Na današnji dan 1. kolovoza 1991. godine počelo je vatreno krštenje 4. gardijske brigade u Kruševu

Ratni put 4. gardijske brigade često se prepričava preko velikih operacija u kojima je sudjelovala poslije 1991. godine. Kruševo je u takvim pregledima obično svedeno na nekoliko rečenica: prva borbena zadaća, prvi oružani sukob i prvi poginuli pripadnik brigade. Upravo zato početak kolovoza 1991. zaslužuje pažljiviji pogled. Ondje nije nastajala legenda, nego se tek ustrojena hrvatska postrojba, oskudno opremljena i bez iskustva koje će steći u godinama rata, prvi put našla pred protivnikom koji je već držao okolna uporišta i pokušavao proširiti nadzor nad hrvatskim teritorijem.

Postrojba o kojoj danas govorimo kao o 4. gardijskoj brigadi tada je bila 4. A brigada Zbora narodne garde. Ustrojena je 28. travnja 1991., a zapovijedao joj je Ivo Jelić. Njezina veteranska udruga bilježi da je brigada 31. srpnja dobila prvu borbenu zadaću, da je dio snaga krenuo u Kruševo te da je 1. kolovoza uslijedio prvi oružani sukob. Taj je datum postao dijelom službene memorije postrojbe, ali dostupni izvori ne nude potpuno usklađenu kronologiju prvih dana borbe.

To ne mijenja osnovnu činjenicu. Četvrta nije došla zauzimati tuđi prostor. Poslana je braniti selo u Republici Hrvatskoj kojemu su prijetile pobunjeničke srpske snage iz pravca Obrovca i Karina. Upravo iz te činjenice proizlazi i ocjena sukobljenih strana: hrvatski policajci, gardisti i mještani branili su svoje područje, dok su postrojbe srpske Teritorijalne obrane i „Milicije SAO Krajine“ oružjem pokušavale nametnuti vlast samoproglašene srpske tvorevine.

Morski put prema gotovo odsječenom selu

Obrana Kruševa nije počela dolaskom Četvrte. Policijska ispostava u mjestu uspostavljena je 20. travnja 1991., a u prvoj polovici srpnja od domaćih ljudi ustrojena je 1. satnija 3. bojne 112. brigade ZNG-a. Treba razlikovati tu postrojbu od 3. bojne 4. A brigade, koja će stići potkraj srpnja. Uz policajce i pripadnike 112. brigade u obranu su bili uključeni mještani, velikim dijelom naoružani pješačkim i lovačkim oružjem.

Položaj sela bio je težak. Pobunjeničke snage nalazile su se u Obrovcu i Karinu, kopnene veze bile su prekinute ili izložene nadzoru, a siguran dolazak ljudi i opreme mogao se organizirati preko Novigradskog mora. Izvidnici 4. brigade i Mirko Šundov, tada zadužen za operativne poslove u brigadi, prethodno su obišli područje i pripremali prihvat glavnine. Potom su u noći s 29. na 30. srpnja pripadnici 1. i 3. bojne preko Novigrada ribarskim brodicama prebačeni prema Kruševu. Bojnama su zapovijedali Ivan Beneta i Slaven Zdilar.

Broj prebačenih gardista u javno dostupnim prikazima nije jednak. U tekstovima o obljetnicama navodi se 170 pripadnika prevezenih s pet ribarica, dok je Ivica Šuto 2008. govorio o 116 ljudi koji su 1. kolovoza došli u Kruševo. Brigadni izvidnik Renato Mikelić poslije je spominjao sedam ribarskih brodica. Razlika može proizlaziti iz toga što izvori ne računaju istu skupinu, isto vrijeme polaska ni sve plovidbe, ali bez prijevoznog popisa ili operativnog dnevnika to se ne može tvrditi. Zbog toga broj nije pošteno prikazivati kao konačno utvrđen.

Nakon dolaska trebalo je postaviti obranu na razvedenom i kamenitom prostoru. Prema prikazu povjesničara Borne Marinića, 1. bojna raspoređivala se na crti Jurice – Jurina glava – Velika gradina – Klanci – Vratuša. Diverzantski vod držao je Uvezac i Mikulčanku, a dio 3. bojne položaje od Stražbenice i Marine kose prema Splitvini i Vršeljku. Teren je otežavao uporabu oklopa, ali su pravci Obrovac – Karin i Obrovac – Zelengrad ostali opasni. Hrvatske snage zaprečavale su prometnice i organizirale protuoklopne skupine, iako su raspolagale skromnim sredstvima.

Tri datuma za početak iste borbe

Oko datuma prvog sukoba izvori se razilaze i to treba napisati otvoreno. Povjesnica Udruge veterana 4. gardijske brigade navodi 1. kolovoza kao dan prvoga oružanog sukoba. Slaven Ružić, u znanstvenom radu nastalom na temelju tada neobjavljenoga arhivskog gradiva srpske provenijencije pohranjenog u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, piše da su dvije bojne Četvrte 1. kolovoza upućene u Kruševo, a da se prvi otvoreni sukob s jedinicama srpske Teritorijalne obrane i „Milicije SAO Krajine“ dogodio 3. kolovoza.

Između tih datuma nalazi se još jedan čvrst podatak. Službeni popis poginulih Udruge veterana navodi da je Nikola Džalto, prvi poginuli pripadnik 4. brigade, stradao u Kruševu 2. kolovoza 1991. I novije zabilježeno svjedočanstvo brigadnog izvidnika Renata Mikelića Džaltinu pogibiju na Kosmaču smješta 2. kolovoza. Pojedini istraživački i medijski prikazi napad na Kosmač ipak datiraju 3. kolovoza.

Zbog toga se 1. kolovoza može vjerodostojno navesti kao datum koji brigadna povjesnica pamti kao početak njezina oružanog djelovanja u Kruševu, ali nije opravdano sve događaje prvih dana, uključujući bitku za Kosmač i Džaltinu pogibiju, premjestiti na taj dan. Pucnjava pri izviđanju, minobacačka vatra po položajima i civilima, razmještanje bojni te napad na neprijateljski položaj na Kosmaču dio su iste početne faze obrane, ali zasad nisu složeni u jedinstvenu, izvorno dokumentiranu satnicu.

Takva napomena ne oduzima ništa gardistima. Naprotiv, čuva njihov ratni put od naknadnog pojednostavnjivanja. Četvrta je u Kruševu ušla u stvarnu borbu protiv snaga koje su s uzvisine Kosmač imale pregled nad područjem i odande djelovale snajperskom i minobacačkom vatrom. Hrvatski branitelji krenuli su zauzeti taj položaj kako bi smanjili neposrednu ugrozu sela i obrambene crte. Kosmač je zauzet, a brigada je u tim borbama pretrpjela prvi smrtni gubitak.

Tko je napadao Kruševo

Za prve dane kolovoza izvori kao izravnog protivnika navode srpsku Teritorijalnu obranu i „Miliciju SAO Krajine“. To je precizniji opis od opće tvrdnje da je već 1. kolovoza cijelu operaciju vodila JNA. Jugoslavenska narodna armija prethodno je razoružala hrvatsku Teritorijalnu obranu, štitila pobunjenička uporišta i svojim ponašanjem omogućavala širenje pobune, ali se na zadarsko-obrovačkom području otvoreno, oklopom, topništvom i zrakoplovstvom, u napade uključila krajem kolovoza i početkom rujna.

Razlikovanje faza ne ublažava odgovornost agresora. Oružane formacije SAO Krajine nisu bile spontana seoska straža, nego dio pobunjeničkog sustava koji je odbacio hrvatsku vlast i krenuo osvajati teritorij. Kada su im se pridružile snage 9. kninskog korpusa JNA, odnos u ljudstvu i tehnici postao je još nepovoljniji za hrvatske branitelje. Tada je postalo posve očito da vojska koja se formalno nazivala jugoslavenskom ne razdvaja sukobljene strane, nego pomaže osvajanju dijela Hrvatske.

Obrana Kruševa potrajala je približno mjesec i pol. Dana 11. rujna pobunjeni Srbi, poduprti oklopnim snagama 9. kninskog korpusa JNA, pokrenuli su snažan napad iz smjera Obrovca. Nakon pada Jasenica i Maslenice presječena je Jadranska magistrala, a Kruševo se našlo u potpunom okruženju. Hrvatski branitelji odbili su napade iz smjerova Obrovca i Karina, ali više nisu imali održivu vezu za opskrbu i izvlačenje. Po odluci zapovjednika Ive Jelića povukli su se u noći s 11. na 12. rujna prema Novigradu. Srpske snage u selo su ušle nekoliko dana poslije.

U obrani Kruševa poginulo je šest pripadnika 4. brigade: Nikola Džalto, Ivica Vukičević, Srećko Biočić, Luka Vranješ, Ivo Lisica i Ivan Lendić. Na obilježavanju počast je odana ukupno trinaestorici poginulih hrvatskih branitelja i sedmero ubijenih civila. Time se podsjeća da obranu nisu nosili samo pripadnici jedne postrojbe te da posljedice agresije nisu stale na vojnoj crti.

Kruševo u godini 35. obljetnice

Trideset i peta obljetnica početka obrane Kruševa obilježena je 25. srpnja 2026. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod crkve sv. Jurja odana je počast poginulim braniteljima i civilima, nakon čega je služena misa. Okupilo se više od 600 branitelja, članova obitelji, mještana i uzvanika. U Novigradskom moru održan je mimoplov ribarskih brodica i raketne topovnjače Hrvatske ratne mornarice „Šibenik“, izravno povezan s načinom na koji su gardisti i oprema potkraj srpnja 1991. prevoženi u Kruševo.

I sama 4. gardijska brigada ove godine je obilježila 35 godina od osnutka. Na Dračevcu je 28. travnja pročitano ime svakog poginulog pripadnika, a 52 pripadnika današnje 3. mehanizirane bojne „Pauci“ primila su crvene beretke. Ta veza između ratne brigade i današnje postrojbe ima smisla samo ako se uz imena i obilježja prenosi provjerena povijest.

Kruševo pokazuje koliko u toj povijesti još ima posla. Potrebno je usporediti operativne dnevnike hrvatskih snaga, dokumente pobunjeničke Teritorijalne obrane i JNA, izvještaje policije, brodske popise i svjedočanstva sudionika. Javnost zaslužuje pouzdan odgovor kada je točno počela prva borba Četvrte, koliko je ljudi prevezeno, koliko je brodova sudjelovalo i kako su se pojedini okršaji redali od dolaska gardista do Kosmača.

Ocjena događaja ipak je jasna. Pripadnici 4. gardijske brigade došli su u ugroženo hrvatsko selo, stali uz policiju, 112. brigadu i domaće branitelje te u nepovoljnom odnosu snaga držali obranu oko šest tjedana. Nasuprot njima bile su postrojbe koje su oružjem odvajale dio hrvatskog teritorija, a potom su, uz otvorenu pomoć JNA, selo okupirale i stanovništvo izložile progonu i stradanju.

Korišteni izvori

• - Udruga veterana 4. gardijske brigade, „Povjesnica – Ratni put brigade 1991. – 1996.“

• - Slaven Ružić, „Razvoj hrvatsko-srpskih odnosa na prostoru Benkovca, Obrovca i Zadra u predvečerje rata (ožujak – kolovoz 1991. godine)“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 43/1, 2011.

• - Natko Martinić Jerčić i Ante Nazor, „Ubojstva hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. – najava velikosrpske agresije na Hrvatsku“, rad s kronologijom osnivanja policijskih ispostava na zadarskom području.

• - Borna Marinić, „U sklopu operacije ‘Rašeljka’ 4. A brigada ZNG otišla u obranu Kruševa“, 30. srpnja 2025.; tekst se oslanja na monografiju 4. gardijska brigada Hrvatske vojske ‘Pauci’.

• - Udruga veterana 4. gardijske brigade, „Poginuli branitelji“, službeni popis s datumima i mjestima pogibije.

• - Borna Marinić, „‘Spusti jedan bili cvitak tamo iznad Kruševa’ – okupacijom Novskog ždrila počelo povlačenje hrvatskih snaga iz Kruševa“, 11. rujna 2025.

• - Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, „Obilježena 35. obljetnica Četvrte gardijske brigade i Dan 3. mehanizirane bojne Pauci“, 28. travnja 2026.

• - Zadarski list, „Više od 600 sudionika odalo počast braniteljima i civilnim žrtvama u Kruševu“, 26. srpnja 2026.

• - Zadarski list, „Zauvijek će cvasti bili cvitak“, 26. srpnja 2008., izvještaj s izjavama ratnih zapovjednika o obrani i broju pristiglih gardista.

• - Slobodna Dalmacija, „Započinje obilježavanje važnog događaja iz Domovinskog rata – prebacivanja branitelja 4. gardijske brigade iz Novigrada u Kruševo 29. srpnja 1991.“, 28. srpnja 2021.

• - Borna Marinić, intervju s Renatom Mikelićem o Kruševu i brigadnim izvidnicima, 25. kolovoza 2025.