Mladen Pavković: Ima li u Hrvatskoj nekog tko će „ušutkati“ patrijarha Irineja?

Srpska pravoslavna crkva pod svaku cijenu želi zaustaviti kanonizaciju blažeg Alojzija Stepinca, što nije ništa drugo nego dio nove velikosrpske politike. Mediji javljaju da se u tu tešku i pokvarenu igru uključio sam vrh ove crkve, na čelu s patrijarhom Irinejem, koji već duže vrijeme javno govori da je hrvatska država nasljednica  kvislinške Pavelićeve NDH. Na taj način Srbi nas ponovo vraćaju na početak devedesetih godina. Tako su vrištali i 1991. te poticali svoju braću, pomozbog junake, da što jače opale po Hrvatskoj i Hrvatima. Rezultat toga bila je srpska (jugoslavenska) agresija na Republiku Hrvatsku. Ove godine obilježavamo 25 godina od ubijanja, rušenja, protjerivanja, paleža, krađa i sličnoga, svega što hrvatski diše. Zahvaljujući Bogu i hrvatskom narodu dobili smo rat, ali, kako se čini, ponovno ga gubimo za tzv. zelenim stolom, tj. u miru. Nakon prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, na čelo države došli su Mesić i Josipović. Ono sve za što su ginuli hrvatski branitelji, za što su pali hrvatski civili, ta dva „harmonikaša“ uspjeli su uništiti i dati mogućnost Srbima u Hrvatskoj i Srbiji da nas i dalje, ali ovoga puta na „fin“ način, kao ovce, „šišaju i kolju“, proglašavajući nas ustašama, gdje god stignu i gdje god mogu. No, ono što je najgore i potpuno nerazumljivo je činjenica da čak i jedan patrijarhar Irinej, kao ovih dana, javno iznosi niz kleveta i laži za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, a da osude na razini državne politike nema. Tako među ostalim čitamo da je čelnik Srpske pravoslavne crkve nedavno izjavio da u Zagrebu, gdje se nalazi jedna srpska škola, gotovo svakodnevno dolaze neki mladići  i kažu „Ovo je pravoslavna stanica, idemo da ih koljemo“. Patrijarhar veli („Večernji list“, 9. siječnja 2016.) da to ponavljaju djeca, i da su to vjerojatno čuli ili slušali od svojih najbližih! A zatim je dodao i ovo:

• „Znaju što su njihovi preci radili, znaju kako su Srbi stradali. Nažalost, taj strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda i tu nema slobode.“

Vrh Srpske pravoslavne crkve nema lijepo mišljenje ni o Katoličkoj crkvi u Hrvata. Svi smo mi za njih bili i ostali ustaše. Grade li se tako dobrosusjedski odnosi? Sad se tek vidi, poglavito na ovom primjeru, kakvi su politiku vodili Mesić i Josipović, ali i ostali političari politikanti koji i dalje „srpski dišu“. Jadni ljudi koji su za ovakvu Hrvatsku dali svoje živote, a ta ista država ne može ni mrtve ni žive zaštititi od ponovnog bujanja velikosrpske politike. Srbi, ako ste primijetili, nikada ne spominju da su bili agresori, a čak ni ne žale za zlom koje su posijali u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata. Jedan Pupovac, nitko i ništa, većinu hrvatskih političara strpa u „mali džepić“, ponaša se kao da su Srbi stvorili hrvatsku državu, laže i maže, sve u šesnaest. Možete li zamisliti da u Izraelu djeluje i da bogato bude financiran od tamošnje države  jedan pupovac, teršelič, stanimirović, pusić…? Što hoće Srpska pravoslavna crkva osporavajući i kod pape Franje ulogu i značaj za Hrvate svetog čovjeka, blaženoga Alojzija Stepinca? Blateći njega oni blate i sav hrvatski narod, tjerajući i dalje velikosrpsku politiku. Za njih ne postoji hrvatska država, već samo oni krajevi u našoj državi gdje su nastanjeni Srbi. Ne uvažavajući volju naroda da se blaženog Stepinca proglasi svetim, Srbi se, bez posljedica, i na ovaj način miješaju u unutarnje stvari Hrvatske i Hrvata, a to su im u prvom redu omogućili Mesić i Josipović. Srbi, koje smo potukli do nogu u vrijeme rata, sada nam drže lekcije i oko toga kako bi Hrvatska vojska trebala biti naoružana?! Oni ponovno mogu biti treća ili četvrta vojna sila u Europi, a mi ćemo njih, ako treba, opet najuriti  lovačkim puškama, u tenisicama i poljoprivrednim zrakoplovima, kao što smo to učinili i u vrijeme kad su nas napadali, misleći da će u desetak dana pregaziti Hrvatsku, od Vukovara do Dubrovnika. I tako, dok se hrvatska država, odnosno nadležne institucije, već nekoliko godina bave „slučajem Josipa Šimunića“, isti ti nažalost zatvaraju oči, usta i uši kad im patrijarh Irinej i politički čelnici Srba (i Republike Srpske) i dalje javno tjeraju velikosrpsku politiku. Ima li, osim Hrvatske, još neka država u svijetu gdje joj agresori drže lekcije, a ovi umjesto da barem odgovore, sakrivaju se u „mišje rupe“? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)