Narod će prihvatiti Vrdoljakov film o generalu Gotovini jer je, na žalost, jedini i prvi koji govori istinu o Domovinskome ratu!

Ovo je prvi, na žalost i jedini film koji daje cjelovitost rata, naravno ispričan kroz filmsku priču. To nije dokumentarni film, to je igrani film, priča koja je ispričana kroz jednu osobu – generala Antu Gotovinu. To nije priča o generalu Gotovini, to je priča o Domovinskom ratu, onomu što on uistinu jest, njegova etička i moralna zasada Koliko film „General“ odražava činjenice, odnosno istinu o Domovinskom ratu? Ja sam prvi vidio film još dok je bio u montaži jer me redatelj Vrdoljak zamolio. Vidio sam sve scene, i one kojih nema u filmu, a koje će se naći u seriji tako da mogu dati cjelovitu sliku. Ovo je prvi, na žalost i jedini film koji daje cjelovitost rata, naravno ispričan kroz filmsku priču. To nije dokumentarni film, to je igrani film, priča koja je ispričana kroz jednu osobu – generala Antu Gotovinu. To nije priča o generalu Gotovini, to je priča o Domovinskom ratu, onomu što on uistinu jest, njegova etička i moralna zasada. To je jedini rat u povijesti koji je spriječio genocid, točnije operacija Oluja to je učinila. Nijedna do sada operacija nije spriječila genocid, misli se na zapadnu Bosnu i BiH. To je prvi dio priče. Svi filmovi kod nas bili su filmovi o Hrvatskoj vojsci u negativnome svjetlu, a sada se prvi put dogodilo da se pokaže ono što jest. To ne znači da nije bilo stradanja. U svakom ratu stradaju sve strane, neka više, neke manje jer je rat poguba ljudske naravi. Prvi put Hrvatska vojska pokazuje se onakva kakva jest, od početka do kraja, i to kroz lik. Pokazana je autentičnosti i kroz lik generala Bobetka i njegovu uloga jer on je stvorio kralježnicu Hrvatske vojske. Do general Bobetka mi to nismo imali, on je to učinio kad je došao zapovijedati. On vjeruje u ratu, i to je ta Tuđmanova poruka, Gotovini koji je došao iz svijeta, ali i meni koji sam došao iz JNA. To su dva pola. Nadalje, film je briljantno pokazao u sceni koja je, po meni, jedna od najboljih, prvoga dana Oluje 4. kolovoza 1995. u srpskom generalnom štabu, srpske generale, što su i kakvi Ante Gotovinasu. Izvrsni su bili glumci u toj sceni, hrvatski, ja sam čak mislio da su Srbi. Ovaj film narod će prihvatiti jer će osjetiti sve ono što mu je uskraćeno svih ovih 25 godina. Je li Gotovina prikazan potpuno autentično ili je malo predimenzioniran kao strateg, što on nije bio? Malo mu daje tu sliku, ali se vidi taj hollywoodski štih i sama izvedba glavnoga glumca koji ga dobro igra. Malo ima predimenzioniranosti, što će neki zamjeriti, ali to ne treba smetati. I mene pokazuje kao da sam neka umna slika koja stoji otraga. Mogu mu naći zamjerke, ali to je igrani film. Daje mu više strateških konotacija, što Gotovina nije. Jesu li Tuđman i Šušak spomenuti u filmu? U filmu se ne spominju, ali nema ni potrebe. Ni američki ratni filmovi nemaju dio o svom predsjedniku i neke druge države isto. Kažu da je to osobni animozitet Vrdoljaka prema Tuđmanu. Zločesti komentari tako govore. Točno je da ga nema, ali to se ne može na takav način gledati. Ima jedna scena gdje  Tuđman Šušakgovorimo hoćemo li izgubiti rat i jedna je to od ključnih scena, u mom uredu. Ona se nije baš tako odigrala, ali u širem kontekstu ona se može tako gledati jer se radi strateška razina rata. Kada se vidjelo da rat ne ćemo izgubiti, onda Gotovina kaže: „Idemo na Brijune predsjedniku jer je nazvao.“ Onda mi letimo za Brijune, leti se kanjonom Zrmanje. Nema izravno Tuđmana, ali to je taj njegov duh koji leti. To je strateška misao da vrhovni zapovjednik vjeruje svojim generalima i obrnuto. Je li istina da su se sami glumci sprdali sa svojim ulogama? Nisu se sprdali, samo neki ne žive s tim ulogama, nije to njihovo područje, nisu se identificirali, to je njima tamo daleko. Neki se nisu uživjeli u ulogu, samo su ju odigrali. Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/hkv.hr