Od sredine rujna 1991. godine Vinkovci su postali metom žestoke agresije neprijateljske JNA koja je ovaj dan razarala svim raspoloživim oružjem.

Samo na današnji dan, 09. rujna, na grad su pale stotine različitih projektila ispaljenih sa zemlje i iz zraka, a Vinkovčani su bili prisiljeni dane i noći provoditi u skloništima.

Iako je i njihov grad prolazio ratne patnje, trinaest Vinkovčana procijenilo je da je situacija u Vukovaru teža, te da im je potrebna svaka pomoć u ljudstvu. Tako su sredinom rujna otišli na najtežu hrvatsku bojišnicu, znajući da su im šanse za povratak gotovo nikakve.

Među njima su bila i tri brata

U ovoj skupini dragovoljaca našla su se i tri brata, no koliko je rat u Vukovaru bio krvav i težak, pokazuje činjenica da od 13 vinkovačkih heroja koji su se zaputili u Vukovar, rat nije preživjelo njih čak 10.

Imena ovih hrvatskih junaka ispisana su na spomen ploči koju je Grad Vinkovci podigao njima u čast i to Vlatku Balogu (20.1.1955.-2.10.1991.) poginulom u Vukovaru na Mitnici, Zvonku Balogu (10.1.1958.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari, Mihajlu Letu (25.4.1956.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari, Željku Patariću (16.7.1959.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari.

Ploča je posvećena i Mladenu Čupiću (19.5.1967.) ranjenom, odvedenom iz vukovarske bolnice, nestalom, Josipu Perkoviću (24.3.1963.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari; Krešimiru Ratkoviću (4.3.1968.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari, Zlatku Kordiću (9.7.1963.-10.8.1992.) ranjenom u Koraćama i podlegao ranama u Slavonskom Brodu, Davoru Terciju (16.11.1973.-31.8.1992.) poginulom u Domaljevcu i Ivanu Senčiću (21.2.1964.) ranjenom i odvedenom iz vukovarske bolnice, nestalom.