General Ante Gotovina i danas nam daje lekcije, samo što poruke vidi onaj tko ih želi vidjeti, kaže Krstičević.

Nadam se da je dolazak naših generala značio kako je jednom zauvijek gotovo s praksom da su na proslavi ”Oluje” nepoželjni oni koji su za nju zaslužni. Isto tako, žao mi je zbog zvižduka i uvreda premijeru, pogotovo što se to dogodilo na mjestu gdje bismo trebali biti jedinstveni - kaže umirovljeni general Damir Krstičević za novi broj “Oluje”, mjesečnika za hrvatske branitelje, koji će se na kioscima naći u ponedjeljak 26. kolovoza. U velikom, životnom intervjuu na čak šest stranica, koji je dao nakon što je odabran da se kao prvi branitelj u 18 godina obrati javnosti s govornice u Kninu, osvrnuo se i na vrijeme zatočeništva i slobode svojeg suborca Ante Gotovine. - Čitavo vrijeme zatočeništva bio sam u kontaktu s generalom, posjećivao ga i nadao se. Bio sam iznimno ponosan na njegovo držanje i tijekom tih posjeta i za vrijeme prijenosa iz sudnice. Bio je to onaj Gotovina kojeg sam znao iz rata, čvrst, odlučan, spreman na sve. Znao sam da nije kriv, ali isto sam tako bio svjestan da pravda i pravo ne stanuju uvijek na istoj adresi, a znao je to i on. Gotovina nam je svima dao vrijednu lekciju iz strpljenja, muškosti i dostojanstva. I danas nam daje lekcije, samo što poruke vidi onaj tko želi vidjeti - kazao je general Krstičević koji je na pitanje jesu li mirovine ono najgore ili najbolje što je ovo društvo moglo napraviti za branitelje, kazao je da je trebalo bolje razmisliti prije nego smo se tako olako odrekli najvjernijeg dijela hrvatske populacije. - Mirovinama im je osigurana nekakva egzistencija, a zauzvrat im je uzeto dostojanstvo. Dio javnosti branitelje danas doživljava kao nametnike i neradnike koji žive na grbači ionako obespravljenih i potplaćenih radnika. Nažalost, toj slici doprinosi malen broj onih branitelja koji se nisu snašli i propadaju po kafićima i kladionicama. Još su gori primjeri onih koji su do statusa došli nezasluženo - kaže general Krstičević koji s čitateljima “Oluje” podijelio i sjećanja na teške dane kad je, sa samo 31 godinom, prisilno umirovljen nakon potpisa na otvoreno pismo generala. - Mogao sam uzeti mirovinu i stajati po strani, dijeliti sudbinu brojnih suboraca koji nisu imali tu sreću da im je ponuđena alternativa. Završio sam najbolju ratnu školu na svijetu i bio spreman naučene lekcije primijeniti u praksi te nisam želio završiti poput broda koji su prodali u rezalište prije plovidbe za koju je sagrađen - kazao je general Damir Krstičević za magazin “Oluja”. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE