Evo napokon i lijepih vijesti. Mediji su, ovih dana, na veliko objavili da je počeo „stampedo na banke“, tj. da su hrvatski građani u mjesec dana na račune stavili 12,3 milijarde kuna, što je posljedica, kažu, kombinacije dobre sezone i straha od dolazeće krize te da je na taj način štednja građana dosegla vrtoglavih 162,9 milijardi kuna ili 42 posto ukupnih depozita!

E, sada nas ludo zanima tko to sve ima tolike novce na štednji, jesu li među njima i hrvatski branitelji, poglavito oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su 1991. ostavili obitelj, škole i posao i otišli braniti Domovinu, kako bi i njima sutra osvanulo sunce i kako bi i oni bili među tima čiji su računi „puni kao brod“

Potom nas još više interesira na koji su način svi ti stekli tako velika i teška bogatstva, jesu li sve to ostvarili časnim i poštenim radom… ili?

U čitavoj toj priči ne smije se smesti s uma i činjenica da vjerojatno ne mali broj ljudi  imaju kod sebe možebitno još najmanje toliko, jer „ne vjeruju“ bankama, koje se gotovo preko noći mogu srušiti kao one ruske.

Uz to danas se, prije uvođenja eura, kao ludo kupuju stanovi, vile, kuće, zemljišta, automobili, brodovi, jer se neki pretpostavljamo boje – kako će zamijeniti toliki novac u euro, a ne zna mu se porijeklo?

Nu, prema svemu ovome Hrvatska je očito postala raj za „štediše“ i većini bogataša više ni Švicarska nije interesantna, kad ovdje možeš imati novaca i kapitala kojeg svatko vidi koliko hoćeš, a nitko te ne pita niti trebaš polagati račune kako si ga stekao!

Za one koji su se možebitno obogatili kriminalom tek tu i tamo saznamo preko medija, dok za one koji nemaju gotovo ništa, a učinili su neki grijeh puni su stupci crnih kronika, baš kao i zatvori.

Jedni su se očito u vrijeme velikosrpske agresije enormno obogatili (kao primjerice Tedeschi prodajom žvakaćih guma, kako je izjavljivao, (da pukneš od smijeha), drugi otvaranjem šoping centara, treći švercom s naftom, četvrti na sakupljanju „humanitarne“ pomoći…), dok su drugi, istina malobrojniji „zarađivali“ metke, ozlijede, bolesti, uputnice za psihijatriju ili su pak bili nagrađivani pohvalnicama, zahvalnicama ili kakvom metalnom kolajnom oko vrata. Najgore su prošli oni na koje je država morala potrošiti tri metka, a i to im je jedan jadan i žalostan bivši predsjednik države želio uskratiti.

Bilo bi dobro da sada  oni koji pričaju i pišu o privilegijama hrvatskih branitelja malo okrenu ploču i da nam jasno i glasno kažu- ima li i koliko među tim bogatašima i onih s prvih crta bojišta, tj. da nam otkriju formulu kako se obogatiti preko noći a da sve bude po zakonu i propisu?

Naime, jednog župana su prije nekoliko godina uhitili i gazili samo za to što je navodno primio 10 tisuća mita, a neke druge što su neke svoje „preko reda“ zaposlili…  

Činjenica je da od tih koji trenutačno u bankama imaju ukupno oko 162 milijarde kuna  ni jedno Državno odvjetništvo ne goni za bilo kakav prekršaj, što znači da su se legalno obogatili i u vrijeme kad je bio okupiran veliki dio Hrvatske, i kad je na stotine tisuća ljudi živjelo od socijalne pomoći.

I dok smo se mi borili protiv srpskog i crnogorskog agresora, koji ne da je voljan platiti jedan euro ratne odštete, već koji i ne priznaje da je bio agresor, svi ti „novokomponirani“ hrvatski milijunaši ili kako se već ne zovu, navodno i dalje odlično poslovno surađuju sa Srbijom, Republikom Srpskom i Crnom Gorom i uz to se bore da se što prije zaboravi ono što se događalo od 1991.-1996., jer svako podsjećanje na te godine umnogome šteti njihovu daljnjem bogaćenju.

Stoga predlažemo i Vladi RH, a poglavito Uskoku i DORH-u, da se malo "okrenu" i prema tim novopečenim hrvatskim milijarderima, (od kojih ni jedan to nije bio u vrijeme komunizma!), pa da već jednom počnu puniti državni proračun i od onih koji imaju, a ne od kumica na placu, običnih radnika, seljaka, vatrogasaca, prosvjetara, pa i hrvatskih branitelja, koji im još jedno u njihov proračun mogu dati, pokoji metak koji im je izvađen nakon ranjavanja i  operacije, ili neku Spomenicu, koja im je možebitno  ostala kao priznanje kad su bili – prvi kad je trebalo!