vega nekoliko dana nakon što je predstavljen Vance-Owen plan o podijeli BiH na deset provincija, započela je agresija Armije BiH na Uskoplje odnosno Gornji Vakuf. Provincija broj 10 sa sjedištem u Travniku, koja je obuhvaćala znatan dio srednje Bosne uključujući Uskoplje, prema njemu bi pripala Hrvatima koji nisu imali razloga za otvaranje sukoba s Muslimanima.

Napetost, pa eskalacija

Da napetost koja je rasla u tom dijelu Bosne između Hrvata i Muslimana od lipnja 1992. godine, kada je u Uskoplju pala prva hrvatska žrtva Zvonko Krajina neće samo tako nestati, pokazalo se 5. siječnja 1993. kada su Muslimani u Uskoplju pucali u hrvatsku zastavu, opisuje povjesničar Borna Marinić za HKM.

Eskalacija se dogodila u predvečerje 11. siječnja 1993. godine kada su 305. i 317. brdsko-planinska brigada 3. korpusa ABiH-a napale snage HVO-a u Uskoplju. Cilj napada bio je presijecanje puta Hrvatima prema Novom Travniku (na sjever) te Rami (na jugoistok) čime bi se Hrvati u srednjoj Bosni našli u okruženju. U samom gradu bilo je oko 300 pripadnika brigade HVO-a „Dr. Ante Starčević“ potpomognutih sa 70-ak vojnih policajaca HVO-a i oko 150 pripadnika uskopaljske bojne Pukovnije HVO-a „Ante Bruno Bušić“. Istodobno s napadom, Vojska Republike Srpske naizmjence je granatirala hrvatska i muslimanska sela da bi kod obje strane stvorila dojam još žešćeg napada od strane onih drugih.

Dvotjedna ofenziva

Unatoč raznim otežavajućim faktorima HVO je izdržao snažnu ofenzivu koja je trajala 14 dana, ponajviše zahvaljujući brojnim hrvatskim snagama koje su s raznih strana došle pomoći obranu grada. Dio grada koji je ostao pod kontrolom HVO-a nazivao se Uskoplje, a onaj pod kontrolom ABiH Gornji Vakuf. Istodobno s primirjem, koje je nastupilo 26. siječnja, muslimanski napadi preusmjerili su se prema susjednim hrvatskim krajevima Srednje Bosne.