Kao ponosnih '90-ih

23.11.2014. 13:17:08

Kao ponosnih '90-ih: Mogu li hrabri momci iz Splita i hrabri branitelji iz Savske povesti narod u novu bitku za pravedniju Hrvatsku? Splićani su oduševljeno dočekali svoje navijače, zbog kojih se derbi na Maksimiru nije odigrao. Naša je Hrvatska lijepa, a njena prošlost pisana je bolnim slovima. Slovima koja nose imena ljudskih žrtava, žrtava koje su živote dale za slobodu. I dok su se jedni sanjajući san o svojoj lijepoj i slobodnoj Hrvatskoj borili na ratištima, drugi obučeni u odijela poduzetnika i političara borili su se za svoje račune koje su daleko od naroda skrili na neke tajne račune, u stranim bankama. Danas, godinama nakon rata jedan dio hrvatskog naroda još uvijek vodi svoje ratove i bitku za preživljavanje, a drugi dio hrvatskoga naroda živi u oblaku bogatstva, daleko od običnog puka. Tako je to i ranije bilo, kao da je netko nekada davno zapisao kletvu, Hrvatska se kroz svoju prošlost uvijek borila s nepravdama. A jednu od svojih bitaka naš je narod ponosan na svoja stradanja započeo na tribinama, odnosno na nogometnim travnjacima. Utakmica između zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. ostala je čuvena u novijoj hrvatskoj povijesti. No, ne po nogometu budući da nikad nije niti odigrana. Na stadionu su izbili neredi između navijačke skupine Bad Blue Boys te Delija (navijača Crvene zvezde) predvođenih Arkanom. Taj datum je bio samo par tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima su premoćno pobijedile stranke koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske. Izgredi na stadionu su rezultirali činjenicom da je 60 ljudi bilo ozlijeđeno. Oko 3000 "Delija" je došlo na utakmicu u Zagreb. Nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No, prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Delije, u svom ograđenom prostoru, počeli su razbijati po stadionu nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi. Pri tom su uzvikivali "Zagreb je Srbija!" i "Ubit ćemo Tuđmana!" Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima. BBB - razljućeni potezima svojih suparnika - pokušali su se probiti na teren pola sata kasnije, ali su bili brzo napadnuti od postrojbe specijalne policije koju su većinom činili Srbi koji su bili blagi prema ponašanju gostujućih navijača. Policajci su se pritom koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru, budući da BBB više nisu mogli biti zadržani od strane policije. BBB su izašli na teren kako bi se dočepali Delija. Sat vremena kasnije, s desecima ozlijeđenih, bitka je završila. Usred cijelog kaosa, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su igrači Crvene zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Zvonimir Boban, kapetan Dinama, napao je policajca koji je napadao Dinamovog navijača. BBB-ovci su se uskoro stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni nacionalni junak, dok su ga Srbi proglasili "nacionalistom". Oni koji danas sa sjetom gledaju prazne stadione, reći će bila su to neka druga vremena. Vremena ponosa i slave, kada su sva hrvatska srca kucala kao jedno. Kada su svi znali što su borbe za ideale, a u tim vremenima navijači su bili hrabri momci, a ne huligani. Gdje su nestala ta vremena? Tko je ukrao hrabrost hrvatskih momaka? I zašto se sa hrvatskih stadiona čuje tek muk, sablasna tišina? Danas ovi hrabri momci s tugom i sjetom pale svijeće dečkima iz svojih redova koji su pali za hrvatsku slobodu. A njihova djeca igraju jednu drugu utakmicu boreći se za svoja prava, ali i za hrvatski nogomet. Dok se sinovi branitelja, sinovi aktera ove naše priče bore po njima udaraju pandrci hrvatskih policajaca, istih onih koji su nekoć davno s njima krenuli u pobjedu. Krenuli u rat za Hrvatsku. Da je borba više nego ozbiljna svjedoči subotnji incident u kojem su momci u bijelim dresovima, predstavnici Torcide u suradnji s hajdukovim igračima odlučili reći dosta. Dozlogrdile su im crne liste, popisi na koje ih se neopravdano trpa. Dosadila im je borba protiv vjetrenjača, koju godinama vode. Prazni stadioni, uništeni klubovi, sve lošija reprezentacija nabrajati bi se tako u nedogled moglo sve ono što zamjeraju čelnicima hrvatskog nogometa Zdravko Mamiću i Davoru Šukeru. Baš kao što se derbi sa Zvezdom nikada nije odigrao, tako se i derbi između Hajduka i Dinama u subotu nije odigrao. I što je tu čudno, pitate se? Čudno je to što zagrebački Boysi ovoga puta nisu bili ljuti na svoje rivale. Ne, i oni su mogli shvatiti njihovu borbu, jer bore se za iste ciljeve. Ponosno su Splićani dočekali svoje revoltirane navijače, koji su se odlučili boriti protiv represije i nepravde. Iz grada pod Marjanom poruka o nepravi ovoga puta poslana je hrvatskim institucijama, političarima, ali i nogometnim čelnicima. Ne tako daleko od Maksimirkog stadiona jedni drugi hrabri sinovi i junaci bore se za svoja prava. Hrvatski branitelji više od mjesec dana ispred zgrade Ministarstva branitelja vode još jednu bitku, bitku bez oružja. Ali ovoga puta malo je onih koji čuju njihov glas i povik. Čuju ih tek njihovi suborci koji po cijeloj Hrvatskoj organiziraju prosvjede solidarizirajući se, baš kao nekada. Učinit bi se moglo da hrvatska srca opet kucaju za jedno. Kucaju kao tih ponosnih 90-ih. Ali ovoga puta tužno jer bore se sa svojima, s onima koji u našem dvorištu vode borbu za vlastite interese, ostavljajući narod gladan i žedan, na ulici. Ipak, bore se za svoje ideale, za pravednu Hrvatsku. Hoće li i mogu li hrabri momci iz Splita, i hrabri momci iz Savske povesti narod u novu borbu, u borbu za pravednu Hrvatsku, zemlju koja će biti domovina svih nas?  
  • Autor: Iva Međugorac
  • Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Izvorni članak možete pogledati OVDJE      

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.