Grobnica Ovačara pored Vukovara mjesto je najvećeg zločina nakon II. svjetskog rata u Europi, ako tu ne računamo masovne partizanske postratne likvidacije Hrvata u Jugoslaviji nakon 1945. godine. Ovaj pokolj počinila je JNA, Titova vojska komunističke Jugoslavije i samodeklarativna sljedbenica “antifašizma”, a glavni operativni krvnik s Ovčare i ubojica zarobljenika iz bolnice bio je tadašnji major JNA Veselin Šljivančanin koji je u zatvoru odležao za ovaj monstruozni zločin samo 2450 dana ili nešto više od 6 godina. Nakon Ovčare, Srbi su počinili još jedan gnjusni i patološki zločin i u Srebrenici 1995. godine ubivši preko 8.000 Bošnjaka, isključivo muškaraca, na način kako su radili u krajevima uz Drinu i u vrijeme NDH. Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi spriječile uklanjanje dokaza do tada najvećeh pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. Još 60-ak osoba se smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna da su ubijeni. „I danas mi je jedino žao što nisam dobro izvršio zadatak u Vukovaru,razoružao paravojne formacije (hrvatske vojnike op.) i nisam pod svaku cijenu pronašao svoje zarobljene starješine i vojnike“, rekao je nakon izlaska iz zatvora ratni zločinac i patološki ubojica s Ovčare Veselin Šljivančanin srpskim medijima, a prenio 24.sata.hr Šljivančanin je prvo osuđen na 5 godina zatvora, te 2007. privremeno pušten na slobodu. Međutim, žalbeno vijeće mu ju 2009. utrostručilo kaznu na 17 godina jer nije “adekvatno odražavala težinu zločina” te mu pripisala i krivnju “za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 osobe”. Završnom, pravomoćnom presudom, 2010. osuđen je na 10 godina zatvora jer sudstvo zaključuje da “nije znao” da će zatvorenici biti predani srpskoj paravojsci koja je imala namjeru likvidirati ih. Tako je major Šljivančanin, ali i cijeli vojni vrh JNA, kao i političko vodstvo Republike Srbije, praktički amnestirano od zločina na Ovčari, kao i od brojnih drugih zločina u Hrvatskoj i genocida nad hrvatskim narodom na 1/3 okupiranog teritorija naše domovine. Taj krvnik s petokrakom na glavi je organizirao mučenje i odvođenje 400 ranjenika iz vukovarske bolnice, ubijanje 264 ljudi na Ovčari te sprječavao evakuaciju 4000 civila, nakon pada Vukovara izdvajao ih iz kolone i slao u smrt. U zatvoru je ovaj masovni ubojica proveo samo 2450 dana, što je Šljivančanin opisao u knjizi “Branio sam istinu – 2450 dana u Haagu”. Krvnik Šljivančanin – U haškom zatvoru sam pjevao Titu i veličao antifašizam! U intervjuu Televiziji Srbije Šljivančanin je ispričao događanja iz haškog zatvora, koje i nisu pretjerano zanimljive, osim u nekoliko dijelova, gdje priča o svojoj “borbi mišljenja” sa zatvorenicima iz Hrvatske. Naravno, Šljivančanin sebe kao uvjereni sljedbenik Tita, sebe smatra istinskim antifašistom, premda je u stvarnosti patološki ubojica i zločinac rijetkog kalibra. Sam se hvali u knjizi da je u zatvru veličao antifašizam, branio Tita i pjevao mu pjesme provocirajući druge zatvorenike. “Oni kažu (drugi zatvorenici) da sam ja čovjek koji brani Jugoslaviju, brani Tita. Ja sam radio kod Tita, ja nisam dao da oni pljuju Tita. I sad ovi koji ga pljuju, ja njima još više kontriram.”  I dalje: “Povjest će pokazati ko je Tito, i on je pokazao”, rekao je intervjua krvnik s Ovčare. Uostalom, po čemu se Šljivančanin razlikuje od partizanskih ubojica iz 1945. godine? Ista odora, isti “antifašizam”, isti zapovjednik Tito, ista metoda ubijanja ljudi i bacanja u jamu. Nekada zarobljeni vojnici i civili, a onda opet – isto. Novinarka ga je pitala o tome kako je “stekao autoritet u zatvoru”, a on odgovario kako je u druženju i šetnji pjevao pjesme o drugu Titu, “a oni svi bježe”, govori Šljivančanin. “Taj jedan Hrvat, ne mogu spominjati imena, on je jednom bio tri dana bolesetan”, tvrdi Šljivančanin, i priča kako su ga kasnije molili da ne pjeva “boračke”. Ovaj je intervju ubojica je dao povodom knjige koju je napisao o haškom zatvoru,  “Branio sam istinu – 2450 dana u Haagu”, koja je izazvala velik interes u Srbije prije nekoliko godina. Ono što je istaknuo u svojoj knjizi Šljivančanin je to da je uvijek, pa i Vukovaru, bio “branitelj antifašizma”, na čijem je putu i ostao dosljedan. I bez Šljivančaninovog priznanja, povezanost Titove vojske 1945. i JNA 1991. godine više je nego – očita. Radi se o istoj ideji, istim ljudima i istim metodama. Radi se i o istoj mržnji prema svemu hrvatskom – Hrvatima. Od Srba, preko Drvara, Bleiburga, Kočevskog roga i Hude Jame do Ovčare – isti krvnik i ista žrtva. I isto opravdanje i jeftino pokriće za zločine – antifašizam.