18. rujna 1991. godine, točno u podne,  posljednji zarobljeni vojnik izašao je iz vojarne u Dračicama, Jugoslavenska narodna armija službeno je istjerana iz grada, a Đakovština je postala slobodna.

Prethodnih dana u žestokim bitkama zauzeta je vojarna u Frankopanskoj i vojno skladište Gaj, a 18. rujna osvajanjem vojarne Dračice i vojnog poligona Gašince bitke za armijske objekte privedene su kraju, podsjeća Moje Đakovo.

Predaja ljudstva i oružja

Pripadnicima ZNG-a i MUP-a Đakovo predala su se 84 jugo-oficira i podoficira te 298 vojnika. Vojnici su odmah pušteni kućama, a aktivni oficiri odvedeni su na kriminalističku obradu.

U vojnom skladištu Gaj zaplijenjeno je naoružanje za protuoklopni divizijun, streljivo za protuoklopnu brigadu, kao i sve oružje koje je pripadalo Teritorijalnoj obrani Đakova, dok je zauzimanjem vojnog poligona Gašinci zaplijenjeno 5 tenkova i 7 oklopnih transportera, čime je uvelike olakšana obrana Slavonije, ali i stvoreni su uvjeti za osnivanje đakovačke 122. brigade Hrvatske vojske.

Posljedice razaranja Đakova

Đakovo je u ovim borbama pretrpjelo veliko razaranje, na grad je ispaljeno 400 projektila, od kojih je pedesetak pogodilo centar grada, a četrdesetak uže područje katedrale i Biskupskog dvora. U razaranjima su oštećeni katedrala, Biskupski dvor, samostan Sv. Križa, Memorijalni muzej J. J. Strossmayera i stara gradska jezgra.

Borba za vojne objekte nije prošla bez žrtava. Na oltar domovine živote su položila četiri branitelja: Željko Trbara, Mato Perić, Željko Krep i Petar Tarnaj. U sukobima je poginuo i civil Martin Đurić, a u đakovački Dom zdravlja primljeno je četrdesetak ranjenika.

Poslije borbi zbrajaju se štete, naročito na Strossmayerovom trgu, gdje su stradali objekti koji su bili označeni oznakom UNESCO-a, te na objektima PIK-a Đakovo, koji su bili jedna od glavnih meta jugo armije.