Vlado Marić, bivši pripadnik ATJ Lučko Srbija ima tajne optužnice, a naša vlada nije dobila ništa službeno. Zamislite kako se osjećaju hrvatski branitelji i u kakvoj neizvjesnosti žive? Ako Srbija uđe u EU, a mi ne riješimo ta pitanja, hrvatske branitelje će hapsiti po Hrvatskoj! Kakva smo mi onda država - gdje nam je suverenitet? Zbog novonastale situacije u kojoj je Srbija uspješno otvorila poglavlja 23/24 za pristup Europskoj uniji, pri čemu hrvatska vlada nije učinila ništa kako bi spriječila srpski Zakon o jurisdikciji i nova uhićenja hrvatskih branitelja, popričali smo s Vladom Marićem, bivšim pripadnikom Antiterorističke jedinice Lučko, savjetnikom za branitelje prethodnog predsjednika Ive Josipovića te koordinatorom za branitelje pri građanskoj inicijativi Visia Croatica. Gospodine Marić, postoji li opći stav branitelja o situaciji nastaloj nakon otvaranja poglavlja 23/24? – Na poziv tehničkog ministra hrvatskih branitelja, gosp. Tome Medveda, koji je uvidjevši da je i on neinformiran inicirao i organizirao sastanke s tehničkim ministrima Kovačem i Šprljom, kao i tehničkim premijerom Oreškovićem te  udrugama iz Domovinskog rata, nazočio sam sastancima u ime moje Udruge ratnih pripadnika ATJ-a Lučko iz 90. Kao što znate, tema sastanka je bila otvaranje poglavlja 23 i 24 vezano za ulazak Srbije u EU. Budući da sam sudionik sastanaka i upućen u cijeli tijek te nekorektne igre oko navedenih poglavlja i puštanja Srbije da ih otvori, s punom odgovornošću tvrdim da je opći stav većine udruga, pa tako i  moje udruge, da je braniteljska populacija po tko zna koji put izmanipulirana i stavljena pred gotov čin, kako od strane ove tehničke vlade koja nešto pokušava, a pogotovo od protekle SDP-ove vlade. Postavlja se pitanje i ima li ova tehnička vlada puno pravo i legitimitet odlučivati o tako važnim pitanjima za hrvatski narod budući da je “tehnička”. S više strana može se čuti kako pojedini branitelji, ali i braniteljske udruge spominju izdaju. Što pod time misle? Tko ih je izdao i na koji način?  – Kao što sam rekao, činjenica je da se na nekorektan i podmukao način manipuliralo s udrugama. Unatoč tome što je pitanje poglavlja 23 i 24 vrlo važno za nacionalne interese Republike Hrvatske, hrvatski branitelji o tijeku i rezultatu pregovora nisu znali gotovo ništa. Nakon što se već dogovorilo s predstavnicima EU-a i Republike Srbije otvaranje navedenih  poglavlja, na perfidan način se sazivaju sastanci s udrugama iz Domovinskog rata i pita ih se za mišljenje. Shvativši što se događa, naravno da su udruge hrvatskih branitelja to doživjele kao manipulaciju, prijevaru, nepoštivanja žrtava Domovinskog rata i izdaju nacionalnih interesa. Pitamo se komu je u interesu da se Srbiji omogući otvaranje navedenih poglavlja, a da prije toga nije pokazala da je to sada jedna druga, demokratska i europska Srbija koja je spremna prvo ispuniti određene uvjete, kao što je to morala naša Hrvatska uopće prije otvaranja poglavlja. Pa svima je jasno osim našim političarima da su tamo četnici na vlasti i ostaci Miloševićevog velikosrpskog režima. Dakle, usuglašeni stav većine udruga je, što je napisano u našem priopćenju za javnost, da Srbija može otvoriti navedena poglavlja tek kad ispuni barem dio od naših zahtjeva: nestali; puna suradnja s Haaškim sudom; ukidanje zakona o univerzalnoj jurisdikciji; poštovanje zakona o hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji; obeštećenje hrvatskih žrtava iz Domovinskog rata, u prijevodu ratna šteta, itd. Na žalost, ova tehnička vlada, a pogotovo Ministarstvo vanjskih poslova je iznevjerilo po ovom pitanju naša očekivanja i ponovno radi greške iz prošlosti srljajući prema Beogradu kao guske u maglu, kao da ne znamo s kim imamo posla. Srbija ima tajne optužnice, naša vlada nije dobila ništa službeno. Zamislite kako se osjećaju hrvatski branitelji i u kakvoj neizvjesnosti žive? Ako Srbija uđe u EU, a mi ne riješimo ta pitanja za što nemamo ničije jamstvo, pa hrvatske branitelje će hapsiti po Hrvatskoj! Kakva smo mi onda država i gdje nam je suverenitet? Je li nagli interes Vlade za branitelje i ovaj posljednji sastanak s udrugama još jedno „predizborno iskorištavanje“? – Ispada da je to bilo čisto pozicioniranje i unutar samoga HDZ-a – tu najviše mislim na ministra Kovača – što su hrvatski branitelji prepoznali i  doživjeli, prije bih rekao, kao predizborno manipuliranje. Mislim da će se to bitno odraziti na stav hrvatskih branitelja kod izlaska i glasovanja na sljedećim parlamentarnim izborima. Je li Vlada bila “mlaka”prilikom uvjetovanja Srbiji, a ako jest, zašto je to tako?  – Već sam dijelom odgovorio na ovo pitanje, ali dodat ću da sam na sastanku postavio i pitanje tehničkom premijeru Oreškoviću, a ono je glasilo: Zašto hrvatska vlada – uvažavajući činjenicu da je to interes Amerike i Njemačke – toliko forsira ulazak Srbije u EU i postavlja to kao naš nacionalni interes?! Ne bi li prije trebao biti nacionalni interes Republike Hrvatske, a većine hrvatskih branitelja jest, prije ulazak Bosne i Hercegovine u EU?! Što će se dogoditi s našim narodom u BiH kad se postavi Schengenska granica na Savi, umjesto na Drini? Da ne govorimo o tzv. Republici Srpskoj unutar BiH, koja će se tek ulaskom Srbije u EU razmahati i povampiriti. Naravno, odgovor je bio kako se premijer zalaže i za BiH, što je rečeno vrlo neuvjerljivo. Na žalost, kod naših političara je još uvijek prisutan podanički mentalitet – jer kako shvatiti da mi pobjede pretvaramo u poraze, dok Srbija pokušava nemoguće, a to je poraze pretvarati u pobjede, čemu se naša politika ne zna adekvatno suprotstaviti. Mi hrvatski dragovoljci i branitelji iz Domovinskog rata imamo osjećaj kao da je Srbija u EU, a ne Hrvatska. To se mora promijeniti! Branitelji spominju i moguće nove prosvjede. Koliko je to realno? – Mislim da je sve otvoreno i moguće. Najviše me žalosti činjenica, a ispada tako, da hrvatski branitelji moraju opet nešto poduzeti, kao da smo mi jedina sastavnica ovog društva. Ovako važne teme za budućnost Republike Hrvatske moraju interesirati  i ostatak naših građana. Ne mogu hrvatski branitelji uvijek dežurati i reagirati na sve pojave i ugroze, pa čak i političke naravi. Na taj način nas se gura u političke vode, kao da mi to želimo. Jednostavno, umorni smo od neodgovornosti naših političara pa često puta reagiramo iz nužde, a ponekad i iz očaja. Mi smo svoje napravili na ratištu u Domovinskom ratu i predali mladu Republiku Hrvatsku našim hrvatskim političarima s punim povjerenjem da je odgovorno i savjesno vode u sretniju budućnost. Ne da je pljačkaju i obezvrjeđuju. Zar ćemo mi raditi tuđi posao? Pitam se, hoćemo li sada u miru izgubiti ono što smo krvlju stekli u Domovinskom ratu? Nama nije do prosvjeda, ali ovoga puta, ako do toga dođe, bit će sve drukčije u odnosu na prosvjede u Savskoj. Puno efikasnije! Ministar Medved uživa povjerenje branitelja. Ipak, je li u ovoj priči mogao biti glasniji i malo jače zastupati vašu zaštitu? – Za razliku od prošlog ministra Matića, koji je zalutao na mjesto ministra i bavio se svime samo ne onim čime je trebao, novi ministar Medved puno predanije i odgovornije radi svoj posao. Stavivši se na stranu udruga u ovoj situaciji, ministar Medved je pokazao da nije samo ministar u Vladi, već i produžena ruka hrvatskih branitelja. Međutim, nije mi jasno da nije ranije shvatio kako su ga u Vladi izolirali i da nije na vrijeme bio informiran što se događa oko poglavlja 23 i 24. Njegova kasnija reakcija je ispravna i korektna. Svakako na njegovom mjestu i u ovim okolnostima, unatoč tome što je to posao resora vanjske politike, kada je vidio da su mu uskraćene informacije i da nije sve korektno, po mom mišljenju je trebao u znak prosvjeda dati ostavku. Tako bi sačuvao osobni dignitet i dignitet ministra hrvatskih branitelja – za mene najsvetije funkcije u hrvatskoj vladi.