MLADEN PAVKOVIĆ: Otišli iz Sabora, a račune će platiti – narod

U Hrvatskoj je najunosnije „zanimanje“ – saborski zastupnik. Za to ne trebaš završiti visoke ili više škole, pa čak ni fakultete ili „plesni tečaj“. Možeš imati i osam razreda osnovne. Najvažnije je da si podoban, odnosno član neke političke stranke, da dobiješ potreban broj glasova na izborima, i da dobro naučiš dizati ruku. Čak ni kao Željko Kerum i slični ne moraš dolaziti ni na sjednice. A ako već dođeš, poput Darka Ledinskog ili Josipa Vukovića možeš sjediti u klupi, (ali i ne moraš), pratiti sjednice i misliti si svoje, ili uopće se ne javljati za riječ (osim u saborskom kafiću), a „masna“ plaća će ti ionako redovno doći svaki mjesec na tvoj račun. Da, dobit ćeš svoje od onih koji su te birali – „u ništa“. Svaki, od 150 saborskih zastupnika, koji su na radost svojih birača, a poglavito onih koji ih nisu birali, upravo završili četverogodišnji mandat, otišao je s ove dužnost bogatiji (godišnje) barem za sto tisuća eura, a neki i više. Cijeli njihov mandat stajao nas je oko 224 milijuna kuna. Radili ili ne radili, dolazili na sjednice ili ne, plaće su im redovno isplaćivane. I ne samo plaće, već i nekakvi paušali, starine i režije, putni troškovi, naknade za odvojeni život. A vjerojatno su im vraćane i dvije kune („dva dinara, druže, dva dinara, druže“), ako su ih potrošili u nekom WC-u. ( Čast iznimkama). Malo je tko od tih silnih zastupnika imao plaću s ostalim troškovima ispod 30 tisuća kuna. Naravno, uz titulu zastupnika idu i sve ostale privilegije, kojima nema kraja. Hrvatski branitelji bi rekli- zar smo se za to borili? No, ako ste primijetili, svatko od njih se grčevito i kontinuirano borio za svoju „bazu“, za ljude koji su ih izabrali i za koje su se u predizborno vrijeme „kleli“ da će biti njihove „sluge“ i raditi za narod, a ne za sebe. Međutim, kad su se jednom uhvatili fotelje, ni dizalica“Veli Jože“ ih nije mogla pomaknuti. Gotovo nitko od njih (svaka čast iznimkama) unazad četiri godine koliko su uživali kao „faraoni“ u Hrvatskom saboru nikada nije održao ni jedan, ali baš ni jedan sastanak sa svojom „bazom“, već su sve radili po onoj „ kako aga kaže“. Kad su se neki poput nekakvog  Vukšića, Holy, Kosor, Linića i sličnih rastali od „aga“ tada su se ponašali veći zastupnici i od samoga „pape“. Takve plaće kakve su primali kao saborski zastupnici velika većina njih, za prodavanje magle, ne može i ne će dobiti više nigdje. Tko bi primjerice jednom Grubišiću mjesečno isplaćivao 38 tisuća kuna, Vukšiću 32, Staziću 36, Kosor 34, Šemperu 37 (!), Jurjeviću 40, Lučinu 37, Bečić 31, Lesaru 37, Kajinu 34, Želježnjak 18 ili Pupovcu 28 tisuća kuna? Sad kad im je završio mandat, pitamo jednog od „najgrlatijih“ saborskog zastupnika: kome će položiti račune, gdje su bili i što su radili tijekom protekle četiri godine? Čovjek veli – narodu! Kojem narodu, kad većinu od njih narod nije uspio ni zapamtiti, a kamoli da su nešto za njega učinili. Kad se tijekom svog mandata neki od saborskih zastupnika konzultirao ili sastao s „bazom“? Pa, mi smo ih izabrali da nam bude bolje, a oni su mandat proveli kao „pijani milijarderi“, ostavivši nam još veće dugove, zakone koji uglavnom ne funkcioniraju ili su protiv želje naroda, zahvaljujući njima ostale ovrhe, niz životnih i drugih problema građana, i još puno sličnoga. Da, učinili su i dobra djela, ali malo se tko može koje sjetiti, iako je i njih bilo. Ne može se reći. No, za dobar dio saborskih zastupnika više se nikada ne će čuti, kao što se nije čulo ni u ovih proteklih četiri godine. A tako su bili važni (sami sebi). Sad kad krenu novi izbori, opet će se većina  ponašati umiljato i drago, a dijelit će obećanja kao Djed Mraz. Vikat će da će posebnu skrb voditi o mladima, umirovljenicima, radnicima, braniteljima, poplavljenima, zatim da će se boriti za školstvo, obrtnike, protiv korupcije, za djecu… Ali, svoje privilegije ne će dirati. Stazić će vjerojatno i dalje ljetovati za sedam dana na Brijunima. No, kako bilo da bilo, na izborima su to manje-više jedni ljudi, a kad uđu u sabor i zauzmu svoju „klupicu“ više se ponašaju kao „celebriti“ nego ozbiljni političari. A, država nam tone i tone. Vrijeme je da se probudimo i da više ne biramo „mađioničare“ i „nostradamuse“. Zar 25 godina nije bilo dovoljno da upoznamo manje-više jedne te iste koji nam se neprestano nameću kao „spasitelji“, a ustvari su mjeri od sapunice. (Čast iznimkama). Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)