JOSIP DEUR: TUŽNA SUDBINA ... ALI NAJLJEPŠI DOKAZ DA BOG POSTOJI TE DA SU ČUDESNI PUTEVI BOŽJI !!!

  Jednostavno pogledaš taj nevini i uplašeni pogled, čitaš razno razne objave i komentare te na koncu shvatiš da je toliko tu prisutnih ljudi a da je malo tko čovjek!! Pitam se od kuda tolika mržnja i prezir u ljudima???? Ima li uopće više ljudi kojima je stalo do istinskog i malog čovjeka??? Priča se o nekom modernom i suvremenom svijetu u kojem će kao biti bolje a svakim danom gledamo sve gora i gora djela... Neki bi da mogu i gazili po živim ljudskim kostima samo kako bi se domogli dobre priče, iskoristili bi tuđu nevolju za svoje osobne borbe i probitke ali iskrenu ruku pomoći rijetki su pružili pa se sa pravom još jednom pitam; ODAKLE VIŠE DOLAZI TA ZLOBA, MRŽNJA I PREZIR, ODAKLE ??? Protiv zla se nikada nije išlo zlim!! Protiv sile se ne ide silom!! A pitate se zašto??? Pa upravo svo zlo i sva sila nas je dovela tu gdje jesmo kao društvo i kao narod, a jedino kako se protiv istog možemo boriti je LJUBAV koju nam nesebično dade Otac nebeski!!! Da dragi moji ovo je dijete koje je nastradalo od jednog takvog nasilnika, od nasilnika koji je ove dane punio stranice crne kronike svih medija u RH!! Ovo je dijete rano preminulog Hrvatskog branitelja!! Ovo je dijete koje je jedino čudom Božjim preživjelo sve one batine!! I na koncu ovo je dijete zbog kojeg nisam mogao ostati ravnodušan i za koje sam osjetio da se i ja moram trgnuti, ostaviti sve svoje obveze kao i svoju obitelj te pružiti ruku pomoći koliko je to bilo u mojoj moći!!! Evo i sada dok ovo pišem suza mi suzu sustiže ali kao laureata Grada Zadra prošlogodišnjih poplava za nesebična djela i nešto kasnije kao prvi počasni član "UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE" radi istih djela bio sam ponukan tada nešto napisati, napisati radi svih onih zlonamjernih ljudi koji su štošta pisali, objavljivali te komentirali!! Jer što mi vrijede sve te nagrade i pohvale ako ću sada zakazati kao čovjek??!! Javila se tada njezina majka da se zahvali za to skromno dijelo, i upravo to njezino javljanje je bio povod da se aktivno uključim i pomognem kako ovoj tada nesretnoj djevojci tako i cijeloj njenoj obitelji. Shvatio sam da ih muči strah i taština, da se bespomoćne pored ovog sa punim pravom mogu reći NAKARADNOG TE BESKORISNOG SUSTAVA, da su prepušteni sami sebi i svojoj sudbini u kojoj su se našli ni krivi ni dužni!! Jednostavno prepustio sam se milosti Božjoj, pustio Duha Sveta da uđe u mene i da me vodi, da me vodi u razgovoru sa njima. Ponekad sam i sam sebe hvatao kako iz mene izlaze riječi te se sklapaju rečenice na kojima bi mi zavidili i mnogi naučenjaci ali kao vijernik znao sam prepoznati dar Duha Svetoga!! Nisam ja učinio ništa spektakularno već sam vjerujem poslužio dragom Bogu samo kao osoba koja će tim istim ljudima uputit poruku koja im je u tim trenutcima bila izrazito potrebna kako bi ih smirila te vratila u život!!! Čast mi je i zadovoljstvo bilo upoznat te ljude, žalim zbog načina na koji smo se upoznali ali kako napisah u naslovu "ČUDESNI SU PUTEVI BOŽJI" a ovom djetetu kao i njenoj cijeloj obitelji nemogu poželjet ništa drugo nego što bih poželio svojim dvjema kćerkicama kao i cijeloj svojoj obitelji!! Od danas pa nadalje i ubuduće ovo je moja sestra i moje dijete po nebeskom Ocu i tko je bude pomislio krivo pogledati a kamoli dirnuti neka računa da je pogledao i dirnuo u mene a istu ću braniti, štititi i čuvati isto kao što štitim i svoju obitelj... Poštovana Lorena Gurlica nek ti dragi Bog bude uvjek na putu i pripomoći, neka odagna od tebe svo zlo, napasti i zlobu a ono što ti želim kao čovjek čovjeku je svu sreću u daljnjem životu, i ne samo tebi već cijeloj tvojoj obitelji a ja sam zadovoljan ako sam uspio barem malo pomoći?! Znam da nemožeš zaboraviti što je bilo i ne tražim to od tebe ali molim Boga da okreneš novu stranicu i kreneš novim putem i ispravnim putem koji se nalazi upravo ispred tebe.... Josip Deur, počasni član UHB RH