Zločini srpske vojske bili su neviđeni u modernoj povijesti. Ti zločini uključuju pokušaje ubojstva predsjednika Hrvatske, masovne pokolje civila, masovne pokolje zarobljenih vojnika, tjeranje civila u minska polja, bijele trake za označavanje Hrvata po nacističkim načelima, etnička čišćenja čitavih gradova (Ilok, Beli Manastir), ubijanje djece, silovanje žena, silovanja muškaraca, ritualna klanja (kopanja očiju, rezanja ušiju, odrubljivanje glava, rezanje dojki), spaljivanje hrvatskih sela, granatiranje bolnica, masovne egzekucije ranjenika, uništavanje čitavih gradova (Vukovar), granatiranje i ubijanje civila u gradovima, rušenje crkava, rušenje groblja, političko huškanje na ubijanje ‘ustaša’ (Aleksandar Vučić i članovi parlamenta Srbije) i potpuno zatiranje svega hrvatskog.

I godinu dana ranije u Benkovcu, Srbi su pokušali prije prvih izbora na predizbornom skupu iz pištolja ubiti tadašnjeg predsjednika HDZ-a i budućeg predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana.

Predsjednik Tuđman je u trenutku napada pregovarao s legalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem (u kojem je prije četiri dana bio izvršen državni udar Srbije nelegalnim izborom Branka Kostića za predsjednika) i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem, u biti jugoslavenskim premijerom.

Napad su izveli najsuvremeniji jugoslavenski borbeni avioni MIG-29 i ispalili 6 raketa. Jedna raketa je pala izravno na palaču i predsjednikovo krilo zgrade. Nekoliko je ljudi ranjeno, a zgrade u okolici oštećene ili porušene. Sretna okolnost bilo je oglašavanje uzbune za zračni napad.

JNA i jugoslavenski službenici poricali su bilo kakvu odgovornost ili upletenost u incident, pa su čak tvrdili da je eksploziju uzrokovala sama hrvatska vlada!