Još ni jedan nevini Hrvat nije dobio odštetu od agresora za zločine u Domovinskome ratu, a Hrvatska država je počela plaćati odštete Srbima i za navodni PTSP!

Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) ostala je zaprepaštena viješću koju su objavili gotovo svi mediji u Srbiji da će hrvatska država Srbinu Dragomiru Miljkoviću koji je navodno krajem kolovoza 1992. mučen u splitskoj "Lori", nakon nagodbe, platiti čak 43.000 eura! Prema pisanju tamošnjih listova, Općinsko tužilaštvo u Splitu nagodilo se sa Miljkovićem, pa će mu(čujte sad ovo, op.a.) za stvari odnesene iz stana u Ulici Ruđera Boškovića država platiti 29.000 eura, dok će za bolest – PTSP, koja mu se razvila tijekom zatočeničkih dana u "Lori" dobiti još oko 6.000 eura. Hrvatska će mu država na ime parničnog troška platiti i odvjetničke usluge, tako da će ukupno dobiti – 43.000 eura! Srpski mediji se "sprdaju" pa ističu kako hrvatski porezni obveznici mogu biti sretni-jer Miljković od Hrvatske neće ništa dobiti za polomljena rebra i otimačinu stana, odnosno stanarskog prava.

Još prije ovog slučaja, hrvatska se država nagodila i sa nekim drugim navodno mučenim Srbima u splitskoj "Lori", pa im je već ukupno isplatila za navodne zločine kroz koje su prošli više od tri milijun kuna. Sada ta sredstva moraju hrvatskoj državi vraćati obitelji zatočenih i optuženih hrvatskih branitelj, koji su tim nesvakidašnjim činom stjerani na prosjački štap, ili bolje rečeno – na ulicu!

I što je sad tu sporno: ako se hrvatska država dogovara sa onima koji su navodno u vrijeme Domovinskoga rata propatili u jednom od hrvatskih zatvora, pa im isplaćuje odštete za navodna zlostavljanja, što čeka desetine tisuća Hrvata koji su prošli kroz srpske i crnogorske logore, u kojima su bili zlostavljani, mrcvareni, ubijani? Ako izvjesni Miljković može dobiti čak 6.000 eura za PTSP, koliko bi Srbija i Crna Gora morala platiti svim Hrvatima  koje su mučili? Srbi, kao agresori su opljačkali i porušili na desetine, pa i stotine tisuća hrvatskih obiteljskih kuća, bolnica, dječjih vrtića, škola, crkava, opljačkali su i uništili tvornice, sve što se opljačkati dalo, pa što se čeka da se na osnovu ovog primjera i Hrvatima ne isplaćuju odštete? Ovo je, da se ne povjeruje,  primjer "za ludnicu". Umjesto da prvo Hrvatska koja je bila napadnuta, koja je prošla agresiju, kojoj su gradove i mjesta poput Vukovara, Osijeka, Pakraca, Škabrnje, Lipika, Voćina, Šibenika, Knina, Gospića, Nove Gradiške, Županje, Vinkovaca, Kijeva i na stotine drugih mjesta gotovo sravnali sa zemljom, koja se još ni danas, nakon 23 godina od početka agresije nisu oporavile, dobiju odštetu, ona se šakom i kapom dijeli Srbima, protiv čega nemamo ništa (ako je po Bogu i pravdi), ali gdje je tu pravda, gdje je tu red, odnosno gdje su tu prioriteti (tko je koga prvo napao)?

I na ovom primjeru, na žalost, ispada su Hrvati sami sebe napali!

Je li je moguće da hrvatska država više vodi skrb o navodno mučenim Srbima, nego o mučenim i ubijanim nevinim Hrvatima, od kojih nešto manje od dvije tisuće još nismo ni pronašli, jer se vode kao – nestali?

Napisao-Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE