Na današnji dan mobilizirana 2. bojna 110. brigade i odmah upućena na ugrožene položaje
Na stadionu NK Ilovac 13. kolovoza 1991. mobilizirana je Druga bojna 110. brigade ZNG-a, čiji su pripadnici odmah raspoređeni prema Slunjskim brdima, Topuskom i Lasinji. Trideset i pet godina poslije taj datum treba izdvojiti iz opće povijesti brigade jer pokazuje kako se obrana uspostavljala dok su napadi pobunjenih Srba već trajali, a JNA raspolagala znatno nadmoćnijom vojnom silom.
Na stadionu Nogometnog kluba Ilovac, u Ilovačkoj šumi, 13. kolovoza 1991. mobilizirana je 2. bojna 110. brigade Zbora narodne garde. Nije bila riječ o smotri ni dovršavanju administrativnog ustroja. Novopridošli pripadnici odmah su uključeni u borbene zadaće na Slunjskim brdima te na područjima Topuskog i Lasinje, navodi „Hrvatski vojnik“ u prikazu ratnog puta brigade.
Radi točne kronologije treba razdvojiti dva datuma. 1. bojna i dio Zapovjedništva 110. brigade mobilizirani su 28. lipnja 1991., kada se postrojbi priključilo 208 dragovoljaca. 2. bojna mobilizirana je 13. kolovoza. Tog dana, dakle, nije osnovana cijela brigada, nego je proširen njezin raspoloživi borbeni sastav.
Neposredno obuhvaćena postrojba bila je 2. bojna. 1. bojna i dio Zapovjedništva već su bili djelatni, dok javno dostupni institucionalni izvori ne donose potpun popis satnija, vodova i njihovih zapovjednika na dan mobilizacije. Pouzdano je dokumentirana 1. pješačka satnija 2. bojne, poznata kao Satnija „Rebels“, čiji veterani poslije rata čuvaju uspomenu na datum i mjesto mobilizacije. Dodavanje drugih naziva prema kasnijem ustroju bilo bi nepouzdano.
Obrana je pojačana dok su napadi već trajali
Prva borbena zadaća 110. brigade počela je 30. srpnja odlaskom dijela 1. bojne u Lasinju radi zaštite mjesta, okolnih sela i mosta preko Kupe. 2. bojna zato nije bila upućena na mirno područje. U operativnom izvješću Štaba Teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine od 7. kolovoza zabilježeno je da su Lasinja i Topusko već bili gađani, što je objavljeno u zbirci dokumenata Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Povjesničar Jakša Raguž navodi da je na području tadašnje općine Vrginmost mobilizirana srpska Teritorijalna obrana, uz formiranje paravojnih dobrovoljačkih odreda. Topusko je minobacačima napadnuto u srpnju, a prvi minobacački napad na Lasinju izveden je 6. kolovoza. Upravo 13. kolovoza politički predstavnici pobunjenih kordunskih Srba postavili su hrvatskim vlastima ultimatum da s Korduna povuku hrvatske obrambene postrojbe. Hrvatska taj zahtjev nije prihvatila, a napadi su nastavljeni, opisuje Raguž u monografiji „Ratni put 151. samoborske brigade HV“.
Mobilizacija 2. bojne stoga je bila odgovor hrvatskog zapovjedništva na stvarnu oružanu prijetnju. Branitelji su raspoređeni radi zaštite naselja, stanovništva i prometnih pravaca. Nasuprot njima stajale su pobunjeničke postrojbe koje su napadima i ultimatumima pokušavale ukloniti hrvatsku vlast i obranu, a JNA se tijekom sljedećih mjeseci otvoreno uključila u agresiju i suradnju sa srpskom Teritorijalnom obranom.
Datum koji ne bi smio ostati u sjeni Turnja
Karlovac je 2026. obilježio 35. obljetnicu ustrojavanja 110. brigade. Program je uključivao obilazak nekadašnje bojišnice prema Lasinji i Topuskom, mjesta mobilizacije, spomenika na Turnju i drugih točaka ratnog puta, prema programu Grada Karlovca. U Muzeju Domovinskog rata Karlovac – Turanj otvorena je i izložba „Stodeseta brani voljeni grad“, koja traje do 20. rujna 2026.
Zasebna obljetnica 2. bojne tradicionalno se obilježava kod spomen-ploče na Ilovcu i na Turnju. Ipak, njezina mobilizacija još je u javnosti slabije poznata od obrane Turnja i kasnijih bitaka.
Trideset i pet godina poslije, imena tih mjesta govore više od svečanih govora. Slunjska brda bila su pred vratima Karlovca, a Topusko i Lasinja hrvatska mjesta izložena napadima pobunjenih Srba. Pripadnici 2. bojne, postrojeni 13. kolovoza na Ilovcu, odmah su upućeni upravo na te položaje. Tako je počeo njihov ratni put.
