Ne pucajte u leđa, drugovi! Hrvati ne mrze, ali i ne zaboravljaju!

Ne pucajte u leđa, drugovi! Nakon brojnih marginaliziranja, bacanja u blato i prešućivanja, hrvatski branitelji dugo su bili strpljivi, ali i tome je došao kraj. Sada su već tjednima ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. Tamo su zatražili i traže da se maknu Matić, Nađ i Glavašević. Oni pak ponosno izjavljuju da ih nisu branitelji postavili niti će ih oni smijeniti. Sami, kažu, ne će otići. I ne miču se iz svojih fotelja. Predsjednik Vlade Zoran Milanović daje im podršku, a time poručuje onima koji su bili prvi kad je trebalo da ih ne cijeni, da su "nitko i ništa" te da, ako baš hoće, mogu prosvjedovati do kraja njegova mandata. Neki od njih, koji su pokrenuli prosvjed, već su označeni kao "neprijatelji države". Pod budnim su okom tajnih i inih službi, koje pomno prate sve njihove aktivnosti. Ponovno su aktualne "crne liste", među kojima su i gotovo svi predsjednici aktivnijih Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata. Međutim, taj bi prosvjed već bio "ugašen" da ga nisu započeli i da ga ne vode najteži stradalnici hrvatskog Domovinskoga rata, na čelu s Junakom Domovinskog rata Đurom Glogoškim, a kojeg slijede također junaci Josip Klemm, Ante Deur i drugi. Nema dana, a da im netko ne dođe ili ne izrazi divljenje. Pod tim šatorom žive, smrzavaju se i uzdignute glave ne žele i ne će pokleknuti. Ministar Matić već je drugi dan trebao dati ostavku. Gdje mu je bilo srce kad je Nevenka Topalušić (60), jedna od Junakinja Domovinskoga rata, u invalidskim kolicima, rekla da se ne miče ispred njegova ureda dok se ne ispune zahtjevi branitelja. Zahtjevi se nisu ispunili, a ona je – umrla. Matić se drugi dan u nazočnosti oružane pratnje došao tek prekrižiti na mjesto gdje je Nevenka ostavila svoj život. I zbog njegove kameleonske politike. Vjerojatno je u sebi mislio – jedan ili jedna manje. Tužna je sudbina i Damira Čakanića, također hrvatskog branitelja, koji se usred protesta zapalio zbog – protesta. I on je bio uvjeren da će taj njegov očajnički čin pobuditi barem malo zanimanja za probleme s kojima se svakodnevno susreću hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskoga rata, ali prevario se. Srce i onih koji su trenutačno na vlasti ni na taj čin na žalost nije zakucalo jače. A kako bi i zakucalo kad je dosad izvršilo suicid i oko tri tisuće branitelja, pa se i nakon toga u državi za koju su se borili i u kojoj su im govorili kad su odlazili u smrt: "vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima" nije dogodilo ništa, osim – njihova prešućivanja i marginaliziranja. Premijer Milanović dosad je smijenio nekoliko svojih ministra. Pa, u čemu je problem da ne smijeni još jednoga, iza kojeg stoji tek možebitno nekoliko stotina od pola milijuna onih čija je imena bez njihove dozvole objavio u Registru branitelja? Oni na vlasti neprestano ponavljaju da braniteljima nisu i ne će biti ukinuta prava. Međutim, malo tko razumije o kakvim je pravima riječ. Naravno da stradalnicima ne će uzeti njihova invalidska kolica, proteze, niti im ukinuti mirovine, iako bi im svi oni to rado prepustili samo da ne moraju čitave dane sjediti u kolicima, uzimati hrpe lijekova i trpjeti bolove od još nekog zalutalog metka ili gelera koji se i danas nalazi u njihovu tijelu. Mnogi su oboljeli, a zdravi su krenuli u rat. Baš kao i njihove obitelji. Ne mali broj odmah hita po tablete za smirenje čim vide, a kamoli čuju bivšeg predsjednika Mesića, nekog iz Documente ili bivše partizane, a današnje antifašiste kako u društvu i u veselju onih koji su trenutačno na vlasti "igraju" kola i pjevaju pjesme o Jugoslaviji, po šumama i gorama, gdje su pukle prve puške, pa do Kumrovca. Otkako je umro prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman i ratni ministar obrane Gojko Šušak ni jedna vlast nije ništa učinila da se branitelji osjećaju kao pobjednici.

Čak je i Srbija, koja je bila poražena u četiri rata i koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku održala vojnu paradu "Korak pobjednika", kojoj je bio nazočan i ruski šef Putin, dok smo mi sve blagdane pretvorili u komemoracije, čak i Dan pobjede! No, jeste li primijetili da se sve više štedi i na vijencima i lampašima za poginule... Obično tri ili četiri delegacije sada polažu samo jedan vijenac! Kad se govori o tolikim poginulim i nestalima, o okupaciji i masovnim grobnicama obično se čuje "hvala im", ali ne i tko su bili oni koji su nas napali, tko su bili divljaci s istoka, koji su učinili tolika zla, ne samo u Hrvatskoj već i u Bosni i Hercegovini, pa i Sloveniji.

Činjenica je da Hrvati ne mrze, ali i ne zaboravljaju. Čak ni one Hrvate koji su mogli a nisu sudjelovali u ratu. U Hrvatskoj nema heroja, dezertera, izdajica ni ratnih profitera. O Domovinskome ratu djeca gotovo ništa ne uče u školama. Na tzv. Hrvatskoj radio-televiziji svaka druga vijest je neki političar, koji poput papagaja ponavlja kako nam je dobro (ali mi to ne vidimo). Program za branitelje ima manju minutažu nego što se posvećuje mačkama i psima. Mediji su u većini ovako ili onako u vlasništvu onih na vlasti, pa svako malo izmišljaju afere "kako aga kaže" samo da skrenu s pravih, istinskih problema. No, najsmješniji su oni koji tvrde da se branitelji, poglavito koji prosvjeduju, nisu nikada bunili protiv bivše vlasti. Pa, među pola milijuna branitelja najmanje ih pola nije zaposleno ili rade, a ne primaju plaće. Ne mali broj već dugo kopa i po kantama za smeće. Oni u općinama i županijama na "kapaljke" im daju pomoć. Najčešće im govore: idite kod onih tko vas je poslao u rat! Tamo gdje ima novaca nema branitelja. Čak i od nekih bivših Udbaša se može čuti – Udba je stvorila hrvatsku državu! Na takve i slične izjave ne reagira Državno odvjetništvo, Uskok, tajna i ina policija. Danas je "glavni" onaj tko na glavu stavi kapu sa crvenom zvijezdom petokrakom ili koji maše s jugoslavenskom zastavom. Kad ste čuli da je pokrenuti neki ozbiljni sudski proces protiv nekog bivšeg partizana, komuniste? Ali, svaki čak i bezazleni čin koji je učinio netko od branitelja odmah se popraćuje u medijima s naglaskom "To je učinio hrvatski branitelj!". Da se zna! Veljko Marić i još neki drugi osuđeni su kao hrvatski branitelji u Srbiji. Neki drugi u Banja Luci. Koliko je hrvatskih branitelja po hrvatskim robijašnicama? Svaku vlast, osim današnju, jedan ovakav protest kakav se već tjednima odvija ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu, posve sigurno bi, ako ništa drugo – uzdrmao. Sada se čini sve da mu se u medijima daje sve manje prostora. (Takve su naputke navodno dobili urednici). Neke od čelnika prosvjeda nastoji se prikazati poput kriminalaca. Pojedinim novinarima ala Lovrić, Tomić, Butković, Kuljiš, Jergović, Ivančić, Dežulović, Kosanović... sve više smeta i to što branitelji nose dijelove ratne odjeće, a ne smeta ih kad gledaju Frljićeve frljave predstave i cirkuse u riječkom kazalištu, gdje baš od branitelja i Hrvata nastoje praviti debile. Matić priča kako ima "veliku" podršku branitelja. A nema braniteljskog skupa na kojem se može pojaviti bez oružane pratnje i gdje mu ne okreću leđa ili zvižde. Oni koji su trenutačno na vlasti kažu da boljeg nemaju. I onda se čudom čude zbog čega ljudi koji su na bojištu ostavili zdravlje i srce čak i po ovoj hladnoći ne žele doma.

No, ako ništa drugo, onda će ovaj spontani protest hrvatskih branitelja ostati najveća mrlja sadašnje vlasti, od Josipovića, Milanovića, pa do Vesne Pusić.

Kad bi izgubili "bitku" ispred Ministarstva branitelja, to bi isto tako bilo kao da im još jednom netko puca u leđa! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)