35 GODINA POSLIJE – TKO JE ODGOVARAO ZA IVANOVO SELO? Dosje zločina nad hrvatskim Česima

VANOVO SELO, 21. rujna – Trideset pet godina nakon napada na većinski češko selo kraj Grubišnoga Polja, pitanje odgovornosti ostaje otvoreno u javno dostupnim podacima. Državno odvjetništvo opisalo je kako su napadači dvadesetak civila odveli u središte sela, koristili ih kao živi zid i među zarobljenike ispalili granatu iz oklopnoga vozila. Optužnica je podignuta. Potvrdu da je netko pravomoćno osuđen upravo za ta ubojstva nismo pronašli.

Tko su žrtve?

Prema DORH-ovu prikazu optužnice, od granate su poginuli Franjo Frantal, Zdravko Frantal, Josip Besprska, Josip Sedlaček i Josip Horak. Isti prikaz navodi ubojstvo civila Ivana Subote te odvođenje Ivana Lekšića, koji je poslije ubijen. DORH u javnom pregledu navodi inicijale žrtava; puna imena pojavljuju se u objavljenom prijepisu sudskoga materijala.

Tu nastaje razlika koju novi dosje mora pokazati. Povjesničari Jakša Raguž i Sandi Blagonić objavili su ratno izvješće grubišnopoljskoga Centra za obavješćivanje od 21. rujna. Ono među poginulim civilima navodi Josipa Horaka mlađeg, Franju Frantala, Josipa Besprstku, Zdravka Frantala, Josipa Sedlačeka i Ivu Kovačića, a među poginulim gardistima Ivicu Čveka i Antuna Tanača. Ivan Subota u tom je izvješću naveden među ranjenima, dok ga kasniji prikaz optužnice navodi kao ubijenog. Ni prezime Besprska/Besprstka nije jednako zapisano u svim izvorima.

Grad Grubišno Polje u objavi iz 2025. navodi sedam poginulih, među kojima dvojicu pripadnika daruvarskoga Interventnog voda, te 12 ranjenih. Ratno izvješće, pak, bilježi osam poginulih toga dana, uključujući dvojicu gardista. Zato tvrdnju da je 21. rujna ubijeno „sedam civila češke nacionalnosti” nije odgovorno prenijeti bez objašnjenja tih razlika. Sudbinu Ivana Lekšića također treba voditi odvojeno od neposredno poginulih: prema opisu optužnice, odveden je kao talac i ubijen poslije.

Tko je napao selo?

U ratnom izvješću Centra za obavješćivanje među napadačima se poimence spominju Milivoj Tvrdorijeka, Čedo Stojić i Boško Borota. To su navodi tadašnjeg izvješća, a ne sudsko utvrđenje tko je osobno ispalio granatu. DORH-ov pregled optužnice opisuje ustroj srpskoga Bilogorskog odreda sa sjedištem u Velikoj Peratovici i tereti više pripadnika pobunjeničkih snaga za zločine na širem grubišnopoljskom području. Javno objavljen sažetak ne identificira strijelca iz oklopnoga vozila.

Napadači su srušili most na Peratovici i otežali dolazak pomoći iz Grubišnoga Polja. U Ivanovu Selu pucali su po kućama, palili gospodarske objekte i odvodili civile. Hrvatski branitelji probili su se u selo iz smjera Šuplje Lipe i Daruvara te potisnuli napadače.

Optužnica iz 1994. i presuda koja se ne odnosi na ova ubojstva

Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je 16. rujna 1994. optužnicu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Njezin opis izričito obuhvaća napad na Ivanovo Selo, civile korištene kao živi zid i pogibiju zarobljenika.

U istom DORH-ovu pregledu stoji da je jedan optuženik, označen inicijalima N. B., pravomoćno osuđen 2002. na tri godine zatvora. No opis djela za koje je osuđen odnosi se na odvođenja i oduzimanje imovine u Topolovici, Gornjoj Kovačici i Velikom Grđevcu. U tome opisu nema ubojstava u Ivanovu Selu. Tu presudu zato nije točno predstavljati kao sudski epilog zločina nad zarobljenicima 21. rujna.

Zaključno, na 21. rujna 2026. u pregledanim javno dostupnim službenim podacima nismo potvrdili pravomoćnu osudu za ubojstva počinjena toga dana u Ivanovu Selu. To ne dokazuje da sudska odluka ne postoji. Za konačan odgovor potreban je broj predmeta i izreka odluke, odnosno aktualno očitovanje nadležnoga državnog odvjetništva i suda.

Trideset pet godina poslije obitelji žrtava i javnost zaslužuju precizan odgovor na oba pitanja: tko je odgovarao za ubojstva i zašto se službeni popisi poginulih ne podudaraju?