U selu Jelaši kod Karlovca 12. prosinca 1991. obavljena je najteža razmjena ratnih zarobljenika u Domovinskom ratu. Naime, dogodilo se to na teritoriju pod kontrolom JNA i pobunjenika, koji su uoči pa i tijekom razmjene topnički napadali hrvatske položaje u Turnju. Zarobljenici iz srpskih logora u Kninu i Staroj Gradiški razmijenjeni su za zarobljenike iz Karlovca, Zagreba, Gospića, Siska i Bjelovara. Autobus iz Turnja dovezao bi srpske zarobljenike u Jelaše, a zatim bi se s hrvatskim zarobljenicima s okupiranog teritorija vraćao u Turanj. Tog  je dana razmijenjeno 540 zatočenih na obje strane. Bio je to velik diplomatski uspjeh hrvatskih pregovarača, predvođenih pomoćnikom ministra obrane, Stjepanom Adanićem, koji je s Muhamedom Zulićem došao u Jelaše dogovoriti razmjenu i prisustvovati joj. Hrvatski pregovarači dva dana prije, 10. prosinca ostvarili su još veći uspjeh jer je tog dana u Bosanskom Šamcu razmijenjen ukupno 561 hrvatski zarobljenik iz logora Stajićevo, Begejci i Niš za 123 srpska zarobljenika s područja Slavonije. Istovremeno, pod vodstvom doktora Gorana Dodiga i na jugu Hrvatske obavljala se manje poznata, ali također vrlo neizvjesna razmjena zarobljenika – Rodos 2. Dobila je ime prema grčkom brodu na kojem su srpski zarobljenici iz Splita prevezeni do Boke kotorske, gdje su razmijenjeni za Hrvate koji su bili u crnogorskim logorima. Iz zatočeništva je ukupno oslobođeno oko 7700 hrvatskih branitelja i civila. No to su podaci zabilježeni prema popisima Crvenog križa, dok hrvatski logoraši tvrde da je zatočenih u srpskim logorima bilo mnogo više. S obzirom na to da se više od 1570 hrvatskih državljana još smatra nestalima, ne zna se točan broj onih koji su u logorima izgubili život.