji je povezivao Pakrac, Daruvar i ostala pobunjenička područja

Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija proglašena je 12. kolovoza 1991.

Neposredno nakon toga počelo je ustrojavanje jedinstvenog sustava pobunjeničke Teritorijalne obrane.

Povjesničar Jakša Raguž na temelju dokumentacije Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata navodi da je Štab TO Zapadne Slavonije počeo djelovati najkasnije 18. kolovoza 1991., dakle dan prije općih napada.

Njegovo prvo sjedište nalazilo se ili u Donjim Borkima kod Daruvara ili u Brusniku na pakračkom području.

To je iznimno važan podatak.

Toga 19. kolovoza Pakrac i Daruvar nisu imali samo svoje lokalne naoružane skupine. Postojao je nadređeni regionalni vojni sustav kojemu su bili podređeni općinski štabovi TO-a.

Raguž navodi da je prvi zapovjednik Štaba TO Zapadne Slavonije bio Veljko Vukelić, tada i predsjednik Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije.

Načelnik štaba bio je potpukovnik Milan Lončar, a među osobama u zapovjednoj strukturi pojavljuje se i pukovnik JNA Nikola Marić, kao savjetnik Štaba.

Starija literatura osnutak Štaba TO Zapadne Slavonije smještala je krajem kolovoza, ali Raguž je poslije pronašao dokument Ratnog štaba TO datiran 18. kolovoza, zbog čega se može pouzdano zaključiti da je regionalna zapovjedna struktura postojala prije napada 19. kolovoza.

Nikola Marić – časnik JNA i organiziranje pobunjeničkih snaga

Posebno je važna uloga pukovnika Nikole Marića, zapovjednika 28. partizanske divizije JNA.

Raguž navodi da je Marić tijekom ljeta 1991. iz skladišta JNA u Doljanima kod Daruvara sudjelovao u naoružavanju i prvom organiziranju Srba zapadne Slavonije.

Uz njegovu podršku politički čelnici SDS-a s pakračkog i daruvarskog područja – među kojima izvori navode Stevu Ratkovića, Veljka Vukelića, Veljka Džakulu i Veljka Nikolića – organizirali su i naoružavali pobunjeničko stanovništvo.

To, međutim, ne znači da se svakoga od tih političkih čelnika može proglasiti neposrednim zapovjednikom napada 19. kolovoza.

Političko organiziranje pobune, vojno ustrojavanje i neposredno zapovijedanje napadom nisu ista stvar.

Pakrac: Jovo Vezmar na vrhu lokalnog TO-a

Za pakrački pravac dokumentacija je vrlo detaljna.

Na čelu Općinskog štaba TO Pakrac, smještenog u Španovici, odnosno Novom Selu, nalazio se Jovo Vezmar, bivši zapovjednik Policijske postaje Pakrac.

Pod tim štabom bilo je oko 1.740 naoružanih pripadnika, raspoređenih u tri bataljuna i trinaest četa.

Trećim bataljunom zapovijedao je Stevo Kojadinović, a među zapovjednicima njegovih četa bio je i Nikola Dragušin „Niger“.

U dokumentima se upravo 19. kolovoza 1991. navodi kao datum početka borbenog djelovanja pakračkog TO-a.

Ali za Pakrac imamo još jači dokaz.

Nikola Dragušin – čovjek za kojega postoji sudska potvrda

Presudom Županijskog suda u Požegi od 18. veljače 1997. Nikola Dragušin proglašen je krivim jer je kao zapovjednik voda TO Pakrac 19. kolovoza 1991. osobno rukovodio oružanim napadom na Pakrac i civilnu bolnicu.

Tijekom napada otet je ravnatelj bolnice dr. Vladimir Solar, koji je odveden u Bučje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u kolovozu 1997. potvrdio je presudu.

Prema tome, kada govorimo o samom napadu na Pakrac, ovdje više ne govorimo samo o pretpostavci.

Za Nikolu Dragušina postoji pravosudno utvrđena neposredna zapovjedna odgovornost za napad 19. kolovoza.

Malobrojni hrvatski policajci u Pakracu uspjeli su izdržati do dolaska pojačanja. Specijalne policijske snage iz Bjelovara, Zagreba i Kutine stigle su u večernjim satima, razbile blokadu i potisnule napadače iz grada.

Daruvar: napad je počeo prije Pakraca

Daruvar je napadnut prvi.

Oko tri sata ujutro 19. kolovoza pješačka i minobacačka vatra otvorena je prema gradu.

Cilj napada bila je i Policijska postaja. Pobunjenici je nisu uspjeli zauzeti, ali su tijekom događaja zarobljeni hrvatski policajci.

Istodobno je postojala organizirana pobunjenička vojna struktura i na daruvarskom području.

Zapovjednik Općinskog štaba TO Daruvar bio je Krsto Žarković, a načelnik štaba Čedomir Uskoković.

Sjedište je bilo u Donjim Borkima, a štab je raspolagao s približno 1.600 teritorijalaca, raspoređenih u dva bataljuna i samostalnu četu.

VIDEO: Daruvar i Pakrac 1991.

Lipik: isti dan, isti pakrački operativni prostor

Lipik je 1991. pripadao tadašnjoj Općini Pakrac i nije imao zaseban općinski štab TO-a u poznatoj zapovjednoj strukturi pobunjenika.

Zbog toga događaje u Lipiku treba promatrati u sklopu pakračkog operativnog prostora.

U rano jutro 19. kolovoza minobacačka vatra otvorena je i prema Lipiku.

Među pogođenim objektima bio je Dječji dom Lipik, u kojemu je bilo približno 80 djece. Djeca su se sklonila u podrum, a poslije su evakuirana.

Muzejska građa iz Pakraca također navodi da su istoga jutra granatirani Pakrac, Prekopakra, Dobrovac i Lipik.

VIDEO: Lipik 1991. – početak, obrat i pobjeda

Gdje je bila 265. mehanizirana brigada JNA?

Upravo taj dio kronologije otvara najvažnije pitanje cijele priče.

Samo dva dana prije napada, 17. kolovoza 1991., JNA je prema Okučanima poslala borbenu skupinu 265. mehanizirane brigade iz Bjelovara, formalno radi „smirivanja situacije“.

Prema znanstvenom radu Marijana Kostanjevca, Ivana Benkovića i Marijana Kretića, skupina je imala:

• 235 vojnika

• tri tenka T-55

• devet oklopnih transportera

• tri samohodne haubice 2S1 „Gvozdika“ kalibra 122 mm

• dva KOT-a

• jedan BTR-50

• tri ZSU-57

• 15 motornih vozila.

Na čelu skupine bio je pukovnik Milan Čeleketić, zamjenik zapovjednika 265. brigade.

Skupina je zaposjela prostor željezničke postaje u Okučanima.

Time je na području koje je bilo ključno za povezivanje pobunjenih zapadnoslavonskih područja s Bosanskom krajinom uspostavljena snažna oklopno-mehanizirana prisutnost JNA.

Dan poslije Čeleketića preko Save kreće i 5. korpus JNA

Već 18. kolovoza, oko tri sata ujutro, borbena skupina 329. oklopne brigade 5. banjalučkog korpusa JNA, uz potporu zrakoplovstva, napala je hrvatske položaje kod Stare Gradiške i prešla Savu.

Autori znanstvenog rada navode da je na taj način kod Stare Gradiške stvoren mostobran preko kojeg su poslije dolazile snage JNA i logistička potpora pobunjeničkim snagama zapadne Slavonije.

Kronologija je zato izrazito znakovita:

12. kolovoza – proglašena SAO Zapadna Slavonija.

Najkasnije 18. kolovoza – već djeluje Ratni štab TO Zapadne Slavonije.

17. kolovoza – borbena skupina 265. mehanizirane brigade pod Milanom Čeleketićem ulazi u Okučane.

18. kolovoza – 329. oklopna brigada 5. korpusa JNA prelazi Savu kod Stare Gradiške.

19. kolovoza – gotovo istodobno napadnuti Daruvar, Pakrac i Lipik.

To je mnogo više od obične podudarnosti datuma.

Pravosudni epilog: tko je od zapovjednika odgovarao?

Kazneni postupci protiv ljudi iz tadašnje pobunjeničke i zapovjedne strukture daju dodatnu dimenziju događajima od 19. kolovoza 1991. Neki su osuđeni, protiv nekih su podignute optužnice, dok za dio njih nema poznatog pravomoćnog sudskog epiloga.

Nikola Dragušin – pravomoćno osuđen

Najizravniji pravosudni epilog vezan uz sam 19. kolovoza 1991. odnosi se na Nikolu Dragušina.

Županijski sud u Požegi 1997. proglasio ga je krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a među djelima za koja je osuđen bilo je i rukovođenje napadom na Pakrac i civilnu bolnicu toga dana te odvođenje ravnatelja bolnice dr. Vladimira Solara.

Izrečena mu je jedinstvena kazna od 20 godina zatvora, koju je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Time je Dragušin jedina osoba iz neposrednog zapovjednog lanca koji zasad možemo povezati s 19. kolovoza i s pravomoćno utvrđenom kaznenom odgovornošću upravo za događaje toga dana.

Krsto Žarković – optužnica vodi do noći 18./19. kolovoza

Zapovjednik daruvarskog TO-a Krsto Žarković našao se među optuženima u predmetu ratnih zločina počinjenih nad zatočenicima u Bijeloj.

Za ovaj članak posebno je važna činjenica da se jedan od inkriminiranih događaja odnosi upravo na noć 18./19. kolovoza 1991.

U tom su razdoblju zarobljeni daruvarski policajci Zlatko Starešinić, Darko Petrovicki, Damir Rambousek i Marijan Petrovečki, nakon čega su odvedeni prema zatvoru u Bijeloj, a potom prema Bučju. Darku Petrovickom, Damiru Rambouseku i Marijanu Petrovečkom izgubio se trag.

Prema novijim javno dostupnim podacima, Žarković živi na području Bosne i Hercegovine i javno djeluje kroz udruženja Srba iz zapadne Slavonije.

Milan Lončar, Nikola Marić i Čedomir Uskoković

U istom predmetu za zločine u Bijeloj pojavljuju se još trojica ljudi iz zapovjedne strukture koju dokumenti povezuju s pobunom u zapadnoj Slavoniji:

Milan Lončar, jedan od čelnih ljudi regionalnog Štaba TO Zapadne Slavonije,

Nikola Marić, pukovnik JNA i zapovjednik 28. partizanske divizije, povezan s organiziranjem i naoružavanjem pobunjeničkih snaga,

te Čedomir Uskoković, načelnik Općinskog štaba TO Daruvar.

Optužnica ih je obuhvatila u predmetu zločina nad zatočenim hrvatskim civilima, policajcima i pripadnicima hrvatskih snaga u Bijeloj.

Za njih, međutim, nisam pronašao pravomoćne osuđujuće presude koje bi omogućile da ih se u ovom članku navede kao osuđene ratne zločince.

Veljko Vukelić – optužen za Četekovac, Balince i Čojlug

Prvi zapovjednik Štaba TO Zapadne Slavonije Veljko Vukelić poslije je obuhvaćen optužnicom zbog ratnih zločina počinjenih 4. rujna 1991. u Četekovcu, Balincima i Čojlugu.

U tom predmetu hrvatsko tužiteljstvo teretilo je pripadnike i zapovjednike pobunjeničkih postrojbi za ubojstva, zlostavljanja i progon hrvatskih civila te uništavanje njihove imovine.

Vukelić je u optužnici označen kao jedan od najviše rangiranih zapovjednika pobunjeničke TO na tom području.

Ni u njegovu slučaju nisam pronašao pravomoćnu osuđujuću presudu.

Vukelić je i desetljećima nakon rata ostao javno aktivan u Srbiji kroz udruge izbjeglih Srba iz zapadne Slavonije.

Milan Čeleketić – kazneni postupak za 1995., ne za 19. kolovoza 1991.

Milan Čeleketić, zapovjednik borbene skupine 265. mehanizirane brigade koja je 17. kolovoza 1991. stigla u Okučane, također je poslije završio pred hrvatskim pravosuđem.

No njegov kazneni predmet nije povezan s napadima na Pakrac, Lipik i Daruvar 19. kolovoza 1991.

Županijski sud u Zagrebu 2020. nepravomoćno ga je osudio na 20 godina zatvora zbog raketiranja Zagreba i Karlovca u svibnju 1995.

Zato njegovu kasniju presudu ne treba koristiti kao dokaz njegove kaznene odgovornosti za događaje iz kolovoza 1991.

Čeleketić i danas živi u Srbiji i povremeno javno nastupa na događajima posvećenima ratu i nekadašnjoj Republici Srpskoj Krajini.

Jovo Vezmar – zapovjedna uloga bez pronađene pravomoćne presude

Za Jovu Vezmara, koji se još od ožujka 1991. pojavljuje kao jedan od ključnih ljudi pobune u Pakracu, nisam pronašao vjerodostojan podatak o pravomoćnoj osudi za ratni zločin.

Njegova uloga u pobuni, preuzimanju policijske postaje u Pakracu i kasnijem ustrojavanju lokalne Teritorijalne obrane dobro je dokumentirana, ali kaznenu odgovornost ne treba poistovjećivati s političkom ili vojnom ulogom dok za nju ne postoji pravomoćna presuda.

Veljko Džakula – politički vrh pobune, ali bez pronađene osude za ratni zločin

Veljko Džakula imao je važnu političku ulogu u strukturama SDS-a i SAO Zapadne Slavonije, ali za njega također nisam pronašao pravomoćnu presudu za ratni zločin.

U ovom članku zato ga treba razlikovati od ljudi koji su imali neposrednu vojnu zapovjednu funkciju.

Njegova politička odgovornost za stvaranje i djelovanje pobunjeničkih struktura može se povijesno analizirati, ali ona sama po sebi nije dokaz kaznene odgovornosti.

Što nam govori pravosudni trag?

Pravosudni epilog pokazuje koliko je važno razlikovati tri razine odgovornosti.

Nikola Dragušin pravomoćno je osuđen i njegova je kaznena odgovornost za napad 19. kolovoza sudski utvrđena.

Protiv Krste Žarkovića, Milana Lončara, Nikole Marića, Čedomira Uskokovića i Veljka Vukelića podizane su optužnice za ratne zločine počinjene na području zapadne Slavonije, ali za njih nisam pronašao usporediv pravomoćni osuđujući epilog.

Milan Čeleketić kazneno je procesuiran za događaje iz 1995., a ne za 19. kolovoza 1991.

Za Jovu Vezmara i Veljka Džakulu dostupna dokumentacija potvrđuje njihovu važnu ulogu u pobunjeničkim strukturama, ali ne i pravomoćnu osudu za ratni zločin.

Upravo zato se i nakon 35 godina može vrlo precizno rekonstruirati tko je bio u političkom i vojnom vrhu pobune, ali je znatno teže odgovoriti koliko je njihova individualna kaznena odgovornost ikada do kraja utvrđena pred sudom.

Dokumenti ne daju osnovu da se 19. kolovoza 1991. proglasi jednom dokazanom operacijom JNA s jednim zapovjednikom. Daju, međutim, snažne dokaze da napadi nisu nastajali u organizacijskom vakuumu. Dan prije njih već je djelovao jedinstveni Štab TO Zapadne Slavonije kojemu su bili podređeni općinski štabovi, a njegova Komanda upravo 19. kolovoza izdaje priopćenje o borbama u Pakracu. Pakrački TO toga dana službeno počinje borbeno djelovanje, Nikola Dragušin neposredno zapovijeda napadom na Pakrac, dok u Daruvaru organizirani napad izvodi skupina odmetnutih policajaca povezana s naoružanim pobunjenicima. Istodobno je JNA već vojno intervenirala na ključnom prostoru Okučana i Stare Gradiške. Ono što još nedostaje za konačnu tvrdnju o jedinstveno koordiniranoj operaciji jest izvorna operativna zapovijed kojom bi regionalni štab ili JNA odredili zajednički sat, pravce i ciljeve napada 19. kolovoza.