3. listopada 1991. zrakoplovi JNA napali Komarevo napalmom i kazetnom bombom

Komarevo je do jeseni 1991. već bilo jedna od najvažnijih hrvatskih obrambenih točaka na prilazu Sisku. Ondje su položaje držali pripadnici 57. samostalnog bataljuna ZNG-a Sisak, iz kojega će poslije izrasti 57. brigada „Marijan Celjak“, zajedno s domaćim braniteljima organiziranima u Komarevačku satniju. O važnosti Komareva u obrani Siska piše i Gradski muzej Sisak, koji selo navodi kao dio čvrste obrambene crte prema Banovini.

Dana 3. listopada uslijedio je težak napad iz zraka. Prema zapisu Sisačko-moslavačke županije, zrakoplov JNA najprije je na selo bacio napalm bombu. Dok su mještani i hrvatski branitelji gasili požar, uslijedio je drugi nalet u kojem je bačena kazetna bomba.

Posljedice su bile teške. Kako navodi Sisak portal, poginuli su Branislav Malović i Kata Marković, starija mještanka koja je izgorjela u svojoj kući, dok je zapovjednik obrane Mato Barić teško ranjen i preminuo 5. listopada. Ukupno je toga dana ranjeno 27 ljudi.

Komarevo nije probijeno

Napad nije doveo do sloma hrvatske obrane. Komarevo je ostalo pod hrvatskim nadzorom i nastavilo biti jedna od prvih crta obrane Siska. To potvrđuje i postav Gradskog muzeja Sisak, koji obranu Komareva stavlja u širi okvir borbi na sisačkom i banovinskom području.

Važnost Komareva zato nije samo u činjenici da je selo pretrpjelo jedan težak zračni napad. Nalazilo se na pravcu kojim su agresorske snage pokušavale ugroziti Sisak i njegovu industrijsku zonu, a hrvatski branitelji tu crtu nisu prepustili.

Trideset i pet godina poslije Komarevo ostaje jedno od središnjih mjesta sjećanja na obranu Siska i Banovine. Tijekom 2026. ondje su održana obilježavanja Dana hrvatskih branitelja Sisačko-moslavačke županije i obljetnice 57. SAMB-a, o čemu je izvijestila Sisačko-moslavačka županija.