Dokument koji je zaključio Oluju: Evo što su Stipetić i Bulat potpisali 8. kolovoza 1995.

O predaji 21. kordunskog korpusa mnogo je puta pisano, ali najvažniji dokaz nije fotografija ni televizijska snimka. To je Sporazum o predaji 21. kordunskog korpusa, potpisan 8. kolovoza 1995. godine.

Portal hrvatskih branitelja pribavio je javno objavljenu presliku dokumenta iz arhivskog materijala koji je Ministarstvo obrane objavilo u časopisu Hrvatski vojnik. Dokument jasno razdvaja dva događaja koja se često stapaju u jedan: 8. kolovoza dogovorena je i potpisana predaja, a 9. kolovoza trebalo je biti provedeno razoružavanje i predaja cjelokupne vojne opreme.

IZVORNI DOKUMENT

Izvorna publikacija cijelog broja Hrvatskog vojnika također je javno dostupna. Hrvatski vojnik, broj 611 – izvorni PDF

Dokument počinje Červenkom i Janvierom

Već uvod Sporazuma važan je jer otkriva da predaja nije bila izolirani dogovor Stipetića i Bulata. Dokument se poziva na prethodno postignuti dogovor o prekidu paljbe i predaji naoružanja između načelnika Glavnog stožera HV-a generala zbora Zvonimira Červenka i zapovjednika UNCRO-a generala Bernarda Janviera, kao i na sastanak vojnih delegacija održan 8. kolovoza u sjedištu UNCRO-a u Glini.

To objašnjava zašto je UNCRO prisutan kroz gotovo cijeli dokument: međunarodne snage nisu bile strana kojoj se Korpus predavao – 21. korpus predavao se Hrvatskoj vojsci – nego su imale promatračku, sigurnosnu i logističko-humanitarnu ulogu.

Točka 1.1. – potpuna predaja oružja

Ovo je središnja rečenica cijelog Sporazuma.

Dokument određuje da 21. kordunski korpus 9. kolovoza 1995., između 7 i 14 sati, mora Hrvatskoj vojsci predati cjelokupno naoružanje, streljivo, borbena i neborbena motorna vozila te ostalu vojnu opremu.

Drugim riječima, 8. kolovoza nije samo dogovoreno da vojnici prestanu pružati otpor. Dogovorena je organizirana demilitarizacija cijelog korpusa.

Upravo zato tvrdnja da se radilo samo o „izvlačenju“ vojnika ne odgovara sadržaju dokumenta. Najprije predaja oružja Hrvatskoj vojsci, zatim odlazak ljudi.

Točka 1.2. – jedna zanimljiva iznimka: osobno oružje

Dokument predviđa dvije iznimke. Od potpune predaje izuzeto je 100 komada kratkog osobnog oružja za policiju, kao i osobno kratko oružje određenog broja časnika i dočasnika, o čemu je trebala odlučiti vojna komisija.

To je važan detalj jer pokazuje koliko je postupak predaje bio precizno reguliran. Nije postojalo opće dopuštenje da poražene postrojbe nastave nositi oružje – iznimke su bile unaprijed određene i kontrolirane.

Točke 1.3. i 1.4. – gdje je trebalo položiti oružje?

Sporazum određuje dvije glavne lokacije:

mjesto broj 1 – motel „Brijuni“
mjesto broj 2 – Topusko.

Većina naoružanja i opreme trebala je biti predana na prvoj lokaciji, dok je vojna komisija trebala utvrditi konkretan raspored, vrstu opreme i dinamiku primopredaje.

Zapisnik sa sastanka dodatno određuje da se komisije 9. kolovoza sastaju već u 6:30 sati u bazi ukrajinskog bataljuna, a da predaja počinje u 7 sati.

Dakle, nije riječ o improviziranom razoružavanju nakon završetka bitke. Postojao je unaprijed definiran raspored.

Točka 1.5. – nisu razoružavani samo vojnici

Jedna od manje poznatih odredbi glasi da oružje ne predaje samo 21. kordunski korpus.

Dokument obvezuje i policiju, lovce i civilne osobe koje posjeduju oružje da ga predaju.

Ova je odredba posebno značajna jer pokazuje da je cilj bio razoružati čitav prostor koji je dotad bio pod nadzorom pobunjeničkih vlasti, a ne samo formalni vojni sastav Korpusa.

Točka 1.6. – što je zapravo radio UNCRO?

UNCRO je morao biti nazočan primopredaji radi osiguranja prostora i zaštite ljudi koji provode postupak, dok su hrvatska i srpska strana međusobno jamčile sigurnost sudionika.

Ali zapisnik pregovora daje još precizniju sliku.

Stipetić je predstavnicima UNCRO-a izričito poručio da cijeni njihov rad, ali i da se radi o sporazumu dviju strana, zbog čega ih je pozvao da ostanu u ulozi promatrača i da o eventualnim nepravilnostima obavijeste hrvatsku stranu.

Dakle: UNCRO nije zapovijedao postupkom niti je bio primatelj predaje.

Točka 2.1. – dvije trase za odlazak

Drugi dio dokumenta više nije vojni, nego se odnosi na ljude.

Dogovorene su dvije trase:

Topusko – Glina – Sisak – autocesta prema Lipovcu i Glina – Žirovac – Dvor na Uni.

To je iznimno važna činjenica za razumijevanje događaja 9. kolovoza. Izvlačenje razoružane vojske i ljudi koji su odlučili otići nije bilo prepušteno stihiji; pravci su zapisani u Sporazumu.

Točke 2.2. i 2.3. – Hrvatska jamči siguran prolaz

Sporazum propisuje da će hrvatske vlasti osigurati nesmetan i siguran prolaz tim trasama.

Za ljude koji dragovoljno napuštaju Republiku Hrvatsku predviđeni su gorivo, hrana, liječnička pomoć i druga pomoć, uz sudjelovanje UNCRO-a, Europske misije i međunarodnih humanitarnih organizacija.

Zapisnik pokazuje i da se raspravljalo o teškim medicinskim slučajevima. Predstavnica UNHCR-a Alessandra Morelli otvorila je pitanje njihova smještaja u sisačku bolnicu, a hrvatska je strana prihvatila mogućnost privremenog zbrinjavanja.

Točka 2.4. – vojni kamioni nisu mogli otići

Posljednja operativna odredba možda najbolje pokazuje razliku između ljudi i vojne imovine.

Kamioni kojima se dopušta prijevoz ljudi, ako pripadaju vojnom programu, morali su biti ostavljeni na granici Republike Hrvatske.

Ljudi su mogli otići.

Vojna tehnika nije.

Tko je potpisao dokument?

Na srpskoj strani potpisnici su bili zapovjednik 21. kordunskog korpusa pukovnik Čedo Bulat, Tošo Pajić i zapovjednik 11. brigade Dragan Kovačić.

Hrvatsku vojsku predstavljali su general-pukovnik Petar Stipetić, brigadir Vlado Hodalj i poručnik Miroslav Vidović.

Potpisivanju je bio nazočan i zapovjednik UNCRO-a Sektora Sjever. Dokument je datiran: Glina, 8. kolovoza 1995.

Upravo se potpisi mogu vidjeti na sačuvanoj preslici dokumenta.

Što se dogodilo 9. kolovoza?

Prema Hrvatskom vojniku, izvlačenje razoružane srpske vojske i civila počelo je 9. kolovoza, upravo prema dogovoru postignutom prethodne večeri. Zapisnik potvrđuje da je odlaganje i predaja oružja trebala početi u 7 sati na dvjema dogovorenim lokacijama.

Službeni podaci Ministarstva hrvatskih branitelja navode da se radilo o oko 5.000 pripadnika Korpusa, te da je među predanom tehnikom bilo 12 tenkova i 13 teških topova, uz drugo naoružanje.

Ovdje postoji detalj koji je važno urednički ne prikrivati: u nekim kasnijim novinskim tekstovima pojavljuju se brojke od 13 tenkova i 15 teških topova.

Za ovaj članak zato uzimam 12 tenkova i 13 teških topova, jer upravo te brojke navodi službena stranica Ministarstva hrvatskih branitelja. Razlika među sekundarnim izvorima postoji i treba je transparentno navesti.

Stipetićevo svjedočenje: „Stao Čedo 50 metara od mene…“

General Petar Stipetić poslije je detaljno opisao trenutak u kojem mu Bulat prilazi.

Prisjetio se kako je Bulat zastao pedesetak metara dalje, uredio uniformu, vojničkim korakom prišao i predao Korpus. Stipetić mu je potom dao do znanja da nakon odluke o predaji više nema pregovora o odnosu snaga: hrvatska strana određivat će način provedbe.

Najvažniji dio prijavka ostao je zabilježen kamerom:

„Gospodine generale, pukovnik Čedomir Bulat predaje vam 21. kordunski korpus i čestitam Hrvatskoj vojsci na pobjedi.“

To nije naknadno prepričana rečenica. Postoji videosnimka samog trenutka.

Ono što dokument posebno ruši

Sporazum daje nekoliko vrlo jasnih odgovora.

Korpus se nije predao UNCRO-u. Predavao je naoružanje Hrvatskoj vojsci.

Nije mu dopušteno otići s vojnom tehnikom. Oružje, streljivo, borbena vozila i oprema morali su biti predani.

Odlazak ljudi bio je odvojen od predaje vojne imovine. Hrvatska je jamčila sigurne trase i pomoć onima koji su željeli otići.

UNCRO je imao promatračku, sigurnosnu i humanitarnu ulogu.

I najvažnije: sve je to bilo zapisano prije provedbe 9. kolovoza.

Papir važniji od svih kasnijih interpretacija

Fotografija Petra Stipetića i Čede Bulata jedna je od najpoznatijih fotografija Domovinskog rata. Videosnimka prijavka jedan je od njegovih najsnažnijih trenutaka.

Ali dokument govori još više.

Na nekoliko stranica papira stoje datum, satnica, mjesta predaje, obveza predaje cjelokupnog naoružanja, uloga Hrvatske vojske, položaj UNCRO-a, koridori za odlazak ljudi, sigurnosna jamstva i potpisi zapovjednika.

8. kolovoza 1995. potpisana je predaja.
9. kolovoza provedeno je razoružavanje.

Tako je 21. kordunski korpus prestao postojati kao borbena formacija.

Zato je ovaj dokument jedan od najvažnijih vojnih dokumenata završnice VRO Oluja: na njemu nije zapisana interpretacija pobjede – na njemu su zapisani njezini uvjeti.