U to dramatično doba čuo se jedan jedini glas potpore Hrvatskoj iz Litve: 30. srpnja 1991. parlament Republike Litve, tada još u sastavu SSSR-a, priznao je samostalnost Hrvatske koja, kako je rečeno, samo provodi želju svojih građana i “univerzalno pravo svih naroda na suverenost”. Povijesni put u hrvatsku samostalnost formalno je počeo u lipnju 1991. kada je Sabor svojom Ustavnom odlukom proglasio Republiku Hrvatsku suverenom i samostalnom državom. Istodobno je zatraženo međunarodno priznanje. Budući da je i Slovenija proglasila samostalnost, dvije su se republike odmah međusobno priznale. No međunarodna je zajednica odšutjela i štoviše nametnula novim državama moratorij od tri mjeseca u posljednjem pokušaju da se spasi preživjela Jugoslavija. U to dramatično doba čuo se jedan jedini glas potpore: 30. srpnja 1991. parlament Republike Litve, tada još u sastavu SSSR-a, priznao je Hrvatsku i Sloveniju koje, kako je rečeno, samo provode želju svojih građana i “univerzalno pravo svih naroda na suverenost”. Bio je to hrabar iskorak Litve jer se ona sama nalazila u sličnom, teškom položaju. Ta danas mala baltička zemlja u srednjem se vijeku pod imenom Velikog litavskog vojvodstva prostirala od Baltika do Crnog mora. Na nesreću, povijest joj je namijenila stalnu borbu protiv njemačke, poljske i ruske ekspanzije. Naposljetku ju je potkraj 18. stoljeća progutalo Rusko carstvo. No Litvanci su najgore prošli u dvadesetom stoljeću. Iako od 1918. samostalna država, Litva je postala ulog u cjenkanju Hitlera i Staljina. SSSR ju je vojnički zaposjeo i odlukom nametnutog prosovjetskog “parlamenta” uključio u svoj državni sastav. Taj Staljinov cinički potez zapadne zemlje nikad nisu priznale. No to je bila slaba utjeha za Litvance koji su pretrpjeli prvo nacističku okupaciju i nakon toga, slično Hrvatima, nezapamćen komunistički teror. Procjenjuje se da je sovjetska vlast do 1953. zatvorila ili deportirala oko 300 tisuća litvanskih građana. Usprkos svemu Litvanci su u SSSR-u zadržali demografsku prevlast i nacionalnu svijest, pa je njihov nacionalni parlament u ožujku 1990.-te proglasio državnu samostalnost. Moskva je odgovorila slanjem padobranaca, ali već u kolovozu 1991. onemoćali SSSR više nije mogao osporavati litvansku neovisnost. U međuvremenu Litva se pokazala velikim hrvatskim prijateljem. Iako i sama u nezavidnom položaju priznala je tek proglašenu samostalnost Republike Hrvatske, piše dani.ponosa.hrt.hr Dodatak: Nakon Litve njen primjer slijedile su druge tri države SSSR-a koje su bile u vrlo teškoj političko-vojnoj situaciji: Estonija, Letonija i značajna Ukrajina. Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju Od općepriznatih zemalja Hrvatsku je prvi priznao Island, 19. prosinca 1991. Island je također prvi priznao i baltičke republike: Litvu, Latviju, Estoniju. Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Priznanje su najavile i Italija, Švedska i Vatikan. Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, a San Marino 14. siječnja. Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije, kao i Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska.