Vukovi i specijalna policija 10. rujna 1993. zaustavili protunapad prema oslobođenim položajima
Dan nakon početka operacije „Džep ’93“ snage Srpske vojske Krajine dovele su pojačanja i pokušale povratiti izgubljene položaje prema Ličkom Čitluku i Divoselu. Hrvatske postrojbe učvrstile su novu obrambenu crtu i odbile napad.
Desetog rujna 1993. operacija „Džep ’93“ ušla je u drukčiju fazu. Glavni hrvatski napad prethodnog dana razbio je neprijateljsku obranu na području Divosela, Ličkog Čitluka i Počitelja, a hrvatske snage uspostavile su novu crtu prema Begluku, Memedovu brdu i području pod Velebitom.
Drugoga dana više nije bilo riječ prvenstveno o nastavku dubokog hrvatskog prodora, nego o obrani dostignutih položaja od očekivanog protunapada Srpske vojske Krajine. Dokumentacijom HMDCDR-a potkrijepljena obrada u Hrvatskom vojniku navodi da su hrvatske snage 10. rujna učvrstile položaje i odbile pokušaj proboja crte Sitnik – Njegovani – Memedovo brdo. Cilj neprijatelja bio je povezati se sa snagama koje su nakon hrvatskog obuhvata ostale u okruženju na području Velebita. Istoga dana odbijen je i napad na selo Ivančeviće.
Studija Miroslava Međimorca u časopisu National Security and the Future dodatno navodi da su srpske snage dovodile pojačanja i pregrupiravale se upravo radi pokušaja ponovnog zauzimanja Ličkog Čitluka i Divosela. Na velebitskom pravcu specijalna policija bila je izložena noćnim napadima i raketnoj vatri s područja Medaka.
Vukovi na glavnom pravcu, specijalci na Velebitu
Nositelj vojnih djelovanja bila je 9. gardijska brigada „Vukovi“, kojoj su u operaciji bile pridodane ili su uz nju djelovale Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, dio 111. brigade HV-a, 263. izvidničko-diverzantska satnija Zbornog područja Gospić i 71. bojna Vojne policije, dok su na velebitskom pravcu djelovale skupne snage Specijalne policije MUP-a. Monografija 9. gardijske brigade posebno bilježi važnu ulogu njezinih topničko-raketnih postrojbi upravo u odbijanju protunapada 10. rujna.
U cjelokupnoj operaciji evidentirane su ATJ Lučko te SJP Alfa, Grom, Ajkula, Rode, Ris, Tigar, Poskok, Bak, Osa, Grof, Trenk, BATT, Delta, Jastrebovi, Krpelj, Omega, Orao i Barun. Stariji službeni popisi tako navode 19 sastavnica specijalne policije, dok je Ministarstvo hrvatskih branitelja u izvješću s 33. obljetnice 2026. navelo „skupne snage 21 jedinice specijalne policije“. Budući da taj noviji izvor ne donosi njihov potpuni nominalni popis, nije opravdano bez dodatne arhivske potvrde imenovati još dvije postrojbe. Također, nije moguće dokazati da je svaka od navedenih jedinica bila neposredno na pravcu Čitluk – Divoselo baš 10. rujna.
Na neprijateljskoj strani djelovale su snage 15. ličkog korpusa SVK-a, prije svega 9. motorizirana brigada iz Gračaca, čiji je 2. bataljun prije hrvatskog napada držao područje Ličkog Čitluka, dok su u Divoselo kao pojačanje još prije operacije pristigli dijelovi 103. lake pješačke brigade iz Donjeg Lapca. Dostupna dokumentacija ne daje dovoljno precizan sastav svake srpske skupine koja je sudjelovala u protunapadu 10. rujna, pa ga ne treba nadopunjavati pretpostavkama.
Dok su hrvatske postrojbe odbijale protunapad, SVK je pojačao topničko djelovanje po hrvatskim gradovima. Istodobno je UNPROFOR pojačavao pritisak na Zagreb da hrvatske snage napuste područje. Hrvatski položaji ipak su 10. rujna zadržani, a pokušaj povratka prostora izgubljenog dan ranije nije uspio.
