Od sportskog aviona do naoružane UTVA-e: Pokusno raketiranje 24. rujna 1991.

Ratna arhiva Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG-a bilježi za 24. rujna 1991. kratku, ali vrlo određenu stavku: provedeno je probno raketiranje iz aviona UTVA-75 oznake 001. Taj podatak objavio je Hrvatski vojnik u povjesnici Samostalnog zrakoplovnog voda, pozivajući se na ratnu arhivu postrojbe.

Postrojba je nastala iz skupine zrakoplovaca Aeroklubova Sinj i Split. Od 28. travnja 1991. djelovala je u sastavu 4. brigade ZNG-a, a od početka lipnja kao Samostalni zrakoplovni vod. Na njegovu je čelu bio pilot Matko Raos. Prije rujanskog pokusa postrojba je već izvodila izviđačke i transportne zadaće, a prvi napad na neprijateljski položaj izvela je Cessnom F-172 u noći s 15. na 16. lipnja. Zbog toga događaj od 24. rujna ne treba nazivati prvim hrvatskim zračnim napadom, nego preciznije pokusnim raketiranjem UTVA-e 75 oznake 001.

Sportski avion dobio raketno naoružanje

Dvije UTVA-e 75 Aerokluba Split, označene kao 001 i 002, tijekom rujna 1991. prilagođene su za nošenje naoružanja. Na jednoj je postavljen i potkrilni nosač za bombe od 50 kilograma. MORH potvrđuje da su pripadnici voda na UTVA-u 75 ugradili nosač za raketni bacač „Osa” i ciljnik za noćno djelovanje. Izradili su i pokretni radar dometa 25 milja za potrebe protuzračne obrane 4. brigade.

Riječ je o improvizaciji koja mnogo govori o uvjetima u kojima je Hrvatska tada stvarala svoje zrakoplovstvo. Dok je JNA raspolagala borbenim zrakoplovima, helikopterima i razvijenom vojnom infrastrukturom, hrvatski zrakoplovci prilagođavali su civilne i sportske avione. Nakon pokusa UTVA 001 korištena je za raketiranje neprijateljskih položaja na Južnom bojištu, a kasnije su UTVA-e 001 i 002 djelovale i prema Maljkovu, Otišiću i području Knina.