"Moram priznati, kad god smo imali odmor tijekom Domovinskog rata, a nije ga bilo puno, jer odmor nije postojao, često sam pjevala sa svojim suborcima. Kako bi pjesma nastavljala tako je i intenzitet bio jači, moćniji, osjetila sam da se izbacuje strah, i stječe samopozdanje za daljnju borbu", kazala je Gabrijela Krmpotić - Kos, hrvatska braniteljica i muzikoterapeut. Naši ratni veterani, dragovoljci, hrvatski ratni vojni invalidi i općenito svi sudionici Domovinskog rata, pozvani su na tribinu nazvanu “Art (umjetničkom) terapijom do boljeg zdravlja hrvatskog branitelja”. Ovom tribinom želi se ukazati na važnost umjetničkih terapija u ostvarivanju dugoročnog cilja, a to je što bolje zdravlje hrvatskih dragovoljaca i branitelja. Kroz danas popularno nazvanu “kreativnu industriju” pokušat će se dokazati kako je važno u što skorije vrijeme upravo ovakve terapijske metode uključiti u redovni zdravstveni sustav, jer sve vrste art terapija su iznimno značajne u psihoterapijskom poboljšanju zdravlja hrvatskih branitelja. Ova zanimljiva i po svemu sudeći, vrlo korisna tribina, održat će se u srijedu, 29. lipnja 2016. s početkom u 18 sati u dvorani Tribina grada Zagreba, Kaptol 27, a da do realizacije ovakvog projekta uopće dođe, pobrinuli su se doc. dr. sc. Marijana Braš, dr. med. – KBC Zagreb, psihijatar-psihoterapeut, zamjenica predsjednika Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja, mag. mus. prof. Gabrijela Krmpotić Kos, MAS – muzikoterapeut, izvršna tajnica Saveza udruga dragovoljaca HOS-a, mr. art. Eva Kirchmayer-Bilić – Muzička akademija Zagreb, urednica glazbene rubrike u tjedniku za kulturu „Hrvatsko slovo“ i dr. med., spec. epidemiolog Vesna Matić – dopredsjednica Udruge “Majke hrvatskih sokolova”. Moderator tribine je Ivica Filipović, predsjednik Centra „Gavran“. Gabrijela Krmpotić Kos hrvatska je braniteljica i muzikoterapeut, a važnost ovakve terapije spoznala je još na prvim linijama obrane: – Ja moram priznati, kad god smo imali odmor tijekom Domovinskog rata, a nije ga bilo puno, jer odmor nije postojao, često sam pjevala sa svojim suborcima. Ustvari, u većini slučajeva smo pjevali, najviše sa na, na, na, samo melodiju. Kako bi pjesma nastavljala tako je i intenzitet bio jači, moćniji, osjetila sam da se izbacuje strah, i stječe samopozdanje za daljnju borbu. Čak u trenutcima kad bi bili na položaju i kad se nisi smio čuti, svi su prihvatili moj savjet i pjevali u sebi. Svi su mi suborci rekli da im je to puno pomoglo, u prevladavanju onog pritiska, stresa, straha, jednostavno bi ih ponijela glazba koju bi pjevali u sebi. Nakon Domovinskog rata, puno sam volontirala i radila sa braniteljima oboljelim o PTSP-a, braniteljima ovisnim o alkoholu i drogama, kocki, vodila sam terapijske zajednice i sa obiteljima i djecom, i glazba je uvijek bila najprihvatljivija metoda tj pristup. Naravno, puno puta bi i zaplesali, crtali, disali, svirali, ali i plakali smo, grlli se, pričali priče o prošlim i budućim vremenima. Svakako želim i ovim svojim nastupom ukazati potrebu za uvođenjem ovih terapija (umjetničkih) u redovni sustav koji će biti ne obligatan nego obvezujući – kazala je Krmpotić – Kos.