Sve do konstatacije o lažiranju Mladićeve smrti, davanja mogućnosti da je Milošević živ spadala su pod teoriju zavjere okvalificirane kao zabava za javnost. Priča o Slobodanu Miloševiću sada postaje sve manje zabavna. Florence Hartmann, bivša glasnogovornica isto tako bivše tužiteljice suda u Haagu, Carle del Ponte, uzdrmala je javnost izjavom kako bi “sud u Haagu mogao lažirati Mladićevu smrt”: – Bit ćemo uporni promatrači i nećemo dozvoliti da se ponove neke stvari. Obrana Mladića ima isti zahtjev kao što je imala i Miloševićeva – da ide u Rusiju – kazala je Hartmann i ponovno pokrenula raspravu o vjerojatnosti da je Slobodan Milošević – živ. Sve do konstatacije o Mladiću, davanja mogućnosti da je Milošević živ spadala su pod teoriju zavjere okvalificirane kao zabava za javnost. Priča o Slobodanu Miloševiću sada postaje sve manje zabavna… Činjenice govore kako je 11.ožujka 2006. godine prema informacijama iz Haškog tribunala u pritvorskoj jedinici zatvora u Sheveningenu umro predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milosević, čovjek koji poput Adolfa Hitlera nikada nije bio osuđen za najteže ratne zločine, a ostat će upamćen kao jedan od najvećih zločinaca 20-stoljeća. Nakon te vijesti najviši međunarodni dužnosnici, ali i službenici haškog suda, vrlo su nezainteresirano reagirali na ovu činjenicu. Realno, takav ishod odgovarao je mnogima, jer prekid sudskog procesa u Hagu osim Srbiji – državi koja se nalazila pred optužbom za genocid, išao je na ruku i mnogim svjetskim centrima moći koji su bili upleteni u krvavi sukob na poručju bivše Jugoslavije, a kojima je prijetilo otkrivanje, jer su bile otvorene tajne jugoarhiva. Jasno, sve je to s vremenom podgrijalo priču kako Milošević nije umro u Haškom pritvoru, nego je njegova smrt zapravo iscenirana na što su upućivali brojni dokazi. Nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo Budući je Milošević pokopan na prilično neobičnom mjestu, budući nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim službenih patologa) i s obzirom da njegov grob danas nitko od njegove obitelji i najbližih suradnika uopće ne obilazi, nije nemoguće da i Milošević kao i cijela njegova obitelj (supruga, kći, sin i brat) živi u Rusiji. Naime, uzrok Miloševićeve smrti bio je infarkt, utvrđen je dan kasnije, poslije izvršene obdukcije u kojoj su pored nizozemskih liječnika sudjelovali i ruski te patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici Srbislav Ilić i Ivica Milosavljević. S njihovim obdukcijskim nalazom odmah su se složile vlasti u Srbiji, organiziran je hitni transport i žurni pokop. Službeni nalaz patologa nikada nije službeno objavljen, a upravo je nevjerojatna činjenica da imena i adrese patologa s VMA (pukovnika Ilića i Milosavljevića) nema u niti jednom imeniku i adresaru u Srbiji. Četiri mjeseca prije iznenadne smrti Miloševića je u Hagu pregledao liječnički tim od troje specijalista – kardiolog iz Francuske, specijalist za krvne žile iz Rusije i otorinolaringolog iz Beograda koji je na suđenju bio svjedok Miloševićeve odbrane. Oni su predložili da Milošević ode na pregled u Rusiju u poznati specijalistički institut Bakuljev, ali sudsko vijeće je to krajem veljače odbilo. Nekoliko dana kasnije Milošević je navodno umro, a indikativno je i to da je Borislav Milošević samo nekoliko dana nakon bratove smrti otišao u Moskvu na Institut Bakuljev. Nizozemski zatvorski liječnik je dva tjedna prije smrti u krvi Miloševića našao trag lijeka rifampicin koji snižava efekt lijekova protiv visokog tlaka koje je Slobo koristio. Toksikološko supervještačenje Instituta za sudsku medicinu Univerziteta u Bonu je otkrilo prisustvo još jednog lijeka „droperidola“, koji prema objašnjenju farmaceuta spade u grupu antipsihotika, koji ljudski organizam može dovesti u stanje potpune obamrlosti, neke vrste dubokog sna – nalik smrti! Droperidol se proizvodi u Francuskoj, a jedan od liječnika koji su pregledali Miloševića bio je upravo iz Francuske. Ovome treba dodati i činjenicu da su zatvorske kamere (službeno tumačenje) bile isključene u vrijeme kada je Milošević navodno umro. I znakovito, nitko nikada nije tražio ekshumaciju kojom bi se sve te teorije jednom zauvijek – srušile ili potvrdile.