GENTO MEĐUGORAC I FRANJO JUG NESTALI S KONVOJEM ORUŽJA ZA JUG HRVATSKE

Krajem rujna 1991. veza između sjevera i juga Hrvatske bila je opasna i otežana. Nakon što su srpske snage ovladale područjem Maslenice, promet se preusmjeravao preko Paga, a putovanje prema jugu nastavljalo se cestama uz zadarsko bojište. Tim je pravcem prolazio i konvoj oružja namijenjen hrvatskim snagama na jugu.

U konvoju su bili Gento Međugorac i Franjo Jug. Prema objavljenoj rekonstrukciji, naoružanje se prevozilo kamionima osvojenima u vojarnama JNA na sjeveru Hrvatske. Konvoj je, kako se navodi, vodio Mladen Milinović, a u pratnji je bilo još deset hrvatskih vojnika i policajaca. Na kamionima su bile prekrivene registarske oznake. Svjedočenje Franjine supruge Jasne Juga smješta dolazak konvoja preko Paga i navodi da je krajnje odredište bilo dubrovačko ratište; rekonstrukcija spominje i Opuzen i Metković.

Točan broj kamiona, popis prevezenog oružja, količina streljiva, zapovijed za transport i završno odredište nisu navedeni u javno dostupnim izvorima. Zato se može potvrditi osnovna slika — konvoj je prenosio oružje prema jugu — ali ne i potpuna logistička evidencija njegova puta.

Od Posedarja prema Zelenom hrastu

U Posedarju se skupina razdvojila. Milinović je sjeo u Citroën, dok su Međugorac i Jug s Martinom Omrčaninom iz Podgrađa nastavili bijelim Golfom gospićkih registarskih oznaka. Izvješće o otkrivanju spomen-ploče navodi da je Jug vozio automobil; druga, detaljnija rekonstrukcija potvrđuje da su u Golfu bili sva trojica, ali ne navodi tko je bio za upravljačem.

Prema sjećanju Omrčanina, objavljenom u knjizi Junaci Domovinskog rata Davora Runtića, automobil i konvoj prošli su kroz Islam Latinski, a zatim naišli na barikadu na izlazu iz mjesta. Kolona je usporila. S položaja su izašli naoružani ljudi i otvorili vatru. Omrčanin se uspio izvući i pobjeći prema hrvatskim položajima. Međugorcu i Jugu od tada se gubi svaki trag.

Jasna Jug godinama poslije ispričala je da joj je suprug prije odlaska rekao: „Ništa se neće desiti, vidimo se za pet dana.” Prema njezinim riječima, doznala je da je istraga zaključila kako su obojica poginula od granate te izgorjela u automobilu. Bijeli Golf i njihovi posmrtni ostaci, međutim, nisu pronađeni. Javno dostupna rekonstrukcija ne donosi istražni zapisnik ni forenzički nalaz, pa se taj iskaz ne može zamijeniti službenom potvrdom njihove smrti.

U drugoj se rekonstrukciji navodi da su Međugorac i Jug zarobljeni nakon napada. Ni za tu verziju nisu objavljeni dokazi koji bi rasvijetlili njihovu daljnju sudbinu. Zbog toga su obojica i danas evidentirani kao nestali.

MUP navodi 27., državni popis 28. rujna

Ni datum nestanka nije usklađen u službenim evidencijama. Aktualne pojedinačne stranice MUP-a za Genta Međugorca i Franju Juga navode 27. rujna 1991. Nasuprot tomu, popis nestalih koji je Ured Vlade RH za zatočene i nestale osobe sastavio 2001. i koji je Republika Hrvatska priložila u postupku pred Međunarodnim sudom pravde bilježi 28. rujna za obojicu. Taj je datum naveden i u izvješću o otkrivanju spomen-ploče kod Zelenog hrasta te u novijoj rekonstrukciji događaja.

Zato 28. rujna jest datum koji se danas najčešće obilježava, ali dokumenti ne dopuštaju da se zanemari i 27. rujna. Bez izvornog policijskog spisa, zapovijedi za kretanje konvoja i preciznijih iskaza sudionika nije moguće utvrditi je li razlika nastala zbog različitog datiranja događaja ili pogreške u jednoj od evidencija.

Međugorac, rođen 1951. u Klobuku, bio je policijski instruktor i prvi zapovjednik 1. bojne 4. gardijske brigade, prema sjećanju njegova zamjenika Ivana Zelića. Franjo Jug, rođen 1946. u Zagrebu, dragovoljno je pristupio Zboru narodne garde. Njihov nestanak kod Zelenog hrasta ostao je nerazriješen unatoč potragama i desetljećima obilježavanja.

Logistička ruta koja još nema završni zapis

Priča o Međugorcu i Jugu nije samo priča o dvojici ljudi koji su nestali u ratu. Ona vodi do jednog od najranjivijih pravaca hrvatske obrane: opskrbe juga oružjem iz osvojenih vojarni na sjeveru zemlje. Oružje je trebalo stići do postrojbi koje su branile Dalmaciju i dubrovačko područje, dok su kopnene komunikacije bile presječene ili izložene vatri.

Ipak, ključni dijelovi dosjea i dalje nedostaju u javnosti: tko je izdao zapovijed za prijevoz, što se nalazilo u kamionima, koliko ih je bilo, kojom je točno cestom konvoj trebao proći, tko ga je uputio prema Islamu Latinskom i što se nakon zasjede dogodilo s bijelim Golfom. Odgovor na ta pitanja mogao bi rasvijetliti ne samo nestanak Genta Međugorca i Franje Juga nego i put oružja kojim se pokušavala održati veza između sjevera i juga Hrvatske.

Izvori:

• Borna Marinić, „Gento i Franjo nestali su zajedno s bijelim Golfom – zasjeda kod Zelenog hrasta”

• MUP – Gento Međugorac

• MUP – Franjo Jug

• Popis nestalih osoba Republike Hrvatske, prilog u predmetu Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde

• Zadarski list/Ljubuški portal – otkrivanje spomen-ploče kod Zelenog hrasta

• Dalmatinski portal – 34. obljetnica 1. bojne 4. gardijske brigade