Ako je bilo ratnih profitera (ili bolje rečeno jednoga!) onda je sigurno bilo i ratnih dezertera i izdajica, tim prije što ih je bilo u svakom ratu, pa i u hrvatskom obrambenome. Mogu li se danas i takvi kažnjavati ili su oni, kao i dio srpskih četnika – abolirani?

U slavnoj 117. brigadi Koprivničko – križevačke županije svojedobno su podnesene prijave za nekoliko stotina dezertera. Kažnjeno je tek njih desetak i to sa simboličnim kaznama (recimo 100 kuna), a uz pomoć vojne policije (jedan manji dio) vraćen je natrag u brigadu i danas su ti ljudi „ugledni i cijenjeni“, jer nitko ni ne zna da su pokušali dezertirati

Napisao: Mladen Pavković

Napokon, 27 godina od početka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, saznali smo i vrlo važan podatak – u Domovinskome ratu bilo je i – ratnih profitera!

Prvi i jedini, nakon tako dugog vremena, (nepravomoćno) je proglašen dr. Ivo Sanadar, koji je na Županijskom sudu u Zagrebu (23. listopada) i za to (ne)djelo – osuđen.

Nekada je bio prvi čovjek hrvatske politike, uzdizan u nebesa (pretežno od onih koji ga danas pljuju i bljuju), a sada je napokon došlo ono – tko biva gore, sad je dolje!

Nije bilo izdajica

Nu, ako je Sanader, kao nekadašnji (iznimno omiljen) predsjednik Vlade Republike Hrvatske bio ratni profiter, onda je posve sigurno da je „ispod njega“ takvih sanadera bilo na stotine (u svakoj općini ili županiji barem desetak).

Zbog čega se ne istražuju i drugi ratni profiteri iz Domovinskoga rata, kako to da njih nema ni u optužnicama? Veliki broj srpskih i inih četnika je nažalost aboliran, ali za ratno profiterstvo i ratne zločine toga nema. Tko je u ovoj „igri“ (što nije ništa drugo) zakazao?

Ali, ako je bilo ratnih profitera (ili bolje rečeno jednoga!) onda je sigurno bilo i ratnih dezertera i izdajica, tim prije što ih je bilo u svakom ratu, pa i u hrvatskom obrambenome.

Mogu li se danas i takvi kažnjavati ili su oni, kao i dio srpskih četnika – abolirani?

U slavnoj 117. brigadi Koprivničko – križevačke županije svojedobno su podnesene prijave za nekoliko stotina dezertera. Kažnjeno je tek njih desetak i to sa simboličnim kaznama (recimo 100 kuna), a uz pomoć vojne policije (jedan manji dio) vraćen je natrag u brigadu i danas su ti ljudi „ugledni i cijenjeni“, jer nitko ni ne zna da su pokušali dezertirati!

U kojoj ratnoj postrojbi toga nije bilo?

Ako je suditi po izdajicama u Domovinskome ratu onda toga u nas „nije“ bilo, jer nitko za to nije optužen ni kažnjen.

Inače, dosad je u Hrvatskoj otkriveno oko 150 masovnih grobnica, što bi značilo da je barem jedan zločinac zbog toga trebao odgovarati, a to bi onda bilo ni manje ni više nego 150 sudskih procesa, samo za masovne grobnice. Vode li se?

Kad je Ivo Sanader osuđen kao ratni profiter, očekujemo da će taj proces krenuti dalje, jer bi bilo smiješno i žalosno da u povijesti ostane zapisano da smo imali samo jednog ratnog profitera! I to bivšeg predsjednika Vlade, navodno s jednim danom provedenim na ratištu!

A koliki su se obogatili na krvi, jadu i muci hrvatskih branitelja?

Ratnik jedan dan

Dr. Ivo Sanader nema status hrvatskog branitelja – izjavio je Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, nakon što je na sudu, u osuđujućoj, nepravomoćnoj presudi, za ratno profiterstvo, ovom nekada prvom čovjeku hrvatske Vlade, kao olakotna okolnost uzeta činjenica da je bio sudionik hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Objavljena je i fotografija Sanadera u hrvatskoj odori, kako daje prisegu na vjernost Domovini. Nakon toga, navodno nije imao veze s „puškom u ruci“, pa su neki brže-bolje objavili da je bio „ratnik“ – jedan dan! (Što mu je i sud uzeo u obzir!).

Nu, kako bi na hrvatskom sudu s tim u svezi prošli recimo prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman i njegova, kako kaže general Ljubo Ćesić Rojs „lijeva i desna ruka“, ratni ministar obrane Gojko Šušak?

U popisu od pola milijuna hrvatskih branitelja, odnosno u tzv. Registru nema niti je bilo njihovih imena! A jedan i drugi zapovijedali su (i sudjelovali) u gotovo svim vojnim i policijskim operacijama i posve sigurno su među najzaslužnijima što smo porazili treću ili četvrtu vojnu silu u Europi, što smo dobili –rat!

Sanader je, kako piše i u njegovu životopisu, 1991. i 1992. obavljao dužnost intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, pa prema tome i nije mogao dobiti status hrvatskog branitelja.

Ali, zbog dva dana provedena u vojarni, novinar Denis Kuljiš dobio je status branitelja i ima braniteljsku iskaznicu! Navodno mu nisu mogli pronaći njegov (veliki) broj hlača, pa su ga upisali kao „branitelja“ i pustili – doma, na odmor. Tako se priča.

Pa, kakav je to onda popis hrvatskih branitelja (od pola milijuna!) u kojem ima kuljiše, ali i razne sanadere, a ne i Tuđmana i Gojka Šuška?

U popisu hrvatskih branitelja nema čak ni generala Zvonimira Červenka, koji je vodio Vojno-redarstvenu operaciju Oluja95! (Tog časnog i poštenog hrvatskog ratnika niti se ne spominje prigodom obljetnica ove akcije!).

Međutim, u cijeloj ovoj priči, nije problem samo popis branitelja, već je i taj – tko je sve (ne)zasluženo dobio najviše vojne činove, odnosno kako su se pojedini „loptogurači“ i slični „okitili“ činovima generala, brigadira, pukovnika i sličnih, (navodno imamo oko 150 generala!), ali i brojnim visokim ratnim odličjima, a u rat su krenuli, da se malo našalimo, kad je objavljeno da je Hrvatska porazila agresora!

Polemika oko „ratovanja“ Sanadera postavila je i pitanje: nije li je vrijeme i za lustraciju među onima koji su za sebe i svoju obitelj najviše ostvarili u ratu, a „ratovali“ su u Londonu, podrumima ili ga pak gledali razrušeni Vukovar, Škabrnju, Gospić, Saborsko, Voćin, Pakrac i druga mjesta i gradove, putem malih i velikih ekrana? T