LIČKI ČETNICI NAJVEĆI DOBITNICI DOMOVINSKOG RATA

Zna se da je u Vrhovinama ubijen tadašnji predsjednik podružnice HDZ-a Josip Čorak kako bi SDSS i njegovi četnici preuzeli vlast, kao i da je istraga onemogućena. Ubili su ga članovi obitelji koje su sudjelovale i u ubojstvu cijele obitelji Čorak tijekom rata. U noći njegovog ubojstva tadašnji župan Jurković zove u kuću dr. Mujkanovića koji je obavljao očevid i opija ga do jutra uvjeravajući ga da mora promijeniti izvješće. Nije podlegao pritiscima pa su on i njegova obitelj godinama bili izloženi linču.

Dvadeset godina nakon rata sve jasnije spoznajemo da je ovu Hrvatsku stvarala Udba prema svome liku i djelu. Umjesto da se konačno riješimo svih povijesnih dilema i počnemo slobodno živjeti, nama se nameću nove zagonetke i nove prijevare kojima će se baviti i sljedeći naraštaji. Ovako turbulentna vremena idealna su za ljudski talog koji svladavajući sve zakone fizike redovito ispliva na vrh pa nam se društvo definitivno raslojilo.

Paralelno s našom realnošću provlači se i četništvo kojeg se svi deklarativno odriču, a koje od rata do danas nije bilo snažnije. Nebrojene KOS-ove ispostave i pojedinci uvukli su se u hrvatsko nacionalno biće kao karcinom i rastaču ga.

Ako danas dokazanog četnika nazovete pravim imenom u tren se mediji ispune urlicima njihovih dušobrižnika koji nas, u velikoj brizi za Srbe kao manjinski narod, optužuju za ustaštvo. U istom su se košu, zamjenom teza, našli četnici i pošteni i Hrvatskoj lojalni naši sugrađani pravoslavne vjere od kojih je veliki broj sudjelovao u ratu braneći nas od svojih pomahnitalih sunarodnjaka. I dok se ti koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom pokušavaju uklopiti u normalan suživot, prepušteni sami sebi i opterećeni stigmom četništva, dotle četnici postaju veliki dobitnici Domovinskog rata. Skriveni iza abolicije, plaćeni i vođeni iz Beograda i poduprti ucijenjenim Hrvatima suradnicima, postaju hrvatskom petom kolonom i u Hrvatskoj nedodirljiva kasta. Pod palicom SDSS-a, ucjenama s dodjelama humanitarne pomoći i prijetnjama podčinili su svoje sunarodnjake koji su se ponadali da su se tog zla riješili Olujom. Pošteni i lojalni pravoslavci, osuđeni od vlasti na vječnu ulogu tuđeg tkiva u hrvatskom nacionalnom biću, ciljano su prepušteni na milost i nemilost četnicima koji postaju njihovi vladari, dobivajući prava i privilegije koja nisu imali ni na prostoru tzv. Krajine, kojom su vladali.

Kako je i naše društvo polarizirano na poštene i kriminalce, u kojoj su kriminalci svih političkih, etničkih ili nacionalnih predznaka postali jedna organizirana i povezana skupina, četnici su se savršeno uklopili u taj ljudski i politički talog.

Četnici vladaju ličkom policijom i pravosuđem

Lika je zahvalna za analize zato što se na malom uzorku ukazuje sve dobro i sve loše, što se na njoj preslikavaju sve anomalije našeg društva kao u nekoj areni gdje su pod reflektorima svi akteri vidljivi i prepoznatljivi dok mi u mraku sjedimo i nijemo pratimo što se oko nas događa, a da u strahu ne smijemo niti zazviždati jer ćemo postati žrtve osvete zločinačke policije ili još goreg Državnog odvjetništva. Analizirajući Liku došao sam do zastrašujućih podataka. Iz dana u dan se sve više ukazuju obrisi Krajine u svom izvornom obliku. Iz dana u dan prikupljam sve više dokaza o tome kako četnici vladaju ličkom policijom i pravosuđem. Toliko su moćni da na pr. u Udbini krivotvore rezultate lokalnih izbora kako bi SDSS izgubio već dobivene izbore i “vlast” prepustio Ivanu Pešutu i HDZ-u preko kojih danas vladaju. Kako je to moguće?

Lika je nazvana “utvrdom HDZ-a”, a njome zapravo upravljaju iste one snage od prije devedesetih godina prošlog stoljeća. Tako je “nezamjenjivi” lički župan Milan Jurković bio posljednji načelnik štaba Teritorijalne obrane i po funkciji jedan od organizatora “balvan revolucije”. Potom je postao bojnik i načelnik logistike te kadrovik novog vodstva Like. Međutim, kad Tiho Orešković preuzima sve u svoje ruke, zadnji načelnik Štaba i prvi zapovjednik ZNG-a odlazi na odmor na psihijatriju na Rab gdje se skoro pola rata na sigurnome “liječi od alkoholizma” da bi ga nakon rata, “izliječenog”, postavili na mjesto ličkog župana. To je razlog zašto je najjača utvrda KOS-a postala najjačom utvrdom problematičnog dijela HDZ-a. U takvim uvjetima, kao što sam i dokazao, policija čuva četnička skladišta oružja po Lici, a nitko ne odgovara za zločine počinjene nad Hrvatima u Lici koji se i danas provode. To je razlog zbog kojega svaki Hrvat ili pravoslavac na kojega prstom ukaže četnički vođa iz Vrhovina i danas postaje žrtva ličke policije i županijskog pravosuđa.

Misteriozna ubojstva Hrvata

Tu je i odgovor zašto je ubijen Milan Levar, najpoznatiji među desecima Hrvata koji su tajanstveno pobijeni, a da nitko nije ni pokušao utvrditi od koga i zašto. Zna se da je u Vrhovinama ubijen tadašnji predsjednik podružnice HDZ-a Josip Čorak kako bi SDSS i njegovi četnici preuzeli vlast, kao i da je istraga onemogućena. Ubili su ga članovi obitelji koje su sudjelovale i u ubojstvu obitelji Čorak tijekom rata. U noći njegovog ubojstva tadašnji župan Milan Jurković zove u kuću dr. Mujkanovića koji je obavljao očevid i opija ga do jutra uvjeravajući ga da mora promijeniti izvješće. Nije podlegao pritiscima pa su on i njegova obitelj godinama bili izloženi linču. Sadašnji zamjenik načelnika PU-a u Gospiću Mladen Kranjčević opstruirao je istragu i omogućio je da se tijelo nesretnog Josipa pojavi na mjestu amaterski inscenirane prometne nesreće nakon više sati, tek po odlasku Josipovih roditelja koji su to isto mjesto tražeći ga uzaludno pretraživali satima. Zašto se sve to prikriva? Možda zato da se ne počne otkrivati tko je sve u KOS-ovoj mreži, tko je u ratu i zašto ubio Ivicu Mesića ili tko je ispalio raketu na 9 riječkih branitelja ubijenih u Đačkom domu u Gospiću. Možda da se ne otkrije i da je žena koja vlada ličkim pravosuđem i koju štiti sam Branko Hrvatin bila zvijezda vojničkih „žurki“ devedesetih?

Vrhovine su centar četništva u Hrvatskoj, a po planovima KOS-a su žarište budućih provokacija i sukoba. Nakon Čorkova ubojstva 2005. godine za načelnika Općine postavljen je srbijanski kradljivac automobila Milorad Delić, koji je u bijegu pred srbijanskom policijom ilegalno ušao u Hrvatsku i utočište našao u Vrhovinama. Tadašnji župan Milan Jurković, krivotvorenim dokumentom iz Općine Plitvička Jezera odvaja sela Gornji i Donji Babin Potok te ih pripaja Vrhovinama kako bi se stvorilo jedino etnički čisto srpsko mjesto u Hrvatskoj. Krivotvorenjem popisa stanovništva i od Mladena Kranjčevića načelnika PP Otočac friziranim popisom birača, Hrvati s 38 posto dolaze na krivotvorenih 12,7 posto i gube status manjine, te u srcu Hrvatske gube sva prava koja im Ustav jamči. Time je narušen i ustavno-pravni poredak Hrvatske, jer se u interesu četnika prekrajaju općinske granice. O svemu sam na njegovo traženje pismeno izvijestio predsjednika Hrvatskoga sabora Josipa Leku – ali nema ni njegovog odgovora niti reakcije. Sada od saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost tražim istragu – i neću odustati dok se ne provede!

Na zadnjim sam lokalnim izborima kao nositelj Nezavisne liste uspio ući u Općinsko vijeće Vrhovina te uvidom u općinske spise spoznao kriminal i zločine koji se tu vrše. Utvrdio sam da je u tri kaznena djela u isključivo četničkom interesu pronevjereno i opljačkano više od 10 milijuna kuna. Sedam milijuna ide na dušu ministrice i zamjenice premijera Milanke Opačić, koja sirotinji oduzima i zadnju kunu, dok ovdje nemilice i protuzakonito rasipa novac hrvatskih poreznih obveznika.

Kradljivac automobila koji u Hrvatskoj živi ilegalno već ima nekoliko kuća, a država mu je u obnovi nezakonito sufinancirala gradnju pansiona. Uništili su društvenu poljoprivrednu zadrugu i 100 hektara podijelili među probranim četnicima, koji na neobrađeno zemljište dobivaju milijunske poticaje, samo uz potpis kradljivca automobila.

Po čijim zakonima sudi Sud u Gospiću?

Slavko Trtica je ’92., prema izjavi iz otočke Policijske postaje koju posjedujem, u odori Martićeve policije otimao autobuse otočkog prijevoznog poduzeća, a prema svjedočenju domaćih ljudi tijekom rata sudjelovao je u ubojstvu Čoraka, za koje nije odgovarao. Na osnovi lažnog svjedočenja “martićevca” Dane Mandića zvanog „Čakić“ osuđen je Nenad Pejnović. Za ubojstvo Samolova zvanog “Lisica” iz Rudopolja, kojem je prema izjavama domaćih ljudi sasut rafal u leđa, ponovo je lažno optužen i osuđen nedužan čovjek. Taj isti zločinac i kradljivac autobusa Slavko Trtica sada je na ličkoj “TOP 5″ listi poticaja koje mu država poklanja na riječ! Sada poštenom pravoslavnom življu koji im se neće pokoriti, otimaju imanja i dvorišta sve prema četničkom diktatu. Plan o pljački zemlje poštenih pravoslavaca od strane četnika razradila je Trtičina ljubavnica Milena Ivančević, sutkinja u Rijeci. Riječka odvjetnica Ljubica Spasojević podnosi tužbe protiv žrtve, a kninsko pojačanje u gospićkom sudu Veljko Čađenović, o kojemu sam već pisao kao o “Ludom Kninđi”, u gospićkom sudu oduzima žrtvi imanje a da joj ne da priliku da iznese obranu. Nakon “Ludog Kninđe” s nezakonitim ovrhama uskače sutkinja Slavka Nikšić, a sve pokriva predsjednica Suda Tatjana Radaković. Pročitajte ponovno sva imena uključena u taj pravosudni horror i pomislit ćete da je to sud u srcu Šumadije, a ne u Lici – nekoliko kilometara od rodne kuće Oca domovine. A ako ne prođe otimačina, tada se krivotvore dokumenti. Posjedujem materijalne dokaze i poslao sam ih USKOK-u. Tamo instalirani „provjereni kadar“ Slobodan Šašić usprkos materijalnim dokazima i 62 lista dokumenata o pravosudnim makinacijama kninskog pojačanja gospićkog suda Veljka Čađenovića, misli da sam ja “nezadovoljan i zbog toga subjektivan”. Jesam, nezadovoljan sam jer takvi kao Šašić i ostali navedeni iz njegove bande dišu hrvatski zrak, jer su i danas aktivno uključeni u borbu protiv Hrvatske, jer su kreatori najgoreg pravosuđa u Europi kojim nas drže u ropstvu dvadeset godina nakon Oluje.

Abolirani zločinac dobiva mjesečno desetak braniteljskih mirovina

Četnički svijet živi paralelno s našim, podmećući četničke interese pod nekakva prava nedefinirane nacionalne manjine, živeći na način koji Hrvat može samo sanjati. U zadnje vrijeme se kroz medije više puta provlačio i dosta polemike izazivao hrvatski branitelj i stopostotni invalid Đuro Glogoški i njegovih 25 tisuća kuna mjesečne naknade koje troši doživotno vezan za kolica. U isto vrijeme abolirani četnik, kradljivac autobusa i ubojica, terorist koji danas provodi nasilje nad nemoćnim starcima ima na osnovi lopovluka i kriminala primanja možda i dvostruko veća od primanja 100% invalida i to nikome ne smeta. Četnik kojeg štiti moć državnih institucija prima mjesečno desetak mirovina prosječnog hrvatskog branitelja bez ikakve zakonske osnove i nitko se ne usudi to spomenuti.

Ima li rješenje za to?

Ima, ako još ima domoljublja pa se za početak ode u Vrhovine i tu četničku bandu se istjera iz Općine, te da se Josipa Leku i Miroslava Tuđmana prisili napraviti ono što su davno bili dužni učiniti.