21. kolovoza 1991. – Karlovac počeo pripreme za blokadu vojarni JNA: dokument koji je prethodio borbi za oružje

Postojanje dokumenta potvrđuje povjesničar Davor Marijan, koji ga navodi pod oznakom DT br. 18/1-91. Sačuvan je u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Taj naizgled administrativni dokument pokazuje da se u Karlovcu već u kolovozu ozbiljno razmišljalo o problemu golemoga vojnog sustava JNA smještenog unutar grada i neposredno oko njega.

Karlovac je 1991. imao problem kakav je malo koji hrvatski grad imao u tolikoj mjeri: potencijalni protivnik nije se nalazio samo ispred grada nego i u samom gradu.

U vojarnama, skladištima i drugim objektima JNA nalazili su se ljudstvo, teško naoružanje, streljivo, gorivo i vojna tehnika. Kada bi došlo do otvorenoga rata, hrvatska obrana morala bi istodobno čuvati prilaze Karlovcu i nadzirati vojne objekte iza vlastitih crta.

Upravo zato je dokument od 21. kolovoza važan.

Zapovijed DT br. 18/1-91

Povjesničar Davor Marijan u izvornom znanstvenom radu „Slučaj Logorište“, objavljenom 2011. u Časopisu za suvremenu povijest, izrijekom navodi:

„Pripreme za blokiranje vojarni i skladišta JNA Krizni štab karlovačko-kordunske regije zapovjedio je 21. kolovoza 1991.“

U bilješci uz taj navod Marijan navodi arhivski izvor:

HMDCDR: Zapovjest za angažiranje snaga Kriznog štaba Karlovačko-kordunske regije, DT br. 18/1-91 od 21. 8. 1991.

To je trenutačno najčvršća dokumentarna potvrda događaja.

Važno je pritom ne pripisivati dokumentu ono što iz dostupnog znanstvenog rada ne možemo dokazati. Marijan ne objavljuje puni tekst zapovijedi, pa se bez uvida u izvornik ne može pouzdano tvrditi koje su pojedine vojarne njome obuhvaćene, koliko je ljudi predviđeno za svaki objekt niti kakve su točno taktičke zadaće pojedinim snagama određene.

Ono što možemo potvrditi jest da je 21. kolovoza regionalni Krizni štab naredio pripreme za blokiranje vojarni i skladišta JNA.

Zašto je Karlovac bio posebno osjetljiv?

Karlovac je desetljećima bio jedno od najvećih vojnih središta JNA u Hrvatskoj.

Marijan navodi da je početkom 1990. u gradu bilo sjedište i glavnina 6. proleterske pješačke divizije, zatim školski centar inženjerije JNA te dijelovi prištabnih postrojbi Komande 5. vojne oblasti, uključujući 580. mješovitu artiljerijsku brigadu.

Posebno je važna bila vojarna „Stjepan Milašinčić-Šiljo“ u Logorištu.

Nakon preustroja JNA ondje je koncentrirana golema količina vojne opreme. Marijan navodi naoružanje i opremu 8. proleterske motorizirane brigade, 471. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade, dijelove pozadinskog bataljuna 580. mješovite artiljerijske brigade, oklopni bataljun 236. proleterske motorizirane brigade, oko 200 tona goriva i rezerve hrane 944. pozadinske baze. U jednom od arhivskih pregleda navode se i oklopni bataljuni s 31 odnosno 32 tenka T-55.

Logorište zato nije bilo obična vojarna. Bilo je veliko skladišno i oklopno središte na samom rubu Karlovca.

Logorište je već bilo pod povećalom

Postoji još jedan važan detalj.

Prema tvrdnji tadašnjeg potpukovnika Bore Ercegovca, zapovjednika 8. proleterske motorizirane brigade JNA, vojarna Logorište bila je u djelomičnoj blokadi još od 26. lipnja 1991.

Marijan tu tvrdnju prenosi iz izvješća Vojne pošte 5512 Karlovac od 14. studenoga 1991.

To ne znači da je u lipnju bila uspostavljena ona blokada kakva će postojati u rujnu. Pokazuje, međutim, koliko je rano Logorište postalo sigurnosni problem.

Dodatno zabrinjava podatak da je vojarna od početka srpnja, prema dokumentima JNA koje Marijan koristi, služila i kao mjesto vojne obuke te opskrbe oružjem i streljivom pobunjenih Srba s Korduna.

Zbog toga je hrvatska strana imala razloga pratiti što se događa unutar vojnih objekata i pripremati se za mogućnost njihova zatvaranja.

Hrvatska još nije krenula u otvoreni napad na vojarne

Dokument od 21. kolovoza treba staviti u pravi politički i vojni kontekst.

On nije bio zapovijed za neposredni napad na JNA.

Marijan naglašava da do druge polovice rujna hrvatska strana, izuzev pojedinačnih incidenata i pritisaka, nije poduzimala veće akcije protiv karlovačkih vojarni. Hrvatsko vodstvo još je nastojalo postići da se JNA povuče u vojarne i prestane pomagati srpskoj pobuni.

Zato 21. kolovoza govorimo o pripremi, a ne o početku „bitke za vojarne“.

Promjena nastupa nekoliko tjedana poslije.

12. rujna dolazi zapovijed hrvatskog vrhovništva

Kada je postalo jasno da se JNA ne povlači iz sukoba nego sve otvorenije preuzima ulogu nositelja napada, hrvatsko je vrhovništvo 12. rujna 1991. zapovjedilo blokiranje vojarni i drugih objekata JNA.

Marijan taj trenutak izravno povezuje s promjenom ponašanja JNA.

Tada ono što je u Karlovcu pripremano od 21. kolovoza počinje dobivati sasvim konkretnu vrijednost.

Grad je morao odrediti:

• kako nadzirati ulaze i izlaze iz vojnih objekata;

• kako spriječiti iznošenje oružja i opreme;

• kako odgovoriti ako posade pokušaju nasilno izići;

• kako istodobno sačuvati snage potrebne za obranu vanjskih prilaza Karlovcu.

A hrvatske su mogućnosti još bile vrlo skromne.

Do početka srpnja glavninu tereta obrane nosila je Policijska uprava Karlovac, nakon čega dio zadaća preuzima novoosnovana 110. brigada ZNG-a. Krajem srpnja osnovan je Krizni štab karlovačko-kordunske regije, upravo tijelo koje 21. kolovoza izdaje zapovijed o pripremama za blokadu.

Prvi objekti prelaze u hrvatske ruke

Rezultat promijenjenih odnosa vidi se već sredinom rujna.

Prema rekonstrukciji vojnih objekata na karlovačkom području, 16. rujna hrvatskoj strani predano je skladište Gaza, a 17. rujna zauzeti su skladište i objekt na Ilovcu, Tičarnica te vojarna „Milan Čakširanin“ na Borlinu.

To je manje od četiri tjedna nakon zapovijedi od 21. kolovoza.

Karlovac je, dakle, ušao u rujansku „bitku za vojarne“ s pripremama koje nisu počele tek nakon odluke državnog vrha.

Postojao je raniji lokalni dokument.

Logorište pokazuje koliko je problem bio ozbiljan

Najveći vojni objekt nije riješen u rujnu.

Vojarna Logorište ostala je pod nadzorom JNA i postala jedan od ključnih problema obrane Karlovca.

Prema podacima JNA koje analizira Marijan, sustavnija blokada odnosno napadi na vojarnu počeli su 19. rujna. Samo dva dana kasnije, 21. rujna, iz vojarne su izišla dva tenka i djelovala prema okolnom području; prema hrvatskim podacima jedan je onesposobljen kod križanja Turanj – Logorište.

Zapovijed 110. brigade od 27. rujna pokazuje i hrvatski način postupanja: nije se naređivao napad na vojarnu, ali je trebalo uzvratiti vatrom u slučaju otvaranja vatre ili nasilnog izlaska, dopustiti opskrbu hranom i sanitetski prijevoz uz kontrolu vozila te spriječiti popunu vojarne i izvlačenje oružja i opreme.

To je gotovo školska definicija stvarne blokade.

Karlovac se morao braniti izvana – i iznutra

Početkom listopada položaj grada postaje dramatičan.

Marijan navodi da su hrvatske snage bile nedovoljno naoružane i razvučene na širokom području. Na širem području Karlovca bilo je približno 900 policajaca i gardista, dok je na prilazima gradu na Slunjskim brdima bilo oko 200 ljudi s pretežito pješačkim naoružanjem. U Zapovjedništvu 110. brigade odnos snaga procjenjivan je čak na 1:15 u korist JNA i pobunjenih Srba.

Kada je 4. listopada počeo veliki napad na Karlovac, hrvatske snage morale su istodobno braniti Turanj, Slunjska brda i druge prilaze gradu te blokirati objekte JNA unutar vlastite obrambene zone.

HRT u dokumentarnom prikazu obrane Karlovca navodi da je u gradu bilo oko 20 vojnih objekata JNA, zbog čega se Karlovac morao braniti „iznutra i izvana“.

U zapovijedi za obranu grada od 2. listopada vidi se upravo ta podjela. Dijelovi 1. bataljuna 110. brigade uz obranu prilaza blokirali su nekoliko vojarni, uključujući Logorište, dok su dijelovi 2. bataljuna držali pod nadzorom objekte na Luščiću i Jamadolu.

Od zapovijedi iz kolovoza do otvorenog rata

Zato 21. kolovoza 1991. ne treba promatrati kao izolirani datum.

On pripada jasnom slijedu:

21. kolovoza – Krizni štab karlovačko-kordunske regije nalaže pripreme za blokiranje vojarni i skladišta JNA;

12. rujna – hrvatsko vrhovništvo izdaje zapovijed za blokadu objekata JNA;

16. i 17. rujna – prvi važniji vojni objekti na karlovačkom području prelaze pod hrvatski nadzor;

19. rujna – prema izvorima JNA počinje sustavnije djelovanje oko Logorišta;

4. listopada – JNA i pobunjeni Srbi pokreću veliki napad na Karlovac, dok se hrvatska obrana istodobno suočava s vojarnama unutar svoje zone;

4.–6. studenoga – slijedi veliki proboj posade JNA i pridruženih srpskih snaga iz Logorišta.

Zašto je dokument od 21. kolovoza povijesno važan?

Njegova vrijednost nije u tome što je toga dana počela bitka.

Nije.

Vrijednost je u nečemu drugom: dokazuje da je lokalno hrvatsko vodstvo u Karlovcu gotovo mjesec dana prije otvorene borbe za vojarne prepoznalo problem i počelo pripremati način kako ga riješiti.

To je osobito važno za razumijevanje prvih mjeseci Domovinskog rata.

Hrvatska tada još nije raspolagala razvijenom vojskom ni dovoljnim količinama teškog naoružanja. Karlovac je imao 110. brigadu ZNG-a koja se tek stvarala, policiju, Narodnu zaštitu i druge obrambene strukture, dok se u gradu i neposrednoj okolici nalazila velika vojna infrastruktura JNA.

Istodobno se pobuna na Kordunu širila, a upravo je Logorište, prema dokumentima koje je obradio Marijan, već služilo za pomoć i naoružavanje pobunjenih Srba.

U takvoj situaciji zapovijed DT br. 18/1-91 od 21. kolovoza 1991. bila je jedan od ranih koraka u pretvaranju improvizirane lokalne obrane u organizirani sustav.

Nekoliko tjedana poslije pripreme su postale stvarnost.

Karlovac više nije samo promatrao vojarne JNA.

Morao ih je blokirati dok je istodobno branio sam grad.

Izvori

Davor Marijan, „Slučaj Logorište“, Časopis za suvremenu povijest, br. 2/2011., str. 453–480. U bilješci 10 navodi izvornik HMDCDR-a: Zapovjest za angažiranje snaga Kriznog štaba Karlovačko-kordunske regije, DT br. 18/1-91 od 21. 8. 1991.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – arhivsko gradivo navedeno u Marijanovu znanstvenom radu.

Mateja Crneković, rad o vojnogeografskim obilježjima karlovačke bojišnice – pregled vojnih objekata i njihova preuzimanja tijekom 1991.

HRT – Kako je obranjena Hrvatska, dokumentarna obrada borbi za Karlovac.

KAfotka – arhivske fotografije Karlovca i vojnih objekata iz 1991.