21. rujna 1991. - Pad Petrinje

Nakon Gline, Topuskog, Hrvatske Kostajnice i niza okolnih mjesta, 21. rujna 1991. okupirana je i Petrinja, najveći hrvatski grad na Banovini. Oružani sukobi u Petrinji vodili su se već u kolovozu, a 2. rujna, nakon napada lokalnih Srba na policijsku postaju, JNA je topništvom i tenkovima udarila po gradu u kojem je bila smještena. U vojarni Vasil Gaćeša tog je dana zapovjednik petrinjskoga garnizona, potpukovnik  Slobodan Tarbuk sazvao  konferenciju za novinare kako bi pokušao uvjeriti javnost da kako je vojarna upravo napadnuta teškim projektilom. Kao odmazdu zbog izmišljene provokacije Tarbuk je zapovjedio napad. Iz  tenkova, topova, teških minobacača, haubica i VBR-ova gađani su: Općinski sud, dječji vrtić, škola, bolnica, crkve Svete Katarine i svetog Lovre. Zbog hitnog poziva iz zapovjedništva V. vojne oblasti u Zagrebu, Tarbuk je prekinuo novinarsku konferenciju i nekontrolirano se obratio generalu Andriji Rašeti riječima: Sravniti ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku. Malobrojni branitelji odbili su taj napad, a petrinjski garnizon svakodnevno su obilazili lokalni Srbi tražeći pokretanje novoga. U jutro 16. rujna slijedio je novi, još razorniji napad na Petrinju. Razaranje grada prestalo je tek kad su napadači, ne birajući ciljeve, pogodili spremnik amonijaka tvornice Gavrilović. Zbog moguće katastrofe napad je obustavljen, ali 17 uhićenih branitelja nemilosrdno je strijeljano kod Vile Gavrilović. U trećem napadu, 21. rujna obrana grada sastavljena od domaćih branitelja, policije iz Zagreba te dijelova 1. i 2. brigade ZNG-a slomljena je. JNA i pobunjeni Srbi krvavo su naplatili pobjedu.