Trideset i pet godina od zasjede kod Pušine u kojoj je poginuo Stjepan Mlakar
Prije 35 godina policijska ophodnja PP Orahovica napadnuta je iz zasjede na cesti između Humljana i Pušine. Stjepan Mlakar poginuo je, Franjo Sterle teško je ranjen, a Josip Jurković lakše, u događaju koji je označio početak ratnog stradanja hrvatskih policajaca i branitelja na orahovačkom području. Danas, 11. kolovoza 2026., o tom događaju vrijedi govoriti precizno, bez legendi i naknadnih dodataka, jer su same činjenice dovoljno teške.
Policijska ophodnja Policijske postaje Orahovica 11. kolovoza 1991. krenula je prema Slatinskom Drenovcu. U službenom vozilu bili su Josip Jurković, Stjepan Mlakar i Franjo Sterle. Nakon prolaska kroz Humljane, vozeći prema Pušini, oko 10.20 sati našli su se pod rafalnom paljbom iz zasjede postavljene s desne strane ceste. Stjepan Mlakar poginuo je, Franjo Sterle teško je ranjen, a Josip Jurković zadobio je lakše ozljede. Tako tijek napada godinama opisuje i Policijska uprava virovitičko-podravska.
Hrvatska strana u tom je događaju jasno utvrđena, riječ je o pripadnicima PP Orahovica koji su obavljali redovnu policijsku zadaću. Službeni policijski i lokalni izvori napadače opisuju kao lokalne pobunjene Srbe. U dostupnim izvorima koje smo provjerili nije dovoljno pouzdano utvrđen naziv konkretne neprijateljske postrojbe koja je izvela zasjedu.
To, međutim, ne mijenja karakter vremena u kojem se napad dogodio. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata razdoblje 1990. i 1991. dokumentira kroz oružanu pobunu dijela Srba u Hrvatskoj te agresiju Oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku. Konkretna zasjeda između Humljana i Pušine bila je dio takvog sigurnosnog okruženja.
Policajac koji se s dužnosti nije vratio kući
Stjepana Mlakara policijski izvori navode kao prvog policijskog službenika današnje Policijske uprave virovitičko-podravske koji je poginuo u obrani Hrvatske, dok ga izvori s orahovačkog područja navode kao prvu žrtvu Domovinskog rata na tom prostoru.
U tome je i težina priče o 11. kolovoza. Mlakar i njegovi kolege nisu krenuli u veliku vojnu operaciju niti u napad na neko selo. Krenuli su u ophodnju. Na njih je otvorena vatra iz unaprijed postavljene zasjede. Hrvatski policajci tada su na mnogim područjima bili ljudi koji su između redovnog održavanja javnog reda i obrane države imali sve tanju granicu.
Zato napad kod Pušine ne treba ublažavati izrazima poput „sukoba dviju strana“. Činjenice govore o policijskoj ophodnji i oružanoj zasjedi pobunjenika. Jednako tako, profesionalno je razlikovati ono što je dokazano od onoga što se tijekom desetljeća ponavljalo bez dovoljno pouzdane dokumentacije.
Posebno ostaje pitanje kaznene odgovornosti. Policijska uprava još je u izvješću s obilježavanja 2024. navodila da za napad nitko nije odgovarao, a isto je ponovljeno na obilježavanju 34. obljetnice 2025. godine. U javno dostupnim izvorima koje smo provjerili nema potvrde da se do 11. kolovoza 2026. to promijenilo.
Trideset i pet godina poslije
Upravo danas, 11. kolovoza 2026., obilježava se 35. obljetnica Mlakarove pogibije. Virovitičko-podravska županija najavila je ovogodišnje odavanje počasti na prostoru na kojem je policijska ophodnja napadnuta. Sjećanje se već godinama nastavlja i na Mlakarovu grobu u Četekovcu, gdje se nakon komemoracije kod spomen-obilježja okupljaju obitelj, suborci, policija, branitelji i predstavnici lokalnih vlasti.
U Četekovcu je uoči ovogodišnje obljetnice održan i 34. Memorijalni nogometni turnir „Stjepan Mlakar“, a njegovo ime od 2024. nosi i Festival domoljubnog filma u Slatini. Sjećanje tako više nije ograničeno samo na jedan kolovoški datum.
