Francišković je smješten u neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači da se izbjegnu prosvjedi!

Pričajući poslije presude Marku Franciškoviću sa nekoliko uglednih psihijatara i vještaka, te dajući im Markovu knjigu i svu moguću dokumentaciju na uvid, jedan od njih je zavapio: ''Pa zašto su ga zatvorili“? Drugi je reagirao slično, treći također. Stoga se nameće pitanje neće li Marko Francišković morati u što kraćem roku biti podvrgnut dodatnom psihijatrijskom vještačenju kako bi konačno što prije ugledao slobodu i svjetlost dana?

U ponedjeljak je bio deseti dan otkako je Marko Francišković prebačen iz zagrebačke Zatvorske bolnice u Neuropsihijatrijsku bolnicu ''dr. Ivan Barbot" u Popovaču. Smješten je u odjel 3c Forenzičkog zavoda iste bolnice koja po riječima ravnateljice dr. Med. Marine Kovač nije zatvor, te je za njega prestao status zatvorenika. Treba naglasiti kako je Marko Francišković iz zatvorske bolnice u Svetošimunskoj prebačen u petak 7. veljače bez prethodne obavijesti roditeljima i odvjetnici Ines Bojić, mada je bilo očekivano da će biti smješten u isti odjel zagrebačke bolnice u Vrapču. Budući da je Ministarstvo zdravlja donijelo tu odluku, logično je da se tako odlučilo kako bi se onemogućilo eventualne oblike prosvjeda i skupnih posjeta Marku Franciškoviću radi poštivanja kućnoga reda bolnice, a i zbog nemogućnosti i neprilagođenosti takvih ustanova da prihvate javnu osobu za koju vlada poseban interes javnosti i novinara, što će u Popovači biti u manjoj mjeri izraženo radi dislociranosti bolnice. U isto vrijeme od strane Markove odvjetnice Ines Bojić uložena je i žalba Ustavnom sudu na odluku vanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je odbilo Markovu žalbu te se u što kraćem roku očekuje odgovor najvišeg sudskog tijela na istu. Niti pola godine nakon Markovog uhićenja javnosti nije potpuno jasno koja je krivnja Marka Franciškovića i o njegovom slučaju prvi puta je u Studiju 4 HRT-a progovorila gospođa Sanja Sarnavka navodeći niz povreda ljudskih prava u ovom i za nju neobičnom slučaju kojeg javnost percipira kao evidentno politički progon. Nakon članka Vjekoslava Magaša objavljenog u Hrvatskom tjedniku u kojemu novinar navodi ponudu režimskih ''mračnjaka" kako bi isposlovali oslobađanje Marka Franciškovića u zamjenu za njegovu šutnju, nameće se zaključak kako je Franciškovićevo političko djelovanje velika smetnja etabliranoj vlasti, a još više euro-masonskim strukturama kojima ova vlast bespogovorno služi. Bez obzira na datum Markovog izlaska iz bolnice, najvažnija stvar ostaje da se ne smije dopustiti nikakva dijagnoza koja bi Fraciškoviću nametnula stigmu obilježavajući ga kao čovjeka ili političara. Još više treba obratiti pozornost kako se Marka ne bi otpustilo sa dijagnozom akutne shizofrenije koja je, eto, kao iznenada nastupila i buknula, jer simptoma za to nema, niti su u dosadašnjim vještačenjima navedeni, a cilj vladajućih neokomunista je upravo taj da ga uklone iz javnog i političkog života ili, u najmanju ruku, utišaju. Međutim, iz dana u dan obistinjuju se navodi iz brojnih govora i nastupa Marka Franciškovića kada je uporno naglašavao da se ova vlast neće boriti za bolje hrvatskog čovjeka i građanina, već za bolje stranih korporacija i bankara, što ovih dana i dokazuju kupnjom preskupih automobila za državne dužnosnike i ministre obmanjujući javnost kako se navedeni modeli automobila ne mogu više vratiti. Nastupi političkih aktivista poput Marka Franciškovića najviše smetaju ohole i rasipne političare vladajućih Kukurikavaca, stoga oni i žele uspostaviti javni ''silenzio" ili takvoga zatvoriti u psihijatrijsku ustanovu pod nekakvim dijagnozama shizofrenije dajući im neprimjerene doze lijekova kako bi takvu osobu zbrisali iz javnoga života i političkog djelovanja. Upravo sada, dok se objavljuje ova vijest, režimski poslušnici su izgubili još jednu bitku puštajući na slobodu gospodina Miroslava Rimarčuka, čovjeka koji je uhićen malo poslije Marka Franciškovića pod optužbom za nadrilječništvo, a koji je javno rekao da će novčano pomoći Franciškoviću dok se nalazi u zatvoru. Po riječima dr. Natka Kovačevića, očekivano je da se nad sedamdesetosmogodišnjim Rimarčukom više nisu mogli iživljavati pa su trošeći sve pravne alate bili prisiljeni pustiti ga na slobodu. Jednako tako imamo se pravo nadati da će i Marko Francišković biti uskoro pušten na slobodu, a što je i važnije, da će mu se smanjiti velike i nepotrebne doze lijekova kojima ga je ova režimska vlast odmah na početku počela trovati.

• Autor: Smiljan Strihić
• Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Izvorni članak možete pogledati OVDJE