Vidošević je za nikakve novce kupio zemljište koje može prodati čak 10 puta bolje nego što ga je platio. Zašto je on mogao kupiti po povlaštenoj cijeni, a zadruga branitelja nije mogla ni iznajmiti? Kad se zbroje sve parcele koje ima Krašograd, Vidošević i ostali čelnici Kraša, oko 170 hektara te zemlje je i dalje obradivo poljoprivredno zemljište, ali zbog teške dostupnosti jer je okruženo tuđom imovinom nitko više ni ne želi investirati tamo u poljoprivredu. Vidošević je tako uništio snove zadruge branitelja koja je htjela samo pošteno živjeti, raditi i doprinositi Hrvatskoj. Njihov zajednički san je postao stvar prošlosti, a Općina je izgubila preko 180 000 kn godišnje. Ako se sjetimo da je od ovog natječaja prošlo 8 godina, općina Pisarovina je dosad izgubila nekih 1.5 milijuna kuna. Iako je prošlo već 8 godina, žrtve Vidoševićeve pohlepe još se zbrajaju i sve bi nas trebalo boljeti da najviše ispaštaju naši branitelji.

Dok Nadan Vidošević leži u istražnom pritvoru, pitanja o njegovoj velikoj osobnoj imovini su sve češća. Otkrili smo da Vidoševićev vojni stan u Zagrebu nije jedini primjer njegovog izvlačenja koristi na štetu hrvatskih branitelja. Redakcija portala Dnevno.hr istražila je zemljište bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) u Pisarovini. Ekskluzivno smo saznali kako je Vidošević uskratio proračun Općine Pisarovina, uzeo zemlju iz ruku branitelja i na svemu tome dobro zaradio.

Cijela priča počinje s javnim natječajem iz studenoga 2005. godine, kad je općina nudila u zakup 850 hektara poljoprivrednog zemljišta. Obzirom da je jedan hektar točno 10 000 kvadrata, jasno je da je u pitanju prilično velik natječaj. Dnevno.hr je u posjedu cijele dokumentacije o tom natječaju gdje se jasno vidi da su okolnosti ovog natječaja jako sumnjive. Na natječaj se javila i jedna zadruga branitelja, Poljoprivredna zadruga Brezovica. Ta zadruga je predala ponudu, gdje bi oni u zajam uzeli cijelo to područje i pretvorili ga u jaku poljoprivradnu industriju. Već su dogovorili strojeve i ostalu opremu potrebnu za ovako velik projekt jer su bili uvjereni da su dali najbolju moguću ponudu, nešto više 180 000 kn godišnje. Ponuda im je zbilja bila najbolja jer, osim što su htjeli u zakup uzeti cijelu površinu, ponuda im je bila između 2 i 3 puta veća od drugoplasirane ponude. Kako smo saznali od jednog člana zadruge, oni su mislili da je to već gotova stvar. Naš izvor tvrdi da su čak uputili poziv u ureda načelnika općine te je načelnik, Toma Kovačić, rekao da je sve što moraju   doći ujutro i potpisati ugovor o zakupu (najmu) te da je to samo formalnost.

Tu priča odlazi u potpuno drugi smjer. Kako saznajemo iz dokumentacije, odluka o prihvaćanju ponude je donesena 5. prosinca 2005. godine te je, prema našem izvoru, dogovoreno između zadruge i načelnika da predstavnici zadruge ujutro dođu potpisati ugovor. Tad u priču dolazi Vidošević. Kako tvrdi član zadruge, tu istu večer je jedan član povjerenstva koje je odlučivalo o natječaju, dojavio predstavnicima zadruge da se načelnik sastaje s predsjednikom Hrvatske gospodarske komore, Nadanom Vidoševićem. Navodno mu je bilo čudno da se načelnik u tako kasno doba odlučio sastati s Vidoševićem. Sljedeće jutro ponuda zadruge je odbijena bez obrazloženja. Obrazloženje je zadruga dobila naknadno, kad je preko odvjenika poslala žalbu. Razlog odbijanja ponude je daleko najneobičniji dio ove priče. Argument općine je bio da je jedino Poljoprivredna zadruga Brezovica ispunila uvjete natječaja, ali da su ostale tri ponude za isto područje nevaljane te, prema Zakonu o javnoj nabavi, natječaj bez minimalno dvije ponude koje ispunjavaju sve uvjete, ne vrijedi. Za to vrijeme je prihvaćena ponuda obrta AGRO-ČUVAR iz Posavine jer ispunjava sve uvjete, a taj obrt je pristupio na natječaj bez ikakve konkurencije. Drugim riječima, AGRO-ČUVAR-u je prihvaćena ponuda, iako nije bila još jedna valjana ponuda uz nju. To znači da je općina prihvaćala natječaje bez obzira na zakon, ali nije jasno zašto nije prihvatila ponudu zadruge. Tu se vraćamo na Vidoševića.

Nakon što je cijeli natječaj završio, nikad nije otvoren novi. Od tih 850 hektara s početka priče, 430 hektara je nedugo nakon natječaja prodano i pretvoreno u vrlo posjećeni Ekopark (čitaj turističku destinaciju) Krašograd. Znate, to je ona podružnica tvrtke Kraš čiji je predsjednik Upravnog odbora upravo Vidošević. Još 150 hektara se podijelilo između članova raznih odbora u Krašu. Vidošević je, naravno, uzeo najvrijedniji dio tih 150 hektara, onaj uz cestu. Vidošević i njegovi kolege su kupili parcele po povoljnoj cijeni od dvije, tri kune po kvadratnom metru, a realna cijena poljoprivrednog zemljišta u Pisarovni se kreće od 10 do 15 kuna po kvadratu. Odluči li Vidošević promijeniti svoje poljoprivredno zemljište u građevinsko, vrijednost će mu porasti bar 3 puta. Kako god okrenemo, Vidošević je za nikakve novce kupio zemljište koje može prodati čak 10 puta bolje nego što ga je platio. Zašto je on mogao kupiti to povlaštenoj cijene, a zadruga branitelja nije mogla ni iznajmiti. Kad se zbroje sve parcele koje ima Krašograd, Vidošević i ostali čelnici Kraša, oko 170 hektara te zemlje je i dalje obradivo poljoprivredno zemljište, ali zbog teške dostupnosti, jer je okruženo tuđom imovinom, tamo više nitko ni ne želi investirati u poljoprivredu. Vidošević je tako uništio snove zadruge branitelja koja je htjela samo pošteno živjeti, raditi i doprinositi Hrvatskoj. Njihov zajednički san je postao stvar prošlosti, a Općina je izgubila preko 180 000 kn godišnje. Ako se sjetimo da je od ovog natječaja prošlo 8 godina, općina Pisarovina je dosad izgubila nekih 1.5 milijuna kuna. Iako je prošlo već 8 godina, žrtve Vidoševićeve pohlepe još se zbrajaju i sve bi nas trebalo boljeti da najviše ispaštaju naši branitelji.

Autor: I.B.

Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE