Antifašizam U zadnje vrijeme opet su središnje teme: antifašizam, fašizam, Tito, partija, masovni pokolji, Bleiburg, Križni put, derneci koljača i slavljenje najvećih pokolja u povijesti čovječanstva. S obzirom na to pokušat ćemo razlučiti što tko jest, odnosno: što tko misli da jest, a što u stvari jest! Antifašizam kao negacija, u svom prvotnom obliku, fašizma i nacizma nesumnjivo je pozitivan odgovor na fašizam i nacizam. No, kao takav, realno nije napredak u cjelokupnoj povijesti, već čisto vraćanje na stanje prije fašizma. dakle, uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije procvata fašizma. Da se u tome, u komunističkim zombi tvorevinama, nije uspjelo lako je dokazati, čak dapače, lako je dokazati da je nastupilo stotinu puta gore stanje i od samog fašizma. U svom izvornom obliku antifašizam je opreka "autoritarnom obliku vladavine", a što je klasični opis fašizma. E sad, nakon drugog svjetskog rata na zapadu bismo mogli pronaći dosta država koje su se trudile biti antifašističke, na istoku, okupiranom od strane komunista "autoritarni oblik vladavine" postaje pravilo. I po tome su komunističke države stvarni i pravni nasljednici fašizma, fašisti veći od samih fašista. Bitno je naglasiti i to da se fašizam ograničio na teror prema određenim narodima, skupinama: prema određenom ključu; šovinističkom, rasističkom... I kao da je to bilo malo, antifašisti u gotovo svim istočnim komunističkim zemljama (uz zadržavanje šovinističkih, rasističkih i ostalih ključeva) dodadoše još jedan vrlo bitan, najbitniji, a ujedno i najširi ključ – Drukčije mišljenje!!! Ključem "Drukčije mišljenje" otvoren je lov na cjelokupno vlastito stanovništvo, kao i na stanovnike susjednih zemalja, pod uvjetom da su vojno inferiorniji, tim ključem otvoren je lov nezabilježen u cjelokupnoj ljudskoj povijesti! Najmanje 120 milijuna vlastitih građana, civila, palo je od ruku antifašista, velik obol statistici dao je i najveći balkanski krvnik svih vremena, a deseti u svijetu - J. B. Tito, smaknuvši oko milijun vlastitih građana. Hrvatska – Oči širom zatvorene Danas u hrvatskoj imamo velike prijepore oko ovih pitanja, pritom se apsolutno miješaju kruške i čekići, oni, za smrskavanje glava. Hrvatski antifašizam zasigurno je postojao, no isto tako zasigurno nije preživio 1945. Jer biti otpor "autoritarnoj vladavini" ili politici masovnih pogubljenja značilo je biti ubijen na svirep način, a obitelj je mogla biti sretna ako je preživjela, makar i kao potpuno degradirana i izopćena, zar vas ovo ne podsjeća na nadgradnju fašizma? Hrvatska je i posebno stradala, više od pola milijuna civila pobijeno je, što na kućnim ognjištima, što u zbjegovima. Opravdanje za ove pokolje ovi antifašist-fašisti nalaze u tome da su oni koji su bježali sigurno nešto krivi, no jednostavna matematika: oko 30 000 ustaških vojnika i najmanje 500 000 pogubljenih Hrvata otkriva nesrazmjer i besmisao takvih tvrdnji! Naravno da ni najveći dio ustaških vojnika nije apsolutno nikome ništa skrivio, pa to još povećava nesrazmjer. Ove tvrdnje antifašist-fašista imaju i neke druge implikacije. Kad bismo slijedili njihovu zločinačku logiku: u Domovinskom ratu, akcija Oluja, trebali smo pobiti sve srpske izbjeglice, jer su sigurno nešto krivi, inače ne bi bježali. No mi srećom ne slijedimo i ne priznajemo zločinačke metode tzv. antifašista, mi Hrvati uveli smo nove standarde i vrijednosti, vrijednosti i standarde koje najvjerojatnije nitko nikad u budućnosti neće nadmašiti, o prošlosti da ne govorimo, daleko najmanje poginulih civila u odnosu na veličinu akcije, brojnost sukobljenih strana i količinu tehnike, nitko u svijetu nije ni blizu! Dakle, Bleiburg, Križni put, kao i sva ostala stratišta Hrvata, stratišta su civila; žena, djece, staraca, muževa koji su pobijeni samo zbog zločinačkog karaktera tzv. antifašista, među ubijenima je vjerojatno bilo onih koji su zaslužili suđenje, no to je apsolutno zanemariv broj u odnosu na konačan broj pobijenih. Primjećujete da sam napisao suđenje, možda i ne, ali razumljivo, čitav nam život tumače da je u redu pobiti, bez suđenja, nekoliko stotina tisuća žena, djece i staraca ukoliko su Hrvati, pa nam dođe normalno da ne očekujemo suđenje regularnoj vojsci. Kad smo kod pokolja, svi ranjenici i većina osoblja vukovarske bolnice poklani su i pobacani u masovne grobnice od vojske koja je nosila iste oznake kao i ona koja je desetkovala Hrvate prije sedamdeset godina. Kao i oni i ovi se nazivaju antifašistima i nije im ništa čudno, kao što i nekim našim političarima tu nije ništa čudno? Bitno je i napomenuti da tzv. antifašisti uporno odbijaju preispitivanje svojih postupaka, argument im je da su oni antifašisti, slično bi bilo kad bi se neki masovni ubojica, kojemu je u podrumu pronađeno stotinjak mrtvih dječjih tijela i koji je zatečen dok tranšira dijete na stolu, branio na sudu riječima: nemoguće je da sam ja masovni zločinac, pa ja sam ljubitelj djece i stalno skandiram "Živjela djeca", odakle vam pravo da mi sudite, vi zločinci, da sam vas više pobio sad vas ne bi bilo! Apsolutno identična obrana! A bitno je i napomenuti da ti isti tzv. antifašisti (poput Stipe Mesića) stalno ističu potrebu preispitivanja operacije oslobađanja Hrvatske - Oluja, dok istovremeno odriču svako (i svakome) pravo na preispitivanje ne/djela tzv. antifašista. Pa tko su oni da su iznad svake kritike, pa i kad su najkrovoločniji zločinci na planeti, Bogovi? Ne, oni u Boga ne vjeruju, jer da vjeruju nikad ne bi desetkovali svoje države. Dugo sam razmišljao gdje ih svrstati? Što je to što im daje apsolutno pravo na nekažnjeno iživljavanje nad civilima? I napokon sam shvatio! Postoji samo jedna mogućnost, oni su ZVIJERAD, i to ne bilo kakva zvijerad već bijesna i podivljala ZVIJERAD. Ovo je lako i dokazati, svaki uman i human čovjek preispituje svoje odluke, svoje odluke preispituju čak i kriminalci, slabije inteligentni, svi iole inteligentni i umni ljudi znaju da podliježu i nekoj višoj instanci, dok tzv. antifašisti (po njihovom mišljenju) ne podliježu ničemu i nikomu, te im je sve i svaki zločin dozvoljen. Zvijerad, u normalnom stanju, nikad neće vršiti masovne pokolje, već i ako ubije čini to da preživi, a i većina zvijeradi shvatila je da se, recimo, čovjeka ne napada jer to rezultira posljedicama, no BIJESNA I PODIVLJALA ZVIJERAD, e to je druga priča. Zanimljivo je kako i tobože ugledni (iskače iz paštete svaki dan) filozofi ne shvaćaju ili ne žele shvatiti pravu prirodu preživjelih antifašista. Ne, treba biti precizan, jako dobro ti filozofi shvaćaju užas Titovih nedjela, no oni ih ne smatraju nedjelima već, iz mržnje prema (u ovom slučaju) Hrvatima, opravdavaju pomor i zatiranje Hrvata, ti filozofi pridružuju se neljudskom zovu krvi i likuju nad pomorom onih koji nisu iste nacionalnosti kao oni, zar to nije čisti i izvorni fašizam? O političarima da ne pričamo, osobito "ljevljima", slabo obrazovani, kakvi već jesu, skučena duha, intelektualno ispod svake razine, dobar dio doslovno imbecilan, jer kako drukčije objasniti podršku i posjećivanje derneka u Srbu, u istom onom Srbu u kojem je (zajedno s okolicom) pobijeno sve hrvatsko što se moglo uhvatiti, oko 500 Hrvata, nekoliko tisuća izbjeglo, a svećenik Juraj Gospodnetić zvjerski mučen, zaklan i ispečen na ražnju! "Uvažena intelektualka" Vesna Pusić zasigurno zna što se tamo slavi, no ne smeta joj takva sitnica, ta ipak su to Hrvati, a nije ni jedina, svake godine se pojavi na tom primitivnom derneku, u slavu klanja Hrvata, poneki političar imbecil. Mene zanima do kad će to ići i kakva smo mi država i narod kad dopuštamo slavljenje pokolja domicilnih stanovnika, civila. Kakvi su to ljudi koji vode ovu državu i daju čak i pokroviteljstvo nad dernekom u čast pokolja više od 500 hrvatskih civila, masakriranja, progona nekoliko tisuća Hrvata, klanja i pečenja katoličkog svećenika??? Kao posljednji prljavi čin tzv. antifašista je bila i zabrana povratka svim Hrvatima u svoje domove nakon ww2, čak i onima koji su bili u partizanima, tolika je mržnja tih četničkih i Vesni Pusić omiljenih koljača. Kad bih se kladio hoće li ova vlast prije mene masakrirati i ispeći na ražnju ili prihvatiti činjenice o Ustanku u Srbu, kladio bih se na ovo prvo, a i Vi, pretpostavljam. Dokle više ovako??? Tito i krljavi tzv. antifašisti Centar priče, kao i simbol ove farse s tzv. antifašistima ovaj je lik - J. B. Tito. Neodgovoran, hohštapler, lutalica, pas rata, narcis, neobuzdani hedonist, svinjski karakter, neradnik i propalica do srži, najveći balkanski krvnik svih vremena, deseti najveći svjetski zločinac, zar treba još? Gore je debeli parazitski tzv. antifašist i idol većine političara s ljevice, a ispod pokolj ranjenika iz bolnice Rebro, od strane njegovih koljača, antifašista - kako si voli tepati ta bijesna i podivljala zvijerad. Zagreb, 1945. Povijest se ponavlja: I to pod istom "zvezdom petokrakom", ranjenici iz vukovarske bolnice, više od 200 ranjenika i 18 djelatnika bolnice odvedeno i pogubljeno. Vukovar, 1991. Pokolj hrvatskih ranjenika Ili su hrvatski ranjenici omiljena hrana tzv. antifašistima ili ova bagra koljačka ne spada pod termin antifašisti, svatko za sebe nek odluči koji je slučaj. Oko ove karikature od čovjeka svaki dan se koplja lome. I ne bi bilo čudo da ga slave samo oni primitivni krljavci, nego ta zvijer ima još hrpu poklonika među tzv. obrazovanima, profesori prava, neki tobož ugledni filozofi, ljevičarski novinari, političari ljevice po defaultu, svi oni ignoriraju njegov beskrajno loš karakter, njegovu odgovornost za neljudske pokolje na područjima pod njegovom diktatorskom palicom, ignoriraju ti umni patuljci i da je prisvojio fašističke osnove – "autoritarni oblik vladanja", ignoriraju i da je bio komunist do kraja, a da je taj isti komunizam i Vijeće Europe osudilo. Sve to ova šarolika skupina intelektualnih patuljaka ignorira i nastavlja jaukati kad se bista besprizornog zločinca makne iz Ureda predsjednika, ili kad se netko osvrne na njegovu krvavu prošlost, kako umobolno! Kako neljudski!!! Neki u odzivu na njegov sprovod vide njegovu veličinu, no ima još nekih istina, nesumnjivo je hedonist i ubojica imao bitnu ulogu u svijetu i titrao, balansirao, manipulirao s kim je mogao, s narodom najviše, a bili smo i nekakva tampon zona što nije zanemarivo, no bitno je i naglasiti da je njegov sprovod također bio i najveći skup najvećih masovnih zločinaca na svijetu i po tom je zasigurno jedinstven. Krvava nakupina Da rezimiramo, antifašizam je u hrvatskoj umro krajem ww2, ako je netko i preživio zatučen je negdje čekićem, dokaz tomu je i to što svi koji se predstavljaju kao antifašisti ujedno veličaju desetog najvećeg zločinca svijeta i njegove zločine, bez ikakvih moralnih dilema opravdavaju oni fašistički način vladanja svoga vođe "Autoritarni oblik vladavine", a koji je ovaj despot usavršio u despotizam najodvratnijeg i najsmrtonosnijeg tipa, ta nije badave deseti najveći svjetski zločinac. Dakle, svi ovi što se predstavljaju kao antifašisti ili su glupi i nepismeni, ima i takvih, no najveći broj onih glasnih su obrazovani i zasigurno informirani, što dovodi do samo jednog zaključka, oni mentalno pripadaju fašizmu, njihovo opravdavanje "autoritarnog oblika vladavine" od strane Tita, dakle fašizma, njihova opravdavanja milijunskog pokolja vlastitog stanovništva otkriva ih kao potencijalne zločince, po tome su ovi mlađi u rangu s neonacistima i sličnim skupinama, o starijima da ne pričamo. Njihova apslutna isključivost i ograničene moći shvaćanja, a ograničenje je u svojoj krajnosti retardacija, otkriva ih kao retardirane osobe, oni su svakako smrtonosno opasni i treba ih se paziti, osobito stoga što im broj mrtvih ne znači ništa, oni su redovito nevjernici, a o toj svezi "nevjere i čovjeka kao broja" poznati filozof rekao je ovo: “Nema Boga, sve je jači glas masa. Time, međutim, i čovjek postaje bezvrijedan, ubijan u proizvoljnom broju, jer je ništa.” (Karl Jaspers, 1883-1969, njemački filozof egzistencijalizma i pisac, nagrada za mir njemačkog knjižarstva 1958.) Dok drugi velikan i nobelovac kaže: ”Nije nikakva slučajnost sto su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.” (Max Planck: 1858 – 1947, otac moderne fizike i dobitnik nobelove nagrade) A ja bih dodao: Nije nikakvo čudo što su svi najveći svjetski zločinci nevjernici, a ujedno i smrtonosni protivnici Bogu, vjeri, vjernicima, humanizmu, životu i čovjeku općenito. Dakle, još jednom, zar je stvarno kod nas nemoguće pronaći čovjeka, antifašista, koji je iskreni protivnik "autoritarnog oblika vladanja" – fašizma, koji je protivnik masovnog istrijebljenja stanovništva, koji je protivnik Tita kao besprizornog i desetog najvećeg svjetskog zločinca, koji ima snage reći: Da, nismo mi antifašisti bili dobri, jedino dobro je to što smo prihvatili moto – kontra fašizma, no isti taj moto smo isprostituirali do krajnjih granica. Sve protiv čega smo se "kao" počeli boriti smo usvojili i razvili do savršenstva, na štetu i očaj građana, onih koje smo trebali štiti. Da, mi smo potpuno izopačeni i kao takvi gori od onih protiv kojih smo se borili, a da je tomu tako govori i statistika, koja kaže da smo usmrtili najmanje deset puta više civila i nevinih nego fašisti, ako to nije dovoljan dokaz naše totalne pomračenosti uma onda ne znam što bih vam predočio kao dokaz? Da, tako bi govorio iskreni antifašist kad bi bio živ, no čekić je 45 godina bio najbolji lijek i za antifašiste idealiste, no ipak, možda je netko iskren negdje preživio? Osobno sam antifašist i ogavne su mi sve ideje poput "autoritarnog oblika vladavine", masovnog istrijebljenja stanovništva, bilo kakvog istrijebljenja, smrtne kazne zbog drukčijeg mišljenja, smrtne ili okrutne kazne općenito, ček, ček, pa ja govorim kao Josipović, hm, sad sam zbunjen, užas, nešto ozbiljno ne štima? Znam u čemu je kvaka, ja to stvarno mislim, za razliku od Josipovića koji uz svu ovu priču veliča i najvećeg krvnika s Balkana! Osobno nikad ne bih veličao masovnog istrebljivača nevinih civila, razlika između nas dva je beskonačna i nikad se nećemo ni približiti jedan drugom. Josipovićev idol je najokrutniji masovni zločinac s Balkana svih vremena, to govori o njegovim vrijednostima i njegovom poimanju pravde i antifašizma, meni takve poremećene nakaze nikad neće biti idoli, ja vjerujem u ljubav i dobrotu, Boga, on vjeruje u masovne istrebljivače nevinih civila! To je ta bitna razlika između "biti antifašist" i "biti licemjerni antifašist", a u biti potencijalni (ili stvarni) masovni ubojica nevinih civila i vojnika. Istina oslobađa, činjenica je to koju mnogi znaju, no mnogi ne znaju i bauljaju slijepi, s floskulama i zlim srcima, ako i govore lijepe riječi to odmah anuliraju pozivajući se na autoritete iz najdublje tame i tako otkrivaju što i tko uistinu jesu. A činjenica je sljedeće: mira između dobra i zla neće biti dok zlo ne prihvati svoju krivicu, paradoks! Paradoks je u tome što zlo tvrdi da je dobro, potkrepljuje svoje tvrdnje autoritetima iz najdubljeg kruga Pakla. Svoje zlo, koje u ponekim slučajevima i shvati, "tehnički", opravdava na bilo koji banalan način, čak i sa šeretskim osmjehom komentira par stotina tisuća pobijenih od svoje strane, jednostavno! "Tehnički" sam mislio u smislu: iako oni ponekad uspiju usvojiti čist podatak, taj podatak ih se uopće ne dotiče, par stotina tisuća pobijenih ili par desetaka milijuna u njima ne proizvodi nikakve osjećaje osim možda malo zadovoljstva učinkovitošću svoje zločinačke organizacije, oni definitivno nemaju ono nešto što čini ljudsko biće – Dušu. Istina je jedina stvar koja se ne može uljepšati i bez koje sve propadne. Rostan https://www.youtube.com/watch?v=cwFPScpYLZo