OSMIJEH PRED SMRT: Nakon što mu je rafal presjekao pluća, zapovjedniku Sajmišta su na Ovčari ubili dijete Osmijeh na ovoj fotografiji bio je posljednji osmijeh Petra Kačića, jednog od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara, ratnog nadimka "Srednji Bojler". Ova je fotografija nastala dan prije njegove smrti. Sa svoje 44 godine, Kačić je vjerovao da može obraniti Vukovar, ali i zaštiti svoju obitelj. Zbog rata koji je u Vukovaru pokazao svoje najsurovije lice, Petar Kačić svoje je želje ostvario samo djelomično. Vukovar je pao, njegovo je dijete ubijeno na Ovčari, a poginuo je i on sam... Branitelji se danas prisjećaju Petra Kačića, zapovjednika obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima srpske paravojske i JNA. Točno su 24 godine od njegove smrti koja svakako spada u one junačke. Neizostavno uz Petra, misli se vežu za njegovog sina, nesretnog Igora, dječaka koji je sa 16 godina ubijen na Ovčari. Otac i sin, ista obitelj, isti grad, ista sudbina… Ratni nadimak Petra Kačića, jednog od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara, bio je “Srednji Bojler”. Sa svoje 44 godine, Kačić je vjerovao da može obraniti Vukovar, ali i zaštiti svoju obitelj, suprugu Irenu i tada 16-godišnje blizance Silviju i Igora. Zbog rata koji je u Vukovaru pokazo svoje najsurovije lice, Petar Kačić svoje je želje ostvario samo djelomično. Vukovar je pao, njegovo je dijete ubijeno na Ovčari, a poginuo je i on sam: – Moj suprug je 28.09. ranjen u ruku i kao takav nije imao mira.  Nije htio ostati u bolnici, već je došao k nama u sklonište. Tu su ga suborci izvještavali o događajima na terenu To sklonište, ne znam koliko znate, čuvala su doslovno djeca, a među njima i moj Igor, tada 16-godišnjak. Prekrasan je bio… Dobro dijete, pristojno, u školi sve petice. Međutim, odrastao je preko noći i postao muškarac, ali i maloljetni branitelj. Bio je, dakako, ponosan na oca koji nas je, unatoč ranjavanju, obilazio. Tog 2. listopada, muž je otišao iz skloništa, na ratište. I više se nikada nije vratio…  Mislili su da je napad prošao, da je sve gotovo. No, jedan je tenk ostao u dvorištu, rafal ga je sasjekao preko pluća… Petar nije poginuo na mjestu, doktor Njavro ga je pokušao reanimirati – kazala je svojedobno supruga vukovarskog heroja i dodala: – Odvezen je u bolnicu i pokušan operirati, ali nije imalo smisla. Kada sam sa sinom došla do bolnice, rekli su da ne ulazimo jer je sve puno mrtvih koje stavljaju u vreće. Mom mužu su, pak, već pripremili drveni kovčeg – vrlo detaljno se prisjeća mučnih detalja vukovarska supruga i majka, Irena Kačić. Sva bol Irene Kačić nije prestala smrću njenog supruga. S djecom je spas pokušala naći u bolnici. No: – Došla je vojska. Htjeli su nas odvesti u Velepromet s ostalima, ali je dr. Bosanac to spriječila i ostavila nas u bolnici. Smatram to srećom, jer iz Veleprometa je malo tko izašao živ. A tada je u bolnicu stigao Šljivančanin okružen domaćim četnicima. Počelo je odvajanje. Mnogi maloljetni dječaci i borci poput Envera Arnautovića su, srećom, pušteni. Međutim, meni su Igora istrgli iz ruku. Imao je ruksak s nešto malo stvari, sjećam se i da sam mu dala nešto novaca… Rastali smo se uvjereni da ćemo se opet sresti… Pitala sam Šljivančanina zašto ga vode, gurala mu Igorovu zdravstvenu iskaznicu i tvrdila da je dijete, al on je grubo rekao kako će provjeriti. Odveli su ga i ja sam od jednog čovjeka doznala da su prvo bili u vojarni, pa na Veleprometu, a onda Ovčara. Nakon te informacije, ponadala sam se da je živ. A onda, šok. Moj Igor je bio u skupini koju su htjeli pustiti. Međutim, naš susjed koji je živio u našoj blizini i koji je bio par godina stariji od Igora, pokazao je prstom na mog sina i rekao: njega ne puštajte! Moj Igor je nakon toga ubijen. Platio je zbog svog oca, velikog zapovjednika… Posljednja fotografija ranjenog, vukovarskog heroja snimljena dan prije pogibije…