Hrvatska vojska 8. kolovoza ušla u Srb i izbila na državnu granicu
Iako je završetak glavnog napadnog dijela Oluje objavljen 7. kolovoza 1995., hrvatske snage nastavile su djelovati prema Srbu, Ličkoj Kaldrmi i državnoj granici. Trideset i jednu godinu poslije, završnica operacije ostala je u sjeni oslobađanja Knina, premda dokumenti pokazuju koliko je postrojbi još bilo angažirano 8. kolovoza.
8. kolovoza 1995. rat na ličkom dijelu bojišta nije bio završen. Dan ranije ministar obrane Gojko Šušak objavio je završetak Oluje u 18 sati, ali na terenu su ostali posljednji džepovi otpora i nedovršene zadaće. Hrvatska vojska toga je dana ušla u Srb, dok su snage Zbornog područja Split na pravcima Otrić – Srb i Knin – Srb izbile na državnu granicu. Istodobno se uz Unu učvršćivala crta koju su prethodnog dana dosegnuli pripadnici Specijalne policije MUP-a. Hrvatski vojnik i HMDCDR daju prilično preciznu sliku tih završnih pokreta.
To je bitna razlika. Srb, Lička Kaldrma i Una nisu bili jedna napadna crta niti je jedna postrojba obavila cijelu zadaću. Riječ je o završnom djelovanju više hrvatskih sastava koji su nakon razbijanja Srpske vojske Krajine zatvarali prostor prema međunarodno priznatoj granici s Bosnom i Hercegovinom.
Srb je nakon Knina postao pravac povlačenja
Važnost Srba porasla je već prve večeri Oluje. Nakon hrvatskog proboja 4. kolovoza Glavni štab SVK napustio je Knin i premjestio se na područje Srba. Istoga dana Vrhovni savjet obrane tzv. RSK donio je odluku o evakuaciji stanovništva iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca prema Srbu i Lapcu. Tim su se pravcima povlačili i razbijeni dijelovi srpskih vojnih snaga. HMDCDR navodi da je Sjevernodalmatinski korpus SVK već 5. kolovoza praktično prestao funkcionirati kao organizirana operativna cjelina.
Nakon oslobađanja Knina zapovjedništvo Zbornog područja Split, kojim je zapovijedao general-pukovnik Ante Gotovina, odredilo je snage za nastavak prema Srbu. Tijekom 7. kolovoza za završni prodor pripremale su se 4. gardijska brigada, 7. gardijska brigada, 2. bojna 9. gardijske brigade i 1. hrvatski gardijski zdrug.
Gardijske postrojbe prema Ličkoj Kaldrmi
Te su snage 8. kolovoza izvršile dobivenu zadaću. Prema dokumentima koje je obradio HMDCDR, obrana je potom postavljena na crti Kuk – Biljeg – Rodića Plećina – Lička Kaldrma – Dolovi – Bosanski Osredci – Begluci. Zapovjedništvo ZP Split smatralo je time svoje napadne zadaće završenima.
Hrvatski uspjeh na ovom pravcu bio je nedvojben. Pobunjenička Srpska vojska Krajine više nije mogla uspostaviti povezanu obranu okupiranog hrvatskog područja, a pravci prema BiH došli su pod nadzor hrvatskih snaga.
Na Uni se još pucalo
Na susjednom ličkom pravcu djelovalo je Zborno područje Gospić pod zapovjedništvom stožernog brigadira Mirka Norca te skupne snage Specijalne policije kojima je zapovijedao general-pukovnik Mladen Markač.
Specijalna policija već je 7. kolovoza preko Boričevca stigla do područja Kulen Vakufa i zapadne obale Une. Dana 8. kolovoza 410 pripadnika specijalnih jedinica iz krapinsko-zagorske, vukovarsko-srijemske, koprivničko-križevačke i šibenske policijske uprave širilo je i osiguravalo dostignutu crtu. Protivničke snage pokušavale su iz smjera Rainovaca i Čojluka prodrijeti prema Kulen Vakufu, a položaji hrvatskih snaga bili su izloženi topničkoj i tenkovskoj vatri. Tog su dana dvojica specijalaca ranjena, a četvorica ozlijeđena.
ZP Gospić istodobno je pripremao preuzimanje granice. HMDCDR za raspored 8. kolovoza navodi 138. domobransku pukovniju, 128. brigadu, 154., 118. i 8. domobransku pukovniju, dok je 9. gardijska brigada bila pričuva. Postoji manja razlika u izvorima, monografija Specijalne policije pri izviđanju za preuzimanje granice navodi 133. umjesto 154. domobranske pukovnije. Zbog toga 133. pukovniju nije opravdano bez rezerve uvrstiti u konačni raspored obrambenih sektora koji donosi HMDCDR.
Trideset i jednu godinu poslije
U Hrvatskoj je 2026. obilježena 31. obljetnica Oluje. Središnje obilježavanje ponovno je održano 5. kolovoza u Kninu, gdje su pročitana imena 243 poginula i dvojice još uvijek nestalih hrvatskih branitelja.
Knin je opravdano središte sjećanja, ali zbog toga završni dani ostaju manje poznati. Srb, Lička Kaldrma, Boričevac, Kulen Vakuf i Una pokazuju da hrvatski posao nije završio podizanjem zastave na Kninskoj tvrđavi. Trebalo je nastaviti napredovanje, spojiti razdvojene pravce, osigurati granicu i spriječiti ostatke poražene vojske da ponovno ugroze oslobođeni prostor.
Upravo se u tome vidi vrijednost rada hrvatskih branitelja i njihovih zapovjednika. Ne u naknadnom stvaranju legendi, nego u dokumentiranoj činjenici da su različite postrojbe Hrvatske vojske i policije koordiniranim djelovanjem privele kraju operativni slom vojske koja je godinama držala dio hrvatskog teritorija izvan ustavno-pravnog poretka. 8. kolovoza 1995. Srb je vraćen pod hrvatski nadzor, a hrvatske snage stajale su na granici države koju su četiri godine branile.
