Maloljetni dragovoljac Domovinskog rata Mijo Župarić iz Posavskih Podgajaca nakon što je u poplavama ostao bez svega, spava u šatoru.

- Ne znam za koju me nevolju pitate... Onu ratnu ili ovu nakon poplave. Ona ratna je kratka i jasna. Mi, stanovnici najistočnijih dijelova hrvatske, bili smo prisiljeni braniti se kako znamo i umijemo. Ja nisam imao niti 14 godina kada sam zadužio pušku. U brigadi su mi čak i skrojili maskirno odijelo po mjeri! Ratovao sam zajedno sa svoja četiri brata. Zamislite samo, koliko je godina prošlo od rata, a ja još uvijek nisam priznat kao maloljetni branitelj, mrcvarim se, dokazujem, moram dovoditi svjedoke kako bi me se evidentiralo, ali sada je to pri kraju. Nakon rata otišao sam u inozemstvo, ali nakon šest godina rekao sam si: "Ma, nemoj tu robovati, vrati se u svoju Slavoniju i živi kao čovjek" – dijeli s nama Mijo Župarić i pomalo dolazi do nove nevolje:

- Živio sam u kući sa osamdesetogodišnjim roditeljima i snalazio se u poljoprivredi i stočarstvu, jer za mene posla nije bilo. Na mom računu pisalo je nula kuna, ali nismo oskudijevali, živjeli smo od svojih deset prstiju i od onog što smo posijali. A onda je došla poplava... Kuća je potpuno uništena, moji roditelji su zbrinuti, na suhom su i toplom. Ja samo pozvan kod brata i njegove supruge, ali ne želim da se zbog mene guraju jer kod njega baš i nema mjesta. Tako da sam razapeo ovaj šator i sinoć sam tu spavao, a vjerojatno ću tu morati ostati još kojih pet-šest dana – objašnjava bivši maloljetni dragovoljac koji je u poplavi izgubio sve. Otkrio nam je i što znači transparent ispred njegovog šatora na kojem piše: "Načelniče, vi ste krivi što mi je kuća u ovakvom stanju. Hoću da mi napravite drugu":

- Poplavljanje Podgajaca moglo se spriječiti. Znam to, prvi sam bio na mjestu puknuća brane dok su lokalni moćnici jeli odojak na krizmi. Mi smo imali dva dana da se pripremimo jer smo slutili što će biti. Međutim, od načelnika Jakše Šestića nismo dobili odobrenje za strojeve koje smo trebali za kopanje, nije nam odobrio ni dvije rampe, a to vam mogu potvrditi svi stanovnici Posavskih Podgajaca. Da nam je to dozvolio, voda bi nas samo pregazila, ali nas ne bi poplavila. Ja bih sad imao svoje usjeve i kuću, kao i ostali... Jakša Šestić koji niti jednom nije izašao na teren, odgovoran je za svu štetu nastalu u našem mjestu. Zato ostajem u šatoru dok mi ne napravi kuću – odlučan je Mijo.

- Ma, ne trebam ništa, ima te pomoći, ljudi su super odreagirali. A i ja sam uspio spasiti zamrzivač sa 50 kilograma mesa, a posebno sam sretan jer sam spasio konja. Kad mi je teško, zajašem ga i u kas... Kažem, nisam gladan, ali ima ljudi koji jesu i znam kome treba pomoći. Jučer je došao čovjek iz Rajeva sela najesti se u Podgajce. Rekao je da je gladan – kaže Mijo i naglašava kako nikad nije koristio nikakvu socijalnu pomoć, pa pomoć ne traži ni sada. Za sve one koji bi preko Mije Župarić došli do ljudi za koje on tvrdi da doslovno gladuju, možete ga kontaktirati na broj 095/81 63 795.

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Facebook